Sati

Češka

Od početka godine paralelno usvajam njemački i učim češki, ponekad se i sami pojmovi miješaju. Već za 6 dana prolazit ću Pragom i tražiti obrise prošlosti i vlastite i nacionalne. Umor i prekovremeni sati na mene kao psihologa ostavljaju izrazito negativan utjecaj, no poneki pacijent kao profesor povijesti i filozofije, može umanjiti moj umor. Rasprave o Pinkeru i Chomskom djeluju nesvakidašnje u jednoj terapiji, kao i rasprave o selfu, egu, nepostojanju slobodne volje ili možda čak i sebe? U zrelim četrdesetim shvatio je da gubi sebe i odlučio potražiti pomoć. Predavanje djeci ga ne ispunjava kao prije, iako prema navedenom ima odličan način rada s njima, godinama je bio u Londonu i dolaskom na prvu terapiju učinilo mi se da vidim sebe. Iste naočale, marke nalivpera, Midori papir i interesi u nauci i religiji. Sve ostalo je različito. Nekada imam osjećaj da gledam sebe i tražim sebe u nekoj budućnosti. Šta ako takav postanem i ostanem? Na prvu pomisao ni to ne djeluje loše. Ipak loše spavam, jutros već u 6 sam bio na nogama. Gledao sam kako se Sunce pojavilo između planina i ponavljam lekcije češkog. Krumlov, Budějovice i Prag, bezbroj mjesta i malo vremena. Ne znam odakle i kako se javila želja za učenjem jezika, ali psihički me odmara. Klara je doprinijela tome, izgovarane riječi drugačije zvuče. Mislim o vozovima koji idu na sjeverozapad Austrije, nepoznanicu i brežuljke. Ovdje kao da me uvijek bilo i da me nikada bilo nije. U zadnje vrijeme samo sam zbunjen i ništa više. Vjerujem da će me Češka odmoriti i ispuniti. Děkuji a není zač.