Secret's and scar's

2. poglavlje

"Onda, danas smo kod tebe?" Dylan se igrao narukvicom na njenom zapešću.
"A joj, skroz sam zaboravila,
oprosti, mama i tata su na nekakvoj večeri i moram paziti na Emanuela. Ali ako hoćeš možeš doći."
"Može. Devet i pol?"
"Aha"
Dylan se sagnuo i nježno je poljubio pa otišao taman kad je tata došao po nju.

Vani je snježilo, Fallon je bila u tamnom džemperu i jednostavnim trapericama. Emanuel je taman složio svoju kulu od drvenih kocaka kada se oglasilo zvono.
Skočio je o otrčao otvoriti vrata.
Fallon je sa fotelje,gdje je bila sklupcana čula Dylana i Emanuela kako se smiju.
"Došao je Dylan, rekao je da će mi pomoći sa drugom lukom."
Emanuel se smješio dok je Dylan samo slegnuo ramenima.
Fallon je promatrala Dylana i Emanuela i ne shvaćajući da su joj se usne razvukle u osmijeh.
Voljela je Dylana, bio je jednostavan, nije komplicirano i nikad nije vršio pritisak niučemu.
"Zašto se smiješ?"
Nije niti primjetila da ju je promatrao. "Nista, sjetila sam se nečeg. Hej Eli, ne smeta ti ako malo posudim Dylana?"
Emanuel je slegnuo ramenima i posvetio se svojim lukama od kocaka.
Dylan je sjeo do Fallon i privukao je omotavši svoje ruke oko njena struka. Došaptavali su se i smijali.
Dylan je okrznuo njen obraz svojim usnama "Idemo gore?"
Fallon je kimnula i ustali su.
Sagnula se i poljubila Emanuela "Odmah se vraćamo."
Eli je kimnuo i ona je pošla za Dylanom.
Zastala je pred prozorom u svojoj sobi i zagledala se u bjelinu.
Još jutros je sjalo sunce , a sad je već gusti pokrivač snijega prekrivao sve.
"Pahulje su zbilja velike, prelijepo je."
"Nebo je poput tvojih očiju."
Fallon se okrenula prema njemu.
"Tamno je, a ipak je plavo, oblaci prosipaju hladan snijeg, ali izgledaju toplo." Nastavio je s osmijehom.
Bilo joj je neugodno, nije voljela kad su ljudi pričali o njoj, nije voljela biti u centru.
Zarumenila se i on se nacerio i poljubio ju.
"Sad shvaćam zašto kažeš da ti ne treba rumenilo."
"Glupane" nasmijala se i privukla ga.
Sjedili su na klupi i pod prozorom kad se u prizemlju začuo tresak.
Kada su sišli Emanuel je klečao pored hrpe kocaka,
Odjeća i kosa bili su mu napola mokri, a niz lice su mu klizile suze.
"Što se dogodilo?"
"Zakačio sam kule i raspale su se."
"Ali zašto si mokar?"
"Radio sam anđele u snijegu."
"Eli... Trebao si me pitati, obukla bih te u nešto toplije, prehladit ćeš se, dođi moramo te otuširati."

Kad je bio ponovno na toplom,Dylan i Fallon sjeli su s njime da ponovno izgrade kule koje su bile unistene.
"Hoćeš li se ti oženiti s Fallon?"
Fallon se trznula i srušila red kule koji je gradila pa pogledala Dylana.
On se samo smješio " Mozda, moramo prvo završiti skolu, pronaći posao. Nikad se ne zna."
Namignuo je
Emanuelu i on se nasmijao.