Postoji li išta što te može oraspoložiti više od dobre partije šopinga?
Naravno da ne.Da postoji ja bih znala,vjerujte mi.
Dok vodim svog psa Lolly na povodcu,noseći šarene vrečice raznih trgovina,ispunjena sam srećom.Stvarno,djeluje bolje od tableta.Kada napunite 20 godina,a roditelji misle da ste idalje na fakultetu,pa vam šalju hrpu novca šta bi vas drugo oraspoložilo nego veliki šoping.Da,dobro ste čuli,odustala sam od fakulteta još davno,ali sam odlučila ostati u New Yorku,jer sam dobila odličan posao kao novinarka jednog Beauty magazina.
''Lolo,šta mama nije kupila lijepe stvari?''
Naravno da me ne razumije,to je pas,ali poznaje moje osjećaje,to sigurno.Kada sam tužna dođe i sklupča se kod mene,dok kada sam ja sretna kao sada veselo maše repom ili sam bar tako sebi zacrtala.
''Čekaj Lolo,mama se mora javiti na telefon.''
Rekla sam joj čuvši da mi je zazvonio telefon.Nisam sigurna kako su me ljudi doživljavali dok sam pričala sa psom,ali bar znam da sam zasijala sa novom Chanel torbicom i kožnom jaknom.
''Ejjj Melanie!Pa šta ima,curo?''
Uvijek sam se javljala sretno iu ženstveno,ma ko god bio.Sada je to bila Melanie.Vjerovatno zove zvog onog projekta o njezi ruku kojeg smo trebale napisati,pa bolje da se nisam niti javila.Draga mi je cura,ali njoj je u glavi samo rad,rad,rad.Ne zna se zabaviti,a i usput stil joj je očajan.
''Ćao Gabi,znaš onaj projekat koji pripremamo,e pa...''
Nije niti uspjela završiti rečenicu,a ja sam je prekinula.Tražila sam dobar izgovor kako ne bih morala pričati o projektu.Bila sam lijena da se zamaran ičim što je vezano za posao.
''Da,upravo sam kod jednog kozmetičara baš o tome razgovaramo,pa te nazovem kasnije!Pusa!''
Gdje sada da nađem kozmetičara...Pa bar na sekundu mogu uživati.Možda i popiti šolju kafe,baš bi mi dobro došla.Inače,zavisnik sam kafe,nije neki ukus,ali pijem je non-stop.Ja sam takva,jednostavno,prava slatka princeza,samo mi još tijara fali,ali riješiti ću ja to.
Ušla sam u obližnji Caffe Bar i naručila veliki Nes sa šlagom,ali najbolji dio ovog Caffe-a bio je preslatki konobar Cody.Podignuta plava kosa,blago-crni ten i plave oči koje su sijale poput pravog smaragda.Trudila sam se biti opuštena kada na čas razgovaram sa njim,mada je sada to bilo nemoguće.
''Veliki Nes sa šlagom za princezu kafe!''
Njegove blijedo crvene usne su izgovorile,na šta sam se ja jednostavno otopila.Nisam znala šta uraditi,a budući da sam se trudila držati jezik za zubima,znajući da ću reći nešto pogrešno,uputila sam samo smiješak.
''A za malu princezu''-obračao se Lolly-''zdjelica psećih keksa''
Spustio se na jedno koljeno,kao da je prosi,ali je zapravo umjesto prstena dobila pseće kekse u obliku koske.Odlučila sam nešto reći da ne izgledam kao prava čudakinja.
''Reci hvala Lollo!''
Kada sam izustila tu rečenicu,brižno me pogledao.Njegove plave oči susrele su se sa mojim.
Jedno drugom smo uputili smiješak dok sam ja idalje promatrala svaki kutak njegovih očiju.Podigao se i otišao.Bila sam stvarno posebna na sebe što nisam izgledala kao totalna glupača.Hvala ti Lollo,uvela si me u čar njegovih nebeskih očiju.Ispijala sam gutljaje svoje kafe,praveći se da čitam neki dosadni časopis,ali sam zapravo gledala u njega,dok bi bio za šankom i prolazio do mušterija.Vidjela sam da me čak pogledao par puta.Nadam se da nije shvatio da buljim u njega cijelo vrijeme,jer bih se tek onda osjećala čudno.I dok sam u sekundi pogledala u svoju kafu šolja je već bila prazna,pa sam shvativši da moram biti na poslu za 15 minuta uputila sam se ka šanku.Prilazivši velikom metalnom šanku vidjela sam Codijevo tamno lice.
''5,40 kao i svaki dan.''
Osmjehnula sam se dok sam stavljala tačan iznos na stol.Ovdje isto naručujem svaki dan,pa sam navikla na klasičnu cijenu,ali opet Gabriela,mogla si izmisliti nešto bolje,možda mu uputiti koji kompliment,da shvati da mu se sviđaš,ali da ne izgledaš kao jadna čudakinja.
''Hvala!Dođite nam opet!''
Aaa kako volim taj njegov biserni osmijeh.Uzela sam Lolly-n povodac,a časopis stavila u torbu,pa se uputila ka izlazu.Dok sam u jednom momentu se mogla naći iza ovih vrata koja su me vezala sa Cody-em čula sam njegov glas:
''Gabriela,čekaj!''
U toj sekundi mi je u glavi prošao cijeli događaj:
''Gabriela,volim te!''
Trebao je reći i strastveno me poljubiti,ali je zapravo bilo ovako:
''Ovo je 5,50!''
Zašto je svijet ovako loš prema meni?Zar zbog 10 centi mi se morao srušiti cijeli svijet pred očima.Cody,sada bih te naj radije pokopala pod zemlju,ali si sladak,pa ćemo vidjeti.
''Nema veze,žurim!''
Nisam htjela da bude da se vraćam zbog 10 centi.Izgledala bih previše škrto i umišljeno.Da li je htio privuči moju pažnju?Ili vidjeti da li sam tolika krava kolikom me smatra?Da samo mislim na novac i trošim ga bez ikakvog razuma,pa mi je bitno da potrošim i tih glupih 10 centi?A možda je samo htio biti kulturan,pa mi reći da sam ostavila više novca nego što sam trebala?
Klasična ženska priča o šopingu,ljubavi,poslu...
Nastavite čitati!
I utipkajte koji komentar!
