Sati

Brojevi

Dani su se sveli na iščekivanje samog sebe. Samoća nije ono što čovjeka uništi, no misli jesu. Svaki dan kroz glavu nam prođe 60 tisuća misli (u prosjeku) i od njih ovisi ponašanje. Grubo bi bilo reći da se misli mogu kontrolirati u potpunosti, čak i 90%. Nekada pomislim da bi i 1% bio sasvim dovoljan za uspjeh, zašto ne? Sve se na kraju svede na samokontrolu, koja bi uključivala ponašanje. Što bi još bilo važno, možda navika? Sve se broji u danima, tjednima, mjesecima. Čak mislim da bi se i emocije mogle isključivo kvantitativno izraziti, kao brojevi, bez ikakve deskripcije. Kao lampe uz trotoar ili brzina vjetra u ovoj noći. Kao temperatura od -15 (sinoć) ili +2 (danas). Samim tim i ljubav je kvantitativna i podložna je računici. Koliko voliš - toliko si u plusu ili minusu. Počinjem misliti o psihoterapiji u brojevima, bez opisa. Primjerice, da pacijenti mi ne govore kako su, nego brojčano i skalarno se izraze. Bi li bilo objektivnije, kao znanstveno istraživanje? Odgovor na sve je da nisam pametan.
Radost je jedino voljenost, makar i kroz šutnju, kao i polica za knjige koju sam sastavio za par sati, gubljenje kilograma. Tačno 95 knjiga (i treba mi još jedna polica jer sam gramziv). Uz sastavljanje sam slušao Šostakoviča i Cecu. Uz Čehova, Pinkera i Jaloma potrebno mi je malo Nore Roberts i bit ću kompletan. Ili kompletno oduzet?