Sati

Kronika vikenda

Ovih dana temperature idu i do -15 stupnjeva, sve je zaleđeno. Misli ostavljam na ramenima Nadežde Mandeljštam i njenim pokušajima obrane lika i djela njenog muža koji je zbog šegačenja i poezije ostavio glavu negdje na istoku Rusije. Ja svoju glavu neću ostaviti na istoku Rusije, ali često iskoči iz vrleti i kanjona Štajerske, tik uz jezera koja su progutala more glasova i odsjaja na površini. Moj odsjaj se ne pokazuje, on odlazi dubinama, negdje na 64 metra staje i grickaju ga ribe. Večeras će biti organiziran neki koncert, ne dopuštam sebi da napustim sobu i knjigu, kapci su mi teški i željni čudne vrste sna. Niz ruke klize riječi, djela, knjige i shvaćanja; teško je biti utjeha svakom, ispovjednik i ruka pomilovanja, traženje oprosta u očima, sažaljenje koje se ne smije primijetiti i poštovanje koje se i bez zasluženosti pokazuje. Kao svećenik se osjećam, iako sam daleko od mirnog duha. Uzburkan i nemiran, revoluciju nazivam pogrdnim imenima kad god mi se dopusti da joj noge sapletem. Bilo bi lijepo kada se po meni ništa ne bi zvalo i kada bi imena bila izgubljena, kao da se ne zna čemu moje ime i prezime služe. Čitao sam kako su Rimljani znali graditi nevjerojatne stvari koje kasnije civilizacije jednostavno nisu mogle niti kopirati. Ja sam graditelj i budala, u svakom čovjeku se ta dva bore i treba da je jedan jači od drugoga jer ravnoteža njihova znači propast ličnosti. Bolje je biti samo jedno ili drugo, već oboje je teški usud. Razmišljam o poeziji i Marku Tomašu, on bi mi znao opisati stanje duha. Odspavati i sanjati Mostar, živjeti daleke gradove Europe i umirati polako, kao i svaki Bosanac. Tražim riječi kojima bih pisao po zaleđenim staklima auta, to sam radio kao mali. Noć je i misli se otimaju, kradem sebe od sebe, želim se izgubiti i pustiti kišu u naručje, ona će donijeti čistoću čistoj duši. Lutati kišom, lutati snijegom bio bi spas duši, bilo bi ravno vrištanju i orgazmu. Ostaje nada da me uz knjigu odnese i magla, puše jak vjetar sa zapada. Ovdje se ona rijetko diže, a duši bude utjeha - jer ne vidi.