We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 1

"Mislim da bi trebali krenuti." Louis je tužno-iznenađeno uzdahnuo. Nešto između, ne znam.

"Zar već, pa tek sam došla doma." tužno sam rekla.

"Znam da želiš biti sa obitelji, ali stvarno moramo ići." stavio je ruku na moje rame. Kimnula sam. Uzela sam kofere koje nisam niti raspakirala i uputila se van.

Znam da vam sada ništa nije jasno. Kako je moja karijera u "usponu", kako to Zayn kaže, ideja One Directiona je bila da se pridružim turneju i gostujem na nastupima. Prvo što sam pomislila je bilo da je to malo glupo. Svi ti Directioneri koji su očekivali svoje idole i onda im dođem ja. Malo je razočaravajuće. Liam kao Liam, natjerao me. Izrekao je tako jezive stvari da moje pjevanje neće uspjeti i da ću propasti kao pjevačica. Krativno ha. Naravno da sam ja onda zbog njega rekla da pristajem iako znam da to nije mislio ozbiljno, valjda.

"Vidimo se mama." zagrlila sam svoju jedinu mamicu. U njenim očima je isijavao ponos, oh koliko mi je značila.
Glavom mi je proletjelo djetinjstvo. Sve te godine odrastanja. Sjećam se kada je u kuću uletio skakavac. Vrištala sam kao luda dok ga mama nije uhvatila i bacila kroz prozor. Ljubila sam ju sljedeća tri dana zbog toga.

"Čuvaj se." prošaptala mi je. Poljubila sam ju u obraz te otišla do tate.

"Djevojčice moja." tata je drhtao. Oboje su znali da me neće biti duže vrijeme. Zagrlila sam tatu koji mi je nakon toga otisnuo poljubac u čelo.

"Hoćemo li?" nasmijao se Louis. Stala sam pred vrata, duboko uzdahnula i bacila zadnji pogled na svoje roditelje koji su me sa smiješkom gledali.

Veliki crveni autobus je već čekao pred kućom. Bio je prekriven ogromnom navlakom. Razumljivo s obzirom da su na njemu nacrtani likovi One Directiona. Ako ste fan znate na što mislim s tim.

"Spremni?" viknuo je Zayn koji je stajao uz jednu stranu autobusa i držao ti ogromnu navlaku. S druge strane je bio Liam i na isti je način držao navlaku.

"Otkri ga!" nasmijao se uzbuđeno Harry i podignuo ruke. Zayn i Liam su se pogledali i snažno povukli navlaku. Harry je otpjevao neku visoku notu koja mislim da je trebala zvučati kao pjev anđela. Iskreno, i zvučala je. Svi znamo kakav Harry ima glas.

Navlaka je spala otkrivši 5 lica predivnih očiju različitih boja. Bilo je slatko. Ušli smo u autobus. Bio je drugačiji nego stari autobus kakav sam poznavala. Bio je moderniji i prostraniji. Sviđalo mi se to jer je s nas 8 vrlo skučeno. Dobar dio stražnjeg dijela autobusa je bila kuhinja sa bijelim šankom. Do tamo se protezao dnevni boravak sa kaučevima sa strane. Bili su kožni i smeđi. Nešto me zbunjivalo.

"Ekipa, gdje su dovraga kreveti?" uzrujala sam se. Koji vrag?

"Smiri se." nasmijao se Niall tapšajući me po ramenu. Odmaknuo se, a ja sam se okrenula. Iza mene su bile sive kružne stepenice. Slijedila sam Nialla gore.

Blaga svjetlost je osvjetljavala tamnu prostoriju. 8 kreveta je bilo raspoređeno po 4 lijevo i desno. Bili su na kat i odmaknuti jedni od drugih. Između kreveta lijevo je bio veliki prozor koji je omogućavao dolazak svjetlosti. Isto je bilo i na desnoj strani. Ispod svakog prozora su bili mali noćni ormarići. Ravno ispred je bio veliki bijeli ormar.

"Imamo ormar!!" viknula sam uzbuđeno. U starom autobusu nije bilo ormara pa su se sve moje stvari gužvale u koferu.

"Nema na čemu." začula sam Zaynov glas, ali se nisam baš obazirala. Bila sam očarana novom sobom. Naglo sam se okrenula "Jeste birali krevete?" Dečki su se međusobno pogledali te pojurili prema meni. To sam povezala sa odgovorom 'ne'. Pustila sam kofer i skočila na lijevi gornji krevet do ormara. Prilično sam sigurna da je imao najbolji položaj. Ormar je bio blizu, prozor također, a i nisam bila blizu vrata. Usto je uz mene bila utičnica za puniti mobitel "Presporo." zlobno sam se nasmijala dečkima koji su ljutito stajali ispred mene.

"Ja sam s ove strane!" viknuo je Zayn te se uspeo na suprotnu stranu. Bio je u gotovo dobrom položaju kao ja samo što nije imao utičnicu. Dečki su zatečeno stajali kao i moje prijateljice. Zayn se nasmijao, a ja sam mu pružila ruku preko svih njih na što mi je on dao pet.

Voljela sam spavati u blizini Zayna jer je bio 'noćna ptica' i nije spavao kao ni ja pa smo često pričali. Bilo mi je drago što je bio ovako blizu.

"Ja sam ispod Zayna!!" viknula je Steph. Pa naravno da je ispod njega.

"Onda ja spavam ispod Zite." dodao je Niall. Pogledala sam u Zayn koji je slegnuo ramenima. Odlučila sam ga ignorirati. Neka spava, što bi mu ja.

Eleanor, Harry, Louis i Liam su se rasporedili na dio bliže stepenicama. Krenula sam se raspakiravati, ali me Liam prekinuo.

"Što to radiš?" upitao me zbunjeno.

"Berem mrkvu." bila sam sarkastična "Pa što misliš što radim?" zavrtila sam glavom i vratila se raspakiravanju.

"Ti kužiš da ujutro prelazimo na avion?" rekao mi je. Nitko mi nije spominjao let na avionu! Jedna od mojih najdražih emisija je Tajna crne kutije, a emisija govori o avionskom nesrećama. Nećete vjerovati koliko su česte.

"Kao letjeti avionom?" nesigurno sam pitala.

"Pa da pameti." uhvatio se za glavu. Iskreno, na njegovom mjestu bi i ja to napravila.

"U čemu je problem?" upitao me Louis.

"Znaš li da se u godini prosječno dogode 7 do 9 avionskih nesreća." počela sam pametovati. Niall je poknuo u smjeh.

"Ne moraš se bojati. Imamo najizvrsnije pilote na svijetu. Neće se ništa dogoditi." rekao je kroz smjeh. Njemu je ovo smiješno?! Smiješno mu je stavljati život na kocku?!

"Ne bojim se! Samo ne želim biti dio statističkih podataka." prekrižila sam ruke. Louis mi je prišao i stavio ruku na moje rame.

"Sve će biti u redu." pogledao me onim zeleno-plavim očima predivnog sjaja dajući mi snagu.

Da vjerujem svojim podatcima ili da riskiram? Život će uvijek donositi gluposti pa ću malo i ja. Briga me! Predvladati ću svoj strah! Statistika je samo prosjek. Idem ju prevariti!

Ili ne...