#3

92 9 1
                                    

Harley

Andy Biersack. Nema sanse. Pogledavsi Erin vidjela sam da se zaledila tijekom upisivanja podataka ona je znala tko je on kao i ja. I pod time ne mislim na njegovu reputaciju rock pjevaca. On je bio Martinov najbolji prijatelj i jedan od onih koji su se vozili s njim u autu za vrijeme nesrece.

"U sluzbenim poslovima se daje pravo ime, a ne nadimak." Hladno sam rekla sto ga je natjeralo da me pogleda. Bio je zbunjen.
"Ma daj, kako me ne prepoznajes. Isti smo!" Uzviknula sam.
"Ovako mi smo ovdje dosli prijaviti otmicu, a ne prepirati se s iskompleksirankm curicama." Rekao je tip smede kose s tankim usnama i stvarno lijepim smedim ocima. Istog trena sam se nasla pred njim drzeci ga za majcu.
"Ne zovi me malom curicom. Za tebe sam agentica Argent." Procijedila sam kroza zube. I pustila njegovu majcu odmaknuvsi se.
"Nema sanse." Sapnuo je Andy
"A jeli? Doslo ti je iz dupeta u mozak Andrew?" Pitala sam ga " sjecas li se nje? To je ona cura koju si napucao zbog Juliet!"
Ljudi su se poceli osvrtati kako su prolazili. Vjerojatno uzbunjeni mojim vikanjem.
"Ne vjerujem ti" rekao je sada ponovo samouvjeren.
"A ne?" Pa onda bi te ovo moglo uvjeriti. Rekla sam zavrnuvsi rukav na mojoj desnoj ruci. Od pocetka dlana do podlaktice protezao se oziljak.
"Ovo sam dobila dok sam tebe izvlacila iz auta, ali ti to znas, zar ne?"
"Molim te navuci rukav." Skrenuo je pogled s oziljka.
"Ti to meni ozbiljno govoris? Ne mozes gledati oziljak? Znala sam koliko si znacio Erin i isla sam te spasiti ne misleci na to sto ce mi se dogoditi, a onda si je ti napucao i otisao. Gadis mi se."
"Briga me sto mislis o meni. Dosli smo ovdje kako bi prijavili otmicu Juliet Simms."
"Nazvat cu Franksa." Rekla je Erin i krenula utipkivati njegov broj.
"Ne."
"Zasto bi me trebala zvati Erin?" Pitao je Franks. Poskocila sam.
"Franks. Nemoj mi se nikad vise tako prisuljati iza leda."
"Sto je bilo?" Ponovo je pitao
"Imamo slucaj otmice." Rekla je Erin
"Dobro. Preizimam slucaj." Kaze Franks
"Molim?! Ne! imamo jos dva tima koji ga mogu rjesavati." Pobunila sam se. Nisam htjela rjesavati taj slucaj. Nazovite me sebicnom, ali ta cura je razlog sto je Andy prekinuo s Erin.
"Harley ovo je naredba. Preuzimamo slucaj." Franks je vec postao nestrpljiv.
"On je Martinov ubojica! Kriv je za sve! Unistio mi je zivot!" Vrisnula sam i izjurila iz zgrade. Nisam ni shvatila da placem dok mi suze nisu dosle do usana.

Sjedila sam u Bubi oko pola sata kada se na suvozackom mjestu pocela pojavljivati srebrna svijetlost i za samo trenutak tamo je stajala bijela prilika. Bio je muskarac tamne kose i ociju s pirsingom na donjoj usni i u trapericama. Na prsima mu je bila tamna mrlja. Na istome mjestu gdje je bila i prije sest godina kada sam ga zadnji put vidjela.

"Martine." Nisam mogla vjerovati da je tu. Tridesetak centimetara udaljen od mene.
"Nisi se smjela onako ponjeti prema Andyu." Pokusala sam ga primiti za ruku, ali ona je samo prosla kroz njega. Bio je tako blizu, a nisam ga mogla ni zagrliti.
"Ne zelim s tobom pricati o tome." Rekla sam odmahnuvsi glavom.
"Moras mu oprostiti."
"Ne moram ja nista" Obrecnula sam se na njega. Nasmijao se. Ajme kako mi je falio taj smijeh.
"To si mi uvijek govorila prije." Rekao je.
"Znam." Sada sam se i ja smijala
"Oduvijek si bila jaka. Zato zelim da se vratis natrag unutra i prihvatis posao."
"Vise te nikad necu vidjeti zar ne?" Pitala sam
"Nadam se da se nakon ovog razgovora dugo necemo vidjeti. Moram produziti dalje."
"Volim te."
"I ja volim tebe Harley."
S tim rijecima on je nestao. Obrisala sam zadnju suzu s obraza i zaputila se u zgradu.

Falling SkiesWhere stories live. Discover now