Kada bih imao samo jednu riječ kojom bih opisao Novi Sad, južnu Bačku i Srijem to bi bilo - kontrast. Već od Rače krenule su radne akcije, konflikti s vozačima i misao o pitomosti je splasnula, barem kada govorimo o vozačima novosadskih registracija. Bosut i Ruma odavali su miris Slavonije, na isti način građene kuće, kao da se carstvo nikada nije ni raspalo ili je jednostavno u cigli preživjelo. Magistralnim cestama se vozi kao autoputem, ali bez opasnih situacija. Na autoputu sam na prvu skrenuo za Beograd, srećom bilo je dosta isključenja s autoputa. Čak ni policije nema, ali ima dosta ljudi, mnogo više nego u običnim selima moga kraja, mnogo više djece. Stare kuće iščezlih Nijemaca govore o drugim vremenima, dječja trka po sokacima o modernim, a tako drevnim. Podsjetilo me na moj iskon. Fruška gora djeluje kao raj kojem prijeti opasnost, to bih rekao i za predgrađa Novog Sada. S jedne strane ulice najnovije zgrade, moderna auta, s druge se ugnijezdile kućice koje tvrdoglavi vlasnici nisu htjeli prodati ili im se za vlasnike odavno ne zna. Bele njive su taj kontrast, ta ulica suprotnosti. Ipak, noću grad živne i zamaskira se njegova nesavršenost. Spašava ga kulturno i povijesno naslijeđe, taj opravdani naziv Srpska Atina. Kronologija grada me ostavila bez mnogo riječi, ostavila me u čudu i divljenju. Mješavina kultura je nesporna i na svakom koraku vidljiva, ali ponositost različitosti je ipak nešto što Novosađani radi prikazuju drugima. Zamijenili su me za Crnogorca, toliko o tome kako me lako identificirati i negdje smjestiti. Detalje grada i okoline ostavljam za kasnije, o gradu i okruženju se ne sudi na prvu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
