• uvod •

360 24 13
                                    

Zovem se Melisa Mašić.

Rođena sam u miješanom braku Srpkinje Marije i Muslimana Ismeta. Do stupanja u brak su prošli golgotu a, kada ih pogledam, znam da su svjesni da se sve isplatilo.

I majčine suze i očeva preklinjanja.

Onog dana kada su prešli roditeljski prag, spremni da se bore za sebe su izgubili sve.

Zapravo, skoro sve. Imali su ono drugo i to je bilo najvažnije.

U trideset godina braka nikada posvađani nisu otišli leći, a u našoj kući je stalno vladao mir i sklad.
Slavila su se oba Bajrama, Božić i Uskrs bez preskakanja, bez zapostavljanja.

Mama i tata su živjeli filmsku ljubav, živjeli su bajku.

Voljela bih da mi je onaj gore- Bog ili Allah- dao više sreće u životu pa da i sama doživim takvo nešto; tako nestvarno lijepo.

Ovo je moja, naša priča- kuda bi mi duša otišla ako bih sebi dozvolila da ga zaboravim? Moj ludi Tadija je dao život zarad vječne ljubavi. Najmanje što mogu je posvetiti mu koji paragraf- neka tako živi vječno kada ovako nije mogla.

Ali, vratimo se tamo gdje je sve počelo.
U ludu '06 kada smo se tek upoznali a, kada je jedini problem bila glupa geografija i profesor koji je volio popravne časove više nego suh hljeb jesti.



METAK S POSVETOM/završena Where stories live. Discover now