Sati

Sonja odlazi u utorak

Sjedila je mirno i zahvaljivala se na suzama, trava pod nama djelovala je kao hladni jorgan. Pozitivne kritike, rekla je, uvijek ju rasplaču i zbog toga joj je drago. Dugo me grlila i kroz suze rekla da će doći opet i potruditi se da to bude utorak. Jedan maleni, obojeni kamen mi je donijela kao poklon. Plavo more simbol je dubine, valovi su simbol promjene i slani ukus kamena simbol je života. Smijala se mom jeziku ispruženom prema kamenu. Rekla je da svaki razgovor stane u kamen i koliko je kamen težak i lijep, toliko je razgovor bio uspješan. Želi me kroz koju godinu vidjeti u Salzburgu, oči joj sijaju zbog rose ispod lipe. Rekla je da život nije lagan, ali da će ga prolaziti hrabro i što jasnije kroz dane koji dolaze. Raduje ju jesen, opadanje lišća. Simbol smrti za nju će postati simbol života. Otkriti sebe znači početi biti razočaran i motiviran, rekla je. Sonja je to naučila, iako je tek na početku. Ona će hrabro voljeti sebe i sve što joj je bitno. Ona će sebe prihvatiti i sa sobom se svađati, naučiti biti razočarana i nastaviti živjeti. Sonja kaže da je zagrljaj izlječenje. Zato će danas po prvi put zagrliti i sebe.