Svijetlost.
Prije samo dva dana počele su se događati jako, jako čudnovate stvari.
"Vlastitu krv..." hrapavi i dubok glas je progovorio ispod crne kapuljače.
Prostorija u kojoj se nalazio je bila u polumraku.
Sredina prostorije, u kojoj se nalazio veliki kotlić je svjetlila.
Točnije, svjetlila je tekućina koja se nalazila u kotliću.
Bila je to zelenkasta gusta tekućina.
Starac je okrenuo svoje grbavo tijelo i tražio nož po starim drvenim policama koje su se trudile ne pasti sa njegovog zida.
Mogli ste i pogoditi, nalazio se usred šume, u malenoj drvenoj kućici.
Starac je ispustio neki zvuk radosti kada je konačno pronašao nožić.
Maleni, srebrni nožić koji je na dršci imao zeleni dragulj.
Ispružio je ruku, zavukao crne rukave i zarezao si zapešće.
Tamnocrvena krv se polagano spuštala, i kada je konačno pala u tekućinu, crni dim se uzdigao iz kotlića.
"Počelo... je." starac je promrmljao.
Dim je potpunjavao prostoriju, ostavljajući je u potpunome mraku.
Iz dima su se počele stvarati kugle, u zraku, leteći po prostoriji kao da su poludjele.
"Ma, što..." starac se počeo plašiti kada je kugla dima počela uništavati njegove stvari.
Točnije, staklenke u kojima su bile vučje oči, ljudski zubi i još par stvari potrebne za napitke.
"Ne... ne!" Starac se odvukao u kut malene prostorije.
Kugla dima je počinjala uzimati oblik ljudskoga tijela.
"Ne možeš... ja sam te stvorio!" povikao je starac, ali u sljedećem trenutku je već prestao disati.
Iz malene drvene kućice usred šume su počele izlaziti vrlo, vrlo čudnovate sjene.
I tada je sve počelo.
Svijet više nikada nije bio isti.
YOU ARE READING
Umbra Mortuorum: Lux
FantasyZemlja je nekoć bila mirno mjesto; točnije sve dok se na Zemlji nisu počele pojavljivati Sjene, usisavajući svaki kutak svjetlosti. I dok se sjene šire i postaju jače, Chanel otkriva da je jača od ostalih učenika u školi za Svjetlolovace, pa je po...
