Secret's and scar's

Laži

Fallon je hodala ulicama, već je pao mrak, ali kod kuće je umirala od dosade, u posljednja je dva tjedna pročitala svaku knjigu koju je pronašla u kući pa je odlučila otići do knjižnice koja je bila zatvorena. Ništa čudno.
Podigla je pogled prema nebu. Oblaci koji su do prije samo pola sata prijetili kišom razišli su se i nebo se obasulo zvijezdama.
Bilo je poput mora u ponoć obasutog biserjem.
Voljela je promatrati nebo. Mijenjalo se iz minute u minutu i nikada nije bilo u potpunosti isto, uvijek je tu bilo nešto novo, nešto što dotad nije primjetila.
Sjetila se večeri kada je Dylan usporedio njene oči s nebom, sada se to činilo glupim, nevažnim.
Dylan.
Poželjela je da je mogao biti ovdije ali imao je trening.
Nesvijesno se našla u Lisinoj ulici, a onda se ukočila.
Dylan je stajao na pragu njene kuće, Lisa se nasmijala, a onda ju je poljubio.
Pozlilo joj je.
U jednom trenutku srce joj je bilo u grlu, a u slijedećem joj je propalo u pete.
Suze su joj zamutile vid i ona je otišla kući. Legla je u krevet nečujno plačući, kako je mogao, to nije bio prokleti prijateljski poljubac, a ona,
Ona joj je bila najbolja prijateljica.

Možda je to zaslužila, znala je da u zadnje vrijeme nije bila ona stara, ali nije trebalo biti ovako.
Oni su bili jedino što ju je još držalo, obitelj joj se raspala, znala je da ju mama na neki način krivi za Emanuelovu smrt i sve što joj je moglo ispuniti dan bio je Dylan.

Ustala je i izvadila putnu torbu iz ormara. Spakirala je samo potrebnu odjeću što je sada značilo hlače i jednostavne jednobojne majice a onda uzela Elijevu sliku i zatvorila torbu.
Uzela je svu svoju ušteđevinu i napisala roditeljima poruku.

Izašla je kroz prozor i spustila se preko stabla.
Otišla je do Dylana i ušla mu u sobu. Njegova je soba bila na prvom katu pa je jednostavno otvorila prozor i ušla.
"Otkud ti ovdje?"Iznenađeno je upitao.
"Došla sam se pozdraviti. Odlazim."
"Molim?!kako to misliš"
"Molim te Dylane, ne pretvaraj se, pozlit će mi.
Znam da si s Lisom, hvala što si mi rekao da više ne osjecas isto prema meni i da si sad s mojom najboljom prijateljicom..."
"Fallon, ja-"
"Nije važno, nije me briga, nisam to očekivala od vas, ali sudeći prema mom životu u posljednja dva mjeseca zašto bi bilo čudno."
Fallon se mogla zakleti da je vidjela suze u njegovim očima ali nije bilo važno.
Okrenula se da izađe, ali on ju je povukao u zagrljaj.
"Volim te, znaš to, oprosti."
"Molim te Dylane, umorna sam od svega, pusti me."
Pustio ju je i ona je prekoračila preko prozor "Želim ti puno sreće u životu."