Sati

Promjene na satu

Promjene na satu ne igraju veliku ulogu u mom životu, osim što donose pospanost. Ove godine te preobrazbe vremena spasio me Beogradski sajam knjiga i autori koje sam tek izdaleka u mislima čitao, no i na njih je došao red. Kući pokušavam uskladiti broj pisaca Balkana, istoka i zapada, ali je odabir kompliciran jer je pisca nemoguće svrstati u željeni okvir i što je pisac bolji i važniji, tim je kategorizacija teža. Desnica me kao ličnost dovoljno fascinirao, da sam odlučio u skorije vrijeme mu se posvetiti; svatko ima svoju psihoterapiju. Još uvijek smatram da je Kundera zaista vrhunac češke književnosti 20. stoljeća i često ga uspoređujem s Kovačem, ali Kovač ima crtu nepotrebne provokacije u svakom trenu, za razliku od Kundere koji zna pravi trenutak i za crni humor i za tjeranje na suzu. Čak i seksualnost koju opisuje djeluje naivno u odnosu na Kovača. Da, Kundera je fuzija Kovača i Kiša. Žert, ili šala, je u fokusu moga čitanja i primijetim da se gubim u stranicama i da ću Ludvikovu Luciju i ja morati, zbog njene sudbine, opjevati. Meni su Kundera i češki jezik neodvojive cjeline, tako da i jedno i drugo zaslužuju punu pažnju. Nelogičnost češkog jezika ipak me ne sprječava da mu se posvetim. Nelogičnost se ogleda najviše u tome što su nastavci za pridjeve i imenice različiti u odnosu na naš jezik, ali i dalje me neka vrsta mazohizma tjera njemu. Dobro, i plaćena mentorica.
Šetnjom kroz grad javile su se prve misli o prvoj zbirci i čekam pravi trenutak. Potencijalnog izdavača imam, red je na meni samo da se ohrabrim i krenem u izvršavanje svega zacrtanog. Teško je kombinirati sve iako se radi o malo zadataka i ciljeva u jednom danu. Rad u teretani ne ide uz češki u slušalicama. Slažem, prebacujem i ispravljam riječi, nazive pjesama, sve što bi se moglo na bolji način reći. Postajem detaljist u punom smislu te riječi u posljednje vrijeme, ali to bi bila minorna zadaća u odnosu na cilj, barem tako mislim. Ovog vikenda sam aktivirao gastritis prvim pijanstvom nakon 4 godine, kum kaže da on nije dugme. I serija o Andriću nakon toga nije imala smisla. Ni uz mamurluk, a ni kada sam bio potpuno svoj. U zadnjih nekoliko dana najviše smisla ima moj mačak Siniša. Dobro, i Jehovin svjedok koji je pobjegao s kave, koju je tražio, nakon pitanja očigledno neprijateljski nastrojenog (u njegovim očima) čovjeka koji je samo želio razgovarati o Gospodu. Zanimljivo, na češkom bi hospoda bilo pub/pab. Kako ne voljeti život?