Eh, te frendice!

21 6 3
                                    

Ne mogu vjerovati što sam upravo sanjala.

Kao lažno sam umrla. Roditelji su mi mislili da sam mrtva, bliski prijatelji?



Pa što se to pobogu događa sa mnom? Samo crnjak vrtim u glavi.



Prenila me iz razmišljanja moja "beba". Naravno tako zovem svoj mobitel jer ne mogu živjeti bez njega.



Poruka od prijateljice Marte: 'Idemo na ručak danas?'

Naravno potvrdila sam...mislim tko se može odreći mesnih odrezaka i pomfrija koje definitivno planiram uzeti.



Izvukla sam se ko prebijena mačka iz kreveta i obavila jutarnju rutinu. Sve je bilo tako obično. Kao svaki dan.



Izašla sam iz kuće i uputila prema taxi-stanici.



(...)


'Znaš da takvi snovi znače da te čeka nešto prelijepo u životu?' - upitala me Marta.


'Da možeš mislit. Jedino što mi se može dogoditi je da dođe uragan i odnese mi kuću kakve sam sreće.' - odgovorila sam bezvoljno ispijajući kavu sa mlijekom.


'Ma daj! Što si takav pesimist. Imaš tek 19 godina. Sigurno će doći jedan princ na bijelom konju pa ćeš opet biti nasmijana.' - odvažno mi je odgovorila sa malo sarkazma. I sviđalo mi se to. Uvijek bi mi dala tračak nade, uvijek bi potaknula malu iskricu u meni koja se upravo spremala ugasiti.



Nisam znala što odgovoriti, nije mi bilo do rasprave.



'Idemo li na ručak već jednom?'-upitala sam nestrpljivo. Užasno sam bila gladna i nisam željela cijeli dan provesti u lokalnom kaficu.



'Idemo.'- rekla je.



(...)


Tražile smo restoran satima dok nisam otvorila mapu grada Los Angelesa i našla jedan poprilično zanimljiv restoran sa odličnim jelima.



Složile smo se i odvukle guzice u restoran 'Couple'.



Sjele smo za stol bliže balkonu i čekale konobara.


Napokon smo naručile. Dok smo čekale narudžbu komentirale smo konobara, prepirale se je li Talijan, Englez ili nešto sasvim treće... Imao je crne brčiće i činio se mlađim. Možda par godina mlađim od mene.



(...)


Uzele smo jesti. Ja sam pojela pečenu šunku sa špekom i nekom salatom, a Marta je uzela neku pizzu sa svakakvim vrstama nadjeva. Ne znam ni sama što je sve bilo, ali najbitnije je da smo se najele. Sve je bilo tako ukusno.



Marta je navalila da želi pohvaliti kuhara. Pozvala je konobara da pozove kuhara. Konobar je rekao da će glavni kuhar doći za nekoliko minuta.



Bilo mi je preneugodno jer je restoran bio pun kao brod, a kuhar je trebao ostaviti sva jela da bi došao do nas i da bi ga Marta pozdravila. Hjaooo koja prijateljica...



(...)


Nakon nekoliko minuta izašao je glavni kuhar sa pomoćnikom, no nije došao do našeg stola nego do neke obitelji. Razgovarao je s njima možda par minuta dok se nije okrenuo i pozvao konobara da ga nešto upita.



Tek tada sam mu vidjela lice.

Tamno smeđa kosa, izražene crte lica, visok mišićav. Skinuo je kuharsku kapu i pogledao prema našem stolu. Protrnila sam od glave do pete. Takav pogleda se rijetko viđa. Polako se kretao prema nama.



'Dobar dan!' - rekao je nabacivši nezainteresiran smješak.


'Dobar dan.' - krenula je Marta s pričanjem - 'Nemojte se ljutiti, ali morala sam pohvaliti ovu pizzu. Pa jednostavno je savršena.'


'Hvala vam.' -odgovorio je malo vedrije. -'Oprostite ali trebao bi se vratiti u kuhinju. Velika je panika i ne mogu dečke ostaviti same.' -okrenuo se i odšetao.



Ja sam shvatila da su mi cijelo vrijeme usta bila otvorena tek kada me Marta trgnula.


'Lana što blejiš?'

'Haa?'- trgla sam se naglo.

'Ooopa pa netko se nekome sviđa!!!' - uzviknula je veselo.

'Šuti ludo jedna!'- umirila sam je.


Digle smo se i uputile prema izlazu iz restorana.



Evo prvi nastavak. Nadam se da vam se sviđa. Sljedeći očekujte za tjedan dana jer je kraj škole pa se moram malo potruditi oko ocijena. I naravno preko ljeta će izlaziti često, skoro svaki dan pa dodajte ovu priču.


Vote?


Com?


ly<3




You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Jun 16, 2015 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

You are my piece of paradiseWhere stories live. Discover now