𝑴𝒚 𝑩𝑻𝑺 𝑫𝒊𝒂𝒓𝒚

Poglavlje 2 제 2 장

Nemam trenutno puno inspiracije da ovo pišem, ali dobro, pisat ću jer svaki dan zaboravljam sve više stvari...
Od onog iz prošlog poglavlja se desilo valjda dosta toga, ali očito ništa pre zanimljivo jer se ne sjećam ničega. Uglavnom, moj mozak je uspio popamtiti njihova imena i shvatio tko je tko. I tako to je sve bilo kao i inače, pričam mami i baki o njima cijeli dan, svaki dan, gledam videe na youtubu... I odjednom zapitam se ja postoji li nešto, aplikacija na primjer, gdje ja mogu njima nešto poslati, pričati s njima i tako jer sam čula negdje da im ne bih trebala na instagram slati poruke.... I tražim ja neke gluposti po internetu da instaliram i samo mi izbacuje one aplikacije za lažne poruke i pozive i ja tako shvatim da mi od toga nema nikakve koristi pa ja od toga odustanem i jednostavno na to zaboravim. I nakon nekoliko dana vidim na internetu članak da je Jungkook obrisao svoj instagram profil. I uđem ja u taj članak čisto onako da vidim zašto...

I u članku piše nešto slično:
"Obrisao sam instagram jer ga više skoro uopće ne koristim, ali koristit ću weverse i želim često raditi weverse live. "

I ja gledam u to i mislim si koji vrag je sad weverse i kakav live ćeš ti raditi... I odem ja opet na internet gledati što je weverse. I izbaci on meni tu slavnu weverse aplikaciju i instaliram ju. Uđem ja tamo, odaberem da se hoću pridružiti grupi za BTS, stavim si profilnu sliku sebe i svog psa Rudija i nazovem profil Elena💜BTS. I gledam ja to malo, slike i poruke što armyi stavljaju.... Ja nisam ništa objavljivala, ne zato jer nisam znala kako da objavim, nego jednostavno nisam znala što da objavljujem. I uskoro imao je moj hyung Jungkook live. I ja se nekako snađem i uđem tamo i ja to gledam... Ono najzanimljivija stvar koju sam u životu vidjela....  čovjek sjedi na kauču, glda i priča nešto u kameeu i ja ne razumijem ni jednu riječ. Vidjela sam da ispod armyi pišu milijun komentara, ja nisam napisala ni jedan jer nisam znala što da pišem. I tako do dan danas, već 8 mjeseci živim s weversom i ne prođe dan da ne odem tamo i odgovorim bar jednoj osobi na post.

E sad idemo na malo neku drugu temu. Osim svoje mame i bake ja imam i tatu. I ja već 8 mjeseci skrivam od njega da ja znam BTS i skrivam od njega sve ovo što će u ovoj priči ikad biti zapisano... Zašto? Zato jer imam neki osjećaj da ako mu ja kažem što je BTS, i ne daj Bože da mu pokažem njihovu sliku taj čovjek će njih psovat i vrijeđat ko ništa u životu. Zašto? Jer bi rekao da su pederi. Da, inače on psuje sve živo i neživo, želi ubiti skoro cijeli svijet... I da, ne podnosi "pedere" i dečke koji nose šminku... I to me mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo živcira. Roditelji su mi rastavljeni i idem k tati samo da se ne osjeća povrijeđeno da ne želim biti s njim. Jer da se samo mene pita nebi više kročila u njegovu kuću... Iz više razloga. Koje neću pisati jer ih iskreno želim zaboraviti. Pa, ne bih baš da mi netko izvrijeđa i psuje osobe koje volim više od sebe i koje su mi promjenile život na mnogo bolje... Ali ok, dosta o tati, to nije tema priče i ovdje trebaju biti zapisane moje sretne uspomene s BTS-om, a ne loše stvari koje želim zaboraviti.

I sad idemo još malo u budućnost. Ako se dobro sjećam bio je ožujak. Ja ne znam kako, ali eto došla sam na neki video Yoongija kako svira klavir... E sad, moja životna priča s klavirom... U drugom razredu osnovne škole ja sam upisala glazbenu školu i pohađala satove klavira. Prvu godinu sam jedva izdržala, uopće mi se nije sviđalo, drugu godinu sam upisala samo zato da me mama ne maltretira do kraja života zašto nisam upisala i jedva tu drugu godinu završila i treću mi nije palo na pamet da upišem, također, vjerovali ili ne, tata mi je zabranio da upišem. I ja sam prestala svirati totalno jer sam mislila da mi se to ne sviđa. I ja sam taj video Yoongija vidjela u šestom razredu. Tri godine kasnije. I gledam ja to i meni se to svidi. I ja odlučim ja ću probati svirati klavir ponovno. I nađem ja na youtubu video "boy with luv piano tutorial". I ja to kliknem i tamo idu kao note po kojima se treba svirati. I ja shvatim da se ne snalazim najbolje pa ja to prepišem na papir... Nekako sam se snašla. Nakon dva tjedna sam prva dva takta svirala s obje ruke... I ja shvatim da mi to  tako s papirom ne ide baš pa ja od tog odustanem... I u međuvremenu se ja i Ema dogovorimo da ćemo imati talent show s pjesmom  "dreamers". Ema je trebala pjevati, a ja svirati. (Samo da kažem, u 5 mjeseci taj talent show se još nije održao, valjda se ni neće) i nađem ja takav tutorial za dreamerse i počenm samo svirati tako s telefonom i shvatila sam da je ovako preko videa zapravo mnogo lakše nego s notama na papiru. Za 20 minuta sam desnom rukom svirala cijelu pjesmu točno. Ali ja sam svirala samo desnom rukom zato jer mi lijevom nikako nije išlo pa nisam ni vježbala. Naravnou ovih 5 mjeseci to se promijenilo. Sad desnom rukom iz prvog pokušaja pjesmu odsviram točno, a nakon 20 minuta skoro sve točno odsviram s obje ruke. Naravno, govorim o "easy" piano tutorialima. I već znam ja dosta pjesama i sviram svaki dan po minimalno pola sata i jako uživam u tome.