His Hero (FWC)

UVOD

"Idemo, brzo!" čuli su se povici izvan šatora.

Zakoračivši van šatora, stavila sam kapu i tako sakrila svoju plavu kosu, koja je kao i svakoga puta, bila svezana u punđi.

U rukama sam nosila svoju omiljenu pušku. Jednu od stvari koje su me podsjećale na njega.

Čuli su se zvukovi aviona i trčanje ljudi. Vjetar je lagano prolazio dijelovima pustinje, što je vrlo neobično. Možda je danas sreća ipak na našoj strani.

Ušavši u zapovjednički šator, približio mi se Luke "West, konačno, svi te već čekaju!"

"Znam da nisu ljuti pošto nisi iskoristio puno ime." namignula sam dečku crne kose i crnih očiju, koji mi je kroz godine postao poput brata.

"Jonnas kaže da su već ovdje. Ova nam situacija sada nikako nije trebala. Taman sam mislio kako ću doma nakratko otići." ispučio je usnicu, a ja sam mu se samo nasmiješila i podragala po obrazu.

"Ići ćeš kući čim ovo prestane. Obećajem ti."

Luke se i dalje nešto žalio dok smo čekali u kutu da me konačno dožive. Očito su još uvijek razmatrali moju strategiju čekajući me.

Oči su mi vrludale po sobi. Odmjeravala sam sve njih tamo. Jonnas, zapovjednik cijele brigade, izgledao je surovo i hladno. Visok čovjek, neobrijanih brkova, noseći oko vrata lančić sa znakom križa. Lančić bi izvadio uvijek neposredno pred odlazak na bojište, ljubeći križ. Darovala mu ga je pokojna žena koja je umrla u prometnoj nesreći. Od tada Jonnas ne pokazuje emocije, ne smije se i rijetko ga se može vidjeti u društvu drugih generala.

Shane, visok, smeđokos momak, u vojsci po tradiciji. Svi kažu kako se bori kao lav, ali ja još nisam to doživjela. Čini se, ipak, da uskoro hoću.

Još hrpa njih stoji tamo oko stola, klimajući glavom, slažući se, ne slažući..

Moje oči su se nakon nekog vremena zaustavile na onom mjestu na kojem je on uvijek stajao. Oh, on. Zatvorila sam oči pokušavajući dozvati njegovu sliku u pamet.

"O, West!" vratio me u stvarnost Shane.

Svi su podignuli oči i Jonnas me rukom pozvao da im se približim.

"Westline, razmišljali smo.", hmm, možda neće biti tako glatko.

"I nismo baš u potpunosti sigurni hoće li tvoja strategija upaliti" hladno, bez trunke emocija me pogledao te nastavio "Ali, druge ne bi. Tako da, dogovoreno je. Idemo po rovovima." zadovoljno sam se osmjehnula i rukom uz čelo načinila pozdrav.

"U redu, sedma jedinica i ja krećemo na zapadne. Shane, okupi četvorku i pođite prema rovovima na istoku. Mark sa svojima na jug, a Gerard će na sjever." rekla sam u jednom dahu, ne skidajući pogled s Jonnasa.

Nisam mogla ne primjetiti kako mu se lijevi kut usana podigao i pravio smješak.
Na sekundu sam ponovo zatvorila oči i krenula. Ovo i ne bi trebalo biti toliko loše.