Kao mala, bila sam tako sretna što sam došla na ovaj svijet,
No tad još nisam znala da ovdje nitko nikom nije svet.
Gledaju me kao s greškom rođenu,
A ja ne znam u sebi dignuti pobunu.
Duša mi mira već odavna nema,
Kad bih barem znala biti opuštena.
Sama sebe u okove stavljam,
A ključ gdje skrivam pojma nemam.
Staklenik se još uvijek drži, ali plodovi trule, i trule.
Iz zemlje novo sjeme ne niče.
Pokušavam spasiti ono što je ostalo,
Ali čini mi se preteško za jednu osobu.
Kad bih barem pjena bila, pa se naglo istopila.
Nestala bih poput snijega.
Mene više ne bi bilo i prestalo bi ovo ludilo.
Izblijedile bi gorke uspomene,
Iščeznule mračne sjene.
YOU ARE READING
OKOVI LEPTIRA
PoetryKažu da leptir u jednom danu, koliko i živi, provede cijelu vječnost. No, ako ga zatočiš, jesi li svjestan da trošiš istu tu, za njega tako dragocjenu, vječnost? Moja prva i zadnja zbirka poezije koju ću u ovom životu napisati. Uživajte!
