Kupio sam joj poklon,nadam se da ce joj se svidjeti.Malo sam se zasmijao sebi,jer ja sa njom razgovaram kao da me ona cuje,i kao da ce ona vidjeti sta sam joj kupio,ali
ti razgovori sa samim sobom su mi uvije pomagali pogotova kada sam imao ogledalo.Kada imam ogledalo ispred sebe pricam sam sa svojim izrazom u ogledalu.
Stigao sam u bolnicu.Ipak sam za svaki slucaj upitao gospodju na recepciji u kojoj se sobi nalazi Emy.
-Izvinite,u kojoj se sobi nalazi Emy Arther? -upitao sam brzo jer sam htio da sto prije stignem do nje jer mi jako nedostaje.
-Gospodine Styles pa jeste li vi to zaboravili i zasto ste se tako brzo vratili?-upitala me s onim iznenadjujucim pogledom.Inace ja i ova gospodja se poznajemo,barem
otkako je Emy u bolnici.S njom sam ostao u kontaktu i ona mi uvijek javlja kakvo je sanje kod Emy i zapamtila me po tome sto sam stalno dolazio.
-Ma ne,nisam zaboravio sam samo pitao u slucaju da se nesto promijenilo-
-A zasto ste se vratili,zar niste trebali biti na kocertu?-
-Duga je to prica i ispricat cu vaj je srugi put-rekao sam to i otisao do Emy.Kroz hodnike sam prolazio sam sretan sto cu je vidjeti.Malo je to smijesno jer ja sam
se rastao od nje prije par sati i vec sam ju pozelio.Ljubav je stvarno posebna.Stigao sam pred njenu sobu.Duboko sam udahnuo i polako usao u sobu.I dalje je lezala.
Oni moji poljupci nemaju ucinka,ali nema veze.Ti poljupci,ako njoj ne pomazu svidjaju se meni i i dalje cu to raditi.Volim kada se nase usne spoje.
Sjeo sam pored Emy,lezala je kao i uvijek.Sada mi je izgledala drugacije.Imala je normalnu boju lica i ruke su joj bile tople.Nisam toliko obracao na to paznju.
Uzeo sam njenu ruku,poceo ju ljubti i izvinjavati se.
-Emy,jako mi je zao,oprosti mi,nisam te trebao napustiti,obecavam ti dascu sa toom biti do kraja zivota.Zauvijek.Ja....ovaj..nesto sam ti kupio..Ne znam hoce li ti se svidjeti,
ali...
Izvadio sam kutijicu iz svog desnog dzepa,pao sam na koljena i otvorio kutijivu i u kojoj je bio prsten.
-Draga Emy,ja te puno volim i zelim da zauvijek budes moja.Ti si mi sve u zivotu i ti si nesto najbolje sto mi se desilo do sada.
Zelim da buds moja,da imamo svoju kucu iz svova i mnogo djece.Zelim da budemo jedna velika,srecna porodica.Kao u bajkama.Mnogo te volim i nadam se da to znas i nadam e da
ce se moji snovi da budes moja ispunii.Zelim da svi saznaju za nas.
Zelim da to bude zvanicno,zelim da cijeli svijet zna koliko te volim.Zato Emy Arther da li se zelis udati za mene i postati moja jedina,najljepasa zena na svijetu.
Nadam se da ces mi jednga dana odgovoriti i ako kazes ono sto zelim a mi kazes bit cu najsretniji covjek na svijetu-.
Nisam ju vise mogao gledati i spustio sam svoju glavu u njenu lijevu ruku.
-Da Harry-netko je rekao i ucinio mi se Emyn glas.Pomislio sam kako ce sada ljubav napraviti ludaka od mene.Poceo sam se smijati.Odjednom ecija ruka je prosla kroz moju
kosu.Ta njezna ruka mi je bila veoma poznata.Brzo sam podigao glavu i imao sam sta vidjeti.Na mom licu se razvukao ogromni osmjeh.
-Da Harry,udacu se za tebe sa zadovoljstvom!-
-Emy!!-uzviknuo sam glasno presrecan.Tada sam imao neki cudan osjecaj koji nisam mogao opisati.Kada sam vidjeo da se probudila,kada sam vidjeo njene plave oci,postao sam
najsrecniji na svijetu.Poceo sam ju ljubiti po cijelom licu.Poceo sam ljubiti njene usne,a ona nije mogla doci do daha od mojih poljubaca.
-Lakse malo ludice-rekla je i takodje se moglo vidjeti da joj je drago sto me vidi.Stavila je svoje ruke na moje obraze i gledala me direktno u oci.Znao sam sta to znaci
i nasmijao sam se,a ona me bocnula u moje rupice na obrazima.Bila je prelijepa.Ja sam gledao u njene usne,a ona u moje.Znali smo sta je sljedece.
Poceli smo ramjenjivali strastvene poljupce,nase usne su se spajale i jedva smo disali.
Njene ruke su prolazile kroz moju kosu,a oci je zatvorila.Ja sam ju uhvaio oko struka i privukao sebi.
-Nedostajale su mi lokne-rekla je izmedju poljubaca,
-Ameni su nedostajale tvoje oci i usne-.
Lezao sam preko nje,ali naravno kao uvijek,svaki dobri trenutak mora netko prekinuti pa i ovaj.Mrzio sam to.Dok smo ramjenjivali polupce,otvorila su se vrata i usao je doktor.
-Oh gospodne Styles,vidim da ste upoznati sa situacijom-.
Nosmo ga vidjeli,ali kada smo ga culi brzo smo se radvojili,ja sam ustao sa kreveta,a Emy je okrenula glavu u stanu jer ju je vjerovatno bilo stid.Bilo joj je veoma
neugodno.
Glasajte i ostavite po neki komentar jer bi mi to mnogo znacilo.Usput mi recute kako se vi osjecate zbog odmora na koji decki odlaze.
YOU ARE READING
Our Story /COMPLETED\
FanfictionTrailer: https://www.youtube.com/watch?v=X-ZJ861Q0GE&feature=youtu.be Život je nešto nepredvidivo kao i sudbina. Ne znaš šta ti je sudbina spremila. Sve se može promijeniti na bolje u trenutku, ali i na gore. Emy je htjela samo jedan koncer...