-Nećeš me zaboraviti?- upitao me s osmjehom na licu pred mojim portunom. Jutro nakon te posebne noći odvezao me kući jer odlazi popodne u Brazil, pak počinje Copa America.
-Zar je to moguće?- odgovorim mu i poljubim ga.
-Sretno.- šapatom mu kažem i otiđem.
...Mjecec dana poslije...
"I da, to je crveni karton za Neymara! Očito nije oduševljen odlukom suca, kao i navijači te ostali reprezantivci Brazila..." , čim je komentator utakmice Brazil-Kolumbija izgovorio te riječi, iživcirala sam se i bacila jastuk s kauča na pod.
-O'ladi malo, Rocìo. Koji ti je?!- Tata i Juan Miguel u čudu su gledali prvo mene, a onda televizor. Ma kako da ja sad njima objasnim?! Dečko mi je dobio crveni ili možda bolje Neymar je sad full živćan i morat ću ga za dva sata tješiti u slušalicu telefona dok se on duri! Samo sam udahnula, dovoljno jako da me čuju, ali ne preglasno da ne pomisle da sam neko razmaženo derište. Sad sam pak imala važnijih tema za razmišljanje.
* * *
Daj javi se, jebote , govorila sam sama sebi dok sam zvala Neymara preko Skypa.
-Što je?- hladno se javio. Bio je rašćupan i namršten, bez majice zatvoren u vlastitu hotelsku sobu. Malo je reći da je bio u komi.
-Jesi ok?-brižno ga pitam dok je on buljio prema podu.
-Da.- bilo je preočito da nije iskren.
-Događa se, Neymar, nisi ni prvi ni poslijednji kojem se to dogodilo.- bila sam uporna u svom naumu.
-Jebote glupu, dobio sam 4 utakmice zabrane!- povisio je ton i okršio se na me. Koji mu je kurac?!
-Nije kraj svijeta, jebo te! I jeli istina da si napao onog lika u tunelu?!- sad sam i ja pucala po šavovima, ali kako neću.
-Da, kad me iskoristio zbog slave...- nisam mu htjela dopustiti da završi.
-Koji je tebi vrag?! Ponašaš se kao neodgojeno đubre! I koji kurac ti imaš srati nekome u tunelu?! Nisi jebeni centar svijeta! Sve se ovo dogodilo jer nemaš poštovanja prema drugima! Ma trebali su ti dati i veću kaznu...- izgovorila sam mu svakakve prostote i uvrede, iako dosta toga nisam mislila.
-Kako mož...- ni ovaj put mu nisam pustila da dovrši, iako je imao suze u očima.
-Aj ne preseravaj se.- odbrusim mu i poklopim laptop. Mama je očito čula vičem i ušla je u sobu.
-Što se ti dereš?- pitala me zbunjeno. Nisam bila sigurna da se sad i na nju derem, da se počnem žaliti ili jednostavno zaplačem. Jednostavno, osjećala sam da bih sve to mogla napraviti istovremeno.
-Nebitno.- hladno odgovorim i pravim se da mi se spava.
"Jesi čula novu pjesmu od Musea?" , uletio mi je Dani u box (part 8). Zadnje vrijeme jako sam dobra s njim, ali sad mi se nije dalo dopisivat s njime.
"Da",hladno odgovorim a ubrzo je on reagirao: "Jesi k?".
"Da, samo imam neke probleme s dečkom" ,otvorim mu se. On, naravno, nije znao o kome je riječ.
"Nevolje u raju, ha? Ako te maltretira, lako ću ja njega..." , izmamio mi je lagan osmjeh.
"Hshshs, ne,ne treba. Dobar je on..." , pravdala sam Neymara.
"Očito nije kad ima problema", Dani se svm silama trudio prikazat Neymara u lošem svijetlu.
"Ma ja sam više/manje kriva, nisam ga znala utješit pa je preraslo u dernjavu.", čim sam to napisala shvatila sam da sam prenaglila. Htjela sam nazvati Neymara, ali nisam mogla. Što zbog ponosa, što zbog vremenske razlike.
"Biti ćete vi dobro", Danijeve riječi dale su mi nekakvu nadu. Baš tako; biti ćemo mi dobro. Valjda.
Najkraći do sada, možda i najdosadniji, sryy al obećajem da će biti ubuduće zabavnije. Btw, moje radnje su uvijek blizu sadašnjeg vremena, tako da se ova utakmica Brazil- Kolumbija nedavno dogodila s ovim događanjima. Vjerujem da će mnogi od vas shvatiti o ćemu je riječ, a ako netko ipak nezna, slobodno me pitajte u box (ako vas zanima naravno)
P.S: Hvala na 1,1 K čitanja, volim vas ♡
![Ain't no sunshine when she's gone[Fanfiction about Neymar Jr]](https://img.wattpad.com/cover/35504048-64-k183467.jpg)