U toploj noći mjesec samuje,
nema sna i bajnih priča,
raspramsalo je se ljeto
sa žarom što se ne gasi,
miris pruža lipa takmiči se još i zumbul,
a na grani pjevuši tiho bulbul,
kako samo vješto umije radost i ašik da postanu najljepši almasi.
Taj ljetni nemir dodiruje mi dušu,
tražeć' još i put do srca,
olujni vjetrovi u kasne sate pušu,
ali ne donose dugo očekivanu kišu.
Nižu se sati i minute,
neznan miris i žuta mjesečina zoru slute,
neki mir zavladao je dunjalukom,
a ja držim ruku moje drage dok hodamo sokakom.
