''Da l da te s ljetnim usporedim danom''(William Shakespeare)
Da l da te s ljetnim usporedim danom?
Ti ljepši si i ćud ti blaža sva je:
Otresu vjetri cvijeće Svibnju ranom
Pa ljetno doba odveć kratko traje;
Previše katkad oko neba sja,
I često lik mu zlatni sjena skrije,
I sva ljepota ružnom postat zna,
Kad slučaj ili priroda to htije;
Al tvoje vječno ljeto neće svanut,
Nit će izgubit čari što te krase,
Nit će se hvastat Smrt da k njoj ćeš krenut,
U stihu ti u vječne rasteš čase:
Dok oko gleda i dok dišu ljudi,
I stih moj živ je, i život ti nudi
