Jessica Aaron je u dvadeset i devetoj godini napokon odlučila da sve ostavi iza sebe i da na dva mjeseca pobjegne na more. Sve svoje godine mladosti je posvetila marljivo i vrijedno radeći za korporaciju "Gradite sa nama" kako bi jednog dana postala...
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Sledeće jutro Marcus je bio vrlo raspoložen kada se pridružio na doručku sa svojom porodicom. Njegova majka, otac i mlađa sestra su ga sa zanimanjem posmatrali. Znali su koliko je njihov sin vrijedan i poslušan mladić koji je obavljao čak dva posla tokom ljetnih mjeseci. Iako nisu bili mnogo bogati, cijela porodica Lopez je bila poštena i živjela je skromnim životom. Svaki novčić koji su svojim trudom zaradili bio je potrošen na pametan način, a bili su zahvalni Gospodu što su uvijek imali tri obroka u toku dana. Nije bio izuzetak i njihov komšiluk, jer su svi vodili život na isti način.
Glava i stub porodice, Hugo Lopez imao je pedeset godina. Njegova kosa već je bila prošarana sijedim vlasima. Njegove smeđe oči nikada nisu odavale pred porodicom umor i slabost koju je osjećao zadnjih nekoliko godina. Bio je ribar. Svoj ulov je prodavao na ulici koji su otkupljivali štandovi ulične hrane. S tim poslom moglo se pristojno živjeti. Ali kada je Marcus napunio dvadeset i tri godine vrlo pozitivno ga je iznenadio kada mu je jedno veče saopštio da je pronašao dva posla. Nekada bi mu suza niz lice krenula što u tim godina toliko radi a ne provodi se donekle kao njegovi vršnjaci. A priželjkivao je za svog prvenca jednu divnu djevojku koja će ga usrećiti.
Majka Marita Lopez imala je četrdeset i šest godina. Njena crna kosa i crne oči podsjećali su na noć, kako joj je često njen suprug znao šaputati. Kada se udala za Huga prvih nekoliko godina braka se brinula o sinu i kćerki dok je on radio. Kada su djeca napunila preko deset godina i bila spremna da se koliko toliko o sebi staraju počela je da radi u lokalnoj trgovini gdje se pravi nakit od školjki. Nikada u svom životu ne bi pomislila da takav posao, koji neko smatra da je lagan, znao da bude težak jer je zahtjevao prezinost, spretnost i mnogo strpljenja. Ali uz odlučnu volju i trud sve se može naučiti.
Njihova mlađa kćerka Claudija ove godine treba da upiše završnu godinu srednje Turističke škole. Obožavala je geografiju, more a da je imala dovoljno novca vjerovatno bi do sada obišla sva mjesta koja je upisala u svom djevojačkom dnevniku. Nadala se da će nakon završetka škole pronaći posao i uštedjeti dovoljno novca da ode do Francuske. Voljela je školu iz još jednog razloga, tamo je imala simpatiju, školskog druga imena Horhe.
''Da li danas imaš mnogo obaveza na poslu?'' Prijatnu tišinu je prekinuo Horhe koji je sebi sipao još jednu šolju crne kafe, a pogled je usmjerio prema sinu.
Marcus je na licu imao osmjeh a hranu nije ni okusio. Jedva je čekao današnji termin da ide s Jessicom na ronjenje. Bilo je nešto u toj djevojci što ga je privlačio. A on se samo tome mogao prepustiti. Nadao se da će to biti prijatno i lijepo putovanje.
''Izgleda da nam se neko zaljubio. Plašim se da će moje drugarice pasti u očaj kada saznaju da mi brat ima curu. I kako se zove srećnica?''
''Jessica Aaron.''
Rekao je zaljubljeno i tek sada mu je došlo u glavu da je to rekao na glas a rumenilo se pojavilo na Marcusovom licu. Oh ne, zašto je to rekao?
Claudija je udarila dlanom o dlan. ''Znala sam. Znala sam.'' Nekoliko puta je ponovila a potom nastavila. ''Zbog nje imaš osmjeh poput luđaka a po prvi put nisi okusio maminu hranu. Izgleda da te je ta djevojka omađijala skroz na skroz. Kada ćemo je upoznati?''
