Rođendan mi je, subota je, nosim kutije pune knjiga već tri sata.
"Tessa, hoćeš li se odmoriti barem pet minuta?" Helen se stvorila pokraj mene u trenutku kada sam otvarala kutiju da složim nove knjige.
"Želim završiti ovo. Manje mislim na probleme i sve ostalo." Uzmem knjigu plavih korica i složim je na policu.
"Helen, ja ću joj pomoći." Začujem glas Harrya. Podignem glavu i ugledam ga. Nije cijeli dan na poslu razgovarao sa mnom, a sada mi želi pomoći? Dok sam slagala knjige na drugom katu nije ga bilo, a sada se samo stvorio.
"Rekla sam da mi ne treba pomoć. Ionako sam gotova." Helen je pogledala u Harrya i slegnula ramenim. Zatim se okrenula i nestala među policama. Harry se našao pokraj mene i krenuo slagati knjige. Samo sam preokrenula očima i nastavila raditi. Začula sam ga kako se nasmijao. Nisam mogla ni ja izdržati, a da se ne nasmijem.
"Oprosti." Kažem mu i okrenem se prema njemu.
"Za .. ?" Pogleda me upitno.
"Za moje ponašanje jutros. Samo .. Dobila sam poruku koju sam najmanje očekivala i to me je naljutilo .. I ..."
"Od Maure?" Haa, kako sam ga naučila! Mauru ne oslovljava sa mama i to je u redu. Naučio je. Kimnem glavom i nasmijem se. "Bez brige. Ja sam isto budala što se ljutim odmah. To mi je valjda u navici."
"Da, dobro si rekao. Baš si budala." Nasmijem se i on odmahne glavom i uhvati me oko struka i krene škakljati.
"Budalo, na poslu .. smo. Hahaha, Hazz, moli .. molim te." Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga. U jednom trenu, Svijet je stao kao i Harry sa škakljanjem. Što sada, k vragu? Makni se, Tess. Počeo se približavati meni, a ja ...
"Tessa, možeš li samo .." Lara je uletjela među police i zastala. "Oh, ovaj .. Ja .. Samo sam .." Odmaknula sam se od Harrya i pogledala je.
"Što je bilo, Lara?" Upitam je i osmjehnem joj se, a na njezinom licu vidim vragolasti smiješak. Lara i ja smo u srednjoj školi provele dosta vremena skupa, sjedile smo skupa i .. Bile smo jako dobre, ali kako sam ja krenula na faks i ona naravno, prestale smo se toliko družiti.
"Ovaj, treba me samo na pet minuta zamijeniti dolje. Stelle danas nema, subota je, znaš." Kimnem glavom i okrenem se prema Harryu koji nas promatra.
"Možeš li samo posložiti tih par knjiga na policu?"
"Naravno." Osmjehnem mu se i krenem sa Larom na drugi kat knjižnice. Krenemo silaziti stepenicama i ona me počne gurkati laktom.
"Što je ono bilo?" Upita me i nasmije se.
"Koje?" Pravim se luda iako dobro znam o čemu je riječ.
"Ne pravi se luda. Skoro ste se poljubili." Zastane i zacvili. O Bože, moram da mijenjam prijatelje. Pod hitno! Okrenem se prema njoj i počnem se smijati.
"Nismo."
"Naravno, kad sam vas ja prekinula. Kako sam glupa!" Odmahnem glavom i počnem se još više smijati. Što je uopće tu smiješno?
"Lara, gdje moraš ići kada te mijenjam?" Skrenem sa teme jer ne želim pričati o poljupcu koji se nije dogodio, hvala Bogu.
"Aha, da! Moram odnijeti poštu. Helen me je poslala. Idem sada, vidimo se."
Mahnem joj i sjednem za stol. Bilo je nekoliko čitaoca koji su sjedili za velikim stolom i čitali. Većina ih je bila studenata. I sama se sjećam kako sam svaki dan dolazila u knjižnicu i učila na miru jer kod kuće mi je uvijek Austin smetao jer je jos bio mali. Nasmijem se na to i odmahnem glavom. Pogledam na sat i vidim da je još sat vremena do kraja smjene. Odlučim da nazovem tatu. Utipkam broj u telefon jer mi je mobitel ostao u torbici, i nazovem ga.
"Hej Tessa."
"Kako si znao da sam ja? Ne zovem te sa svog broja." Upitam ga i začujem kako se nasmijao.
"Imam ga memoriranog u mobitelu. Što je bilo?" Da, pa logično.
"Samo sam te htjela pitati gdje si da znam."
"Idem sa suda. Pokrenuo sam zahtjev za rastavu." Zastala sam i duboko udahnula. Do nedavno, bili smo velika i sretna porodica, a gle nas sada.
"Aha, gdje Austin?" Danas mi odlično ide mijenjanje teme.
"Kod Gemme i Anne. Spremaju se za park danas i da, sretan rođendan još jednom, kćeri. Nisam te htio zvati da ti ne smetam dok radiš." Nasmijem se samo za sebe.
"Da nije ni mama, samo mi je poruku poslala. Kako se uopće usuđuje?"
"Mama ti je, Tess. Lijepo od nje što se uopće sjetila, ali pustimo nju. Danas je tvoj dan. Vidimo se kada stigneš kuću." Valjda je u pravu.
"Naravno tata. Vidimo se." Pokopila sam mu i zavalila se u stolicu. Nagnula sam glavu na naslon i zatvorila oči. Stvarno sam umorna. Sutra ću cijeli dan da spavam i ne želim da me itko smeta.
"Neradnice." Začujem dobro poznati glas i nasmijem se.
"Ostavi me, želim da spavam."
"Mala Tess, ne možeš da spavaš na radnom mjestu. Što ti je?" Podignem glavu i pogledam u Harrya koji je sjeo pokraj mene. Pogledam u dvije djevojke koje gledaju prema nama i smješkaju se.
"Ohoo Hazz .. Imaš i obožavateljice ovdje." On se okrene i nasmije im se, a on jadne procvijetaju. Nasmijala sam na glas i rukom prekrila usta.
"Neodoljiv sam." Još se više nasmijem i zadobijem par pogleda od studenata koji se mukom muče da nauče i zapišu nešto. Ispričam im se i pogledam u Harrya.
"I umišljen, reklo bi se."
"Hej, pa što ja tu mogu." Preokrenem očima i lupim ga u rame. "To boli."
"Da, naravno." Ponovno preokrenem očima. On se nasmije i ode do onih djevojaka. Budala!
Maura Scott P.O.V.
"Nije mi uopće odgovorila, Brad." Pokunjeno sam, kao maleno dijete sjela na kauč i prekrižila ruke na prsima.
"Draga .. To je Tessa, oduvijek je takva." Pogledam ga i nasmijem se. Pa, valjda je u pravu.
"Ne znam, zbilja ne znam što sam joj učinila. Kad - tad bi saznala za nas i sve to, ali .. Oh, Tessa."
"Maura .. Morat će prihvatiti ovo. Mora prihvatiti da se mi volimo, da ne možemo jedno bez drugoga, da .. Jednostavno postojimo samo mi. Ti u mojem životu, ja u tvojem." Ustanem se i stanem pokraj njega. On stoji naslonjen na šank i gleda me tim svojim predivnim smeđim očima. Kako da ga čovjek ne voli? Osmijehnem mu se i poklonim mu poljubac. Jedan dug i strastveni poljubac. Obožavam ovog malog.
*
I samoj mi se gadi ova Maura :')
Nastavak je tu, kratak, ali dovoljno za povratak.
Sada idem da gledam 50 nijansi sive, cao. ❤
