Sati

Sonja odlazi

Dani su opet počeli ličiti na studentske. Pod rukama mi je uglavnom nekoliko knjiga različitih autora koji bi mi trebali pomoći u radnoj svakodnevici. Yaloma upijam već nekoliko mjeseci kroz njegove intimne doživljaje psihoterapije i pacijenata, no uronio sam u izučavanje egzistencijalističke misli u terapiji. Misao o tome vodi me u religijsku filozofiju, teologiju, psihijatriju i psihologiju i pokušavam shvatiti širinu pojmova kojima se ograničava čovjek. Neki od autora bore se protiv redukcionizma i svođenja čovjeka na mogućnost objašnjenja pomoću računalnih pravila ili postulata uvjetovanja, seksualnih teorija. Pokušavam se naći na sredini i ne posvađati se s nekima od njih. Jutros je počela kiša i padat će, kažu, sljedećih 14 dana. Moja zanesenost samo je pojačana, ispitivanje vlastitih dubina je najizraženije početkom jeseni i u ranu zimu. Na katu iznad mene netko se smije i lijepo provodi. Izučavam Maslowa detaljnije nego ikada prije, o Buberu sam prvi put čitao i bune me "Ich-Du" i "Ich-Es" odnosi, mada će i to doći na svoje mjesto (s vremenom). Fromm me gleda iza ugla kao netko čija shvaćanja ljubavi će biti ključna za opis egzistencijalne izolacije na predavanju, taj dio sam poprilično dobro razumio i spremio.  Sa stola me gleda psihodinamski i terapijski priručnik za shizofreniju, prve slučajeve već sam imao i strepim, mada ni sam ne znam od čega. Kolegica kaže da je priručnik pun korisnih savjeta i da je bila oduševljena, podcrtala mi je i označila ono što ju je oduševilo. Želi povratne informacije što prije, prije oktobra i godišnjeg odmora, prije jutarnje kave na predaji smjene, prije, prije i prije, a meni se baš kasni i neka bude nakon oktobra, nakon godišnjeg, nakon predaje smjene. Sonja će danas doći po zadnji put na razgovor, ona će donijeti svoje ciljeve i biti nasmijana, tražit ću tračak nade za nju sam u očima koje će me gledati. Ona će plakati i reći da je spremna otići s kišama tamo gdje će joj biti toplije. Objasnit će mi šta znače obje strane kamena kojeg je vjerno uređivala danima i govorila kako je sve jedan proces koji će ona marljivo dovršiti. Kamen postaje žena onda kada u njemu vidiš onoga čiji je, tako je rekla.
Na planini je pao snijeg, ne znam jesam li spreman za jesen i grijanja. Grijat ću se knjigama o patologiji žena ubojica i tražiti se u miješanom mesu muškaraca, poeziji koja će uzdizati noževe i sačmarice, disocijacije i borbu za pravedniju smrt.
Čak i besmisao ima svoj smisao, on će se utopiti u organizaciji svijeta, on mora imati svoju svrhu. Za egzistencijaliste, pogotovo one koji prakticiraju učenje o smislu nasuprot nihilizmu, ljubav je osnovna sila čovjeka, ona koja ga odvaja od drugih oblika života. U nesigurnosti današnjeg doživljenog, pročitanog i emotivnog, čuvat ću doživljaj ljubavi kao Sveti gral u njedrima, on će biti pokretač svakog koraka kojim se krećem naprijed. Ne znam hoće li ljubav spasiti svijet, možda to i ne treba raditi. Ona treba spasiti čovjeka, a svijet će se za svoje potrebe već nekako snaći.