Sati

Snovi

Često sanjam kaldrmu i stare ulice gradova koje samo mašta poznaje. Izmišljeni jezici, ljudi koji prolaze i sve se to nekako uklopi u jedinstvo osjećaja. Iako nepoznato, sve to djeluje kao davno otkriveno, nešto u čemu je duša navikla disati, željeti, voljeti. Često je to mješavina mostarskih, sarajevskih, travničkih, novosadskih ili kragujevačkih ulica i uvijek sebe iznenadim. Mašta ili čežnja, kreativnost ili ludost je gradnja svega i posjedovanje koraka u glavi. Sinoć si prilazila i bez riječi se nasmijala, crna kožna jakna i znam da je bio kasni septembar, nije bilo toplo, a lišće razbacano dokle mi pogled seže. Neka pitoma sreća bila je osjet kada ti se vjetar igrao s kosom. Smijem se motivima koji me oduševljavaju godinama i pitam se gdje se gubi java i gdje počinje san (i obratno). Možda se i od previše pitanja umire? Možda je dovoljno osjetiti i proživjeti, pa kako god? Previše pitanja bude svaki put, ali nema napetosti kao prije. Ne sanjam noćne more, snovi su mi postali blagi, puder roze, neki mir je u njima uslovljen ženom koja uvijek prilazi. Nisam ni ja kamen, idem prema njoj, ali su moji koraci drugačiji, kao da su u nevjerici, jer su prije bili brži nego njeni. Jedan san ima toliko varijanti i u svakom je lijepa, ima bore i podočnjake, diskrepancu godina i misli, osmijeh i usne koji mi bude tananost duše. Nekada u rukama drži torbicu, nekada na ramenima ruksak, ali obvezno pjeva, bez obzira što bi rekla da je ružno, ipak slušam i probudim se nasmijan. Vlažan jesenji zrak i tišine doprinose da njeni koraci daleko odjekuju i uvijek su to neka predgrađa, iako se ne bojim gužve. Predgrađa i male kuće su intimnije od glavnog trga ili bilo kojeg trga. Pišem joj pjesme u prolazu, nekada se nasmije i prođe, nekada bi zastala i pričala. U toliko snova, jedno ipak nisam znao - kako će i šta uraditi ako korake donese prema meni. Nemirni prsti u kosi, boranje čela i glava naslonjena na ruci, srneće oči, čak i kada je nenaspavana. I kada se probudim, kao da nešto nedostaje, kao da je duša puna, ali ipak prazna. Možda jer je nema i vrti se samo snovima? Jebem li ga, to su izvori s kojih se pije, napije i uvijek žedan ostane.