Galopirali smo prašinom ostavljajući iza sebe još jedno spaljeno selo. Sve što je bilo vrijedno stajalo je u našim bisagama, a robove su za nama vukli pješadinci. Prošlo je nekoliko mjesečevih mijena otkako putujemo prema najsjevernijoj zvijezdi na noćnom nebu i uzvodno od velike rijeke koju naši robovi zovu Dunav. Umoran sam od jahanja. Na to se na glas ne smijem požaliti, ali jedva čekam da nađemo povoljan teren za šatore i prezimimo. U ovoj su zemlji velike hladnoće i duboki snjegovi. Mrzim snijeg. Hladan je, neugodan i ograničava nam kretanje. U svojih osamnaest ljeta tek sam jednom vidio snijeg i to mi je bilo dovoljno da ga zamrzim. Hladni sjeverni vjetar zapuhao mi je u lice pa sam se bolje zaogrnuo medvjeđim krznom od kojeg se sastojao moj zimski plašt zatim sam bacio pogled iza sebe tražeći pogodnu ženu koja bi mi večeras mogla ugrijati krzna. Luxora je odmah uhvatila moj pogled i ohrabrujuće mi se nasmiješila. Često smo noći provodili zajedno. Bila je zanimljiva i vatrena. Sviđala mi se, ali nije mi se sviđala njezina ljubomora kad god bih legao sa drugom ženom. Nije imala pravo na mene, a ja nisam planirao uzeti ženu. Barem ne još dva ili tri ljeta. Namrštio sam se i okrenuo glavu naprijed. Vođa našeg plemena koji je jahao predanom umorno se klimao na sedlu. Njegova duga bijela brada lepršala je na vjetru dok mu je glava svako malo pala na prsa. Bio je slab i vjerojatno neće preživjeti zimu. Razmišljao sam o njegovim potencijalnim nasljednicima. Tolex bi bio idealan za vođu. Snažan, hrabar, vješt i nemilosrdan baš onakav kakav naš vođa treba biti, no također ima manu da djeluje prije nego promisli. Već smo nekoliko puta ostali bez plijena i desetak članova plemena zbog njegove nepromišljenosti. Bez obzira na to pleme ga voli, a žrtve su uobičajena stvar tijekom pohoda. Drugi izgledni kandidat je Dahem. Nije vješt ratnik poput Tolexa, ali posjeduje mudrost muškarca dvostruko starijeg od njegovih dvadeset i pet ljeta. Često je sadašnjeg vođu savjetovao u plemenskim razmiricama, poglavar ga je poštovao i cijenio njegove savjete. Tu su još Malix i Lovnen, no oni ionako nemaju velikih izgleda. Nigdje se nisu iskazali, ali zato su uvijek glasni na raspravama. Da se mene pita vodio bi nas Tolex. Možda je nagao i brzoplet ali je pravi punokrvni Skit. Čvrst poput kamena i oštar poput najboljeg sječiva. Šteta što je naš vođa dobio samo kćeri. To je njegovo prokletstvo. Šest žena i šest kćeri. Prava šteta.
- Kiran!
Pozvao me poglavar svojim umornim hrapavim glasom. Petama sam podbo konja i požurio do njega. Pogledao me krvavim očima koje su u posljednjih nekoliko dana neprestano suzila.
- Uzmi nekoliko ljudi i pođite u lov.
Kimnuo sam glavom i bez dodatnih pitanja odjahao. Nije na meni da postavljam pitanja nego da slijedim naredbe stoga sam uzeo petoricu dobrih strijelaca koji su pripadali mojoj lovačkoj skupini i uputili smo se na jugoistok gdje smo vidjeli tragove Turova. Prošlog proljeća postao sam glavni lovac plemena. Najmlađi vođa lovačke skupine kojeg je pleme ikada imalo. Nije bilo traga na zemlji koji bi mi mogao promaći, a svoj plijen sam gotovo mogao nanjušiti ako je vjetar povoljan. Govorili su da je to zbog krvi mojeg oca koji je pripadao plemenu Neur. Njihovi ljudi navodno se jednom godišnje na nekoliko dana pretvaraju u vukove. Moj otac nikada nije želio govoriti o tome koliko god ga majka ispitivala. Priključio se našem plemenu i putovao s majkom sve dok jednoga dana, na izmaku godine nije nestao i nikada se nije vratio. Ja sam tada imao dva mjeseca, a majka je ubrzo našla novog muškarca koji me nije trpio jer sam ga previše podsjećao na mog oca.
Vjetar mi je donio opri miris mošusa i ja sam odmah pritegnuo uzde i zaustavio konja. Duboko sam disao i čekao novi nalet vjetra da utvrdim smjer kad sam čuo smjeh iza sebe.
- Naš vuk je nešto nanjušio. Večeras ćemo lijepo objedovati.
Čuo sam potvrdno mumljanje i smjeh od ostalih. Da, zvali su me vuk. Što zbog moga oca i lovačkih sposobnosti to zbog gotovo jantarnih očiju. Osim mene nitko u mom plemenu nije imao takve oči. Većinom su imali crne, smeđe, poneki i zelene, jedino ja sam imao žute. Majka mi je govorila da su takve oči česte u Neurskom plemenu i da je moj otac također imao takve. Mrzio sam svoje oči. Izdvajale su me od njih i činile me drukčijim.
YOU ARE READING
Putnici [Knjižni klub]
Historical Fiction,, Smrt vladara uvijek za sobom nosi neprilike. " Pomislio mladi Skit Kiran, kada je dobio vijesti o smrti njihovog vođe. Duboko u neprijateljskom teritoriju, pod prijetnjom nadolazećih snijegova, njegov život će pasti u ruke sudbine i natjerati g...