Never let me go

Chapter 5

Dok sam ulazio u kabinet historije, prvo što sam mogao primjetiti jest bila stara žena, Mrs. Salvatore kako je pisalo na papiru. Stara žena u zadnjim godinama svoga života, bar se nadam, se oslonila na stolicu i ustala

Mrs. Salvatore: "Ti mora da si Mr. Irwin..." -nisam joj dozvolio da završi

Ja: "A vi ste sigurno Mrs. Salvatore?" -izleti iz mene 

Uzrujana Mrs. Salvatore reče "Prvi dan a ti već hoćeš kod ravnatelja". Mislim da se obraćala meni. Stegnula je vilicu te šaku stegnula u pesnicu. Nije me bilo briga da li će me poslati ravnatelju. 

Ja: "Možda, naravno da ne. Samo sam novi u razredu" -kiselo sam se nasmijao

Prof: "oh izvinite" -zašto mislim da je ova rečenica potpuna laž "izaberi mjesto imaš gore kod Mr. Gilberta, kod Mrs. Pierce, kod Mrs. Pearl.." i tako je nabrajala dok joj nije dosadilo. Nekako mi se činilo da je, kako profa kaže ova neka Pearl, lijepa. Samo što su joj prva dva zuba kao u zeca. Otišao sam do te neke Pearl 

Ja: "Da li neko ovdje sjedi" -upitao sam

Pearl: "Ne, slobodno je. Sjedi ako želiš" -njen glas zvuči kao da je njime liječila bolesne. Mogao bih ga slušati danima, mjeseciima, godinama. Inače Pearl je sjedila sama u zadnjoj klupi nekako odvojeno od razreda. 

Pearl: "Zdravo, ja sam Anna." -ljubazno je pružila ruku da se upoznamo

Ja: "Zdravo" krajičak usne se izvio u mali zadovoljni osmijeh "Ja sam Luke" 

Anna: "Drago mi je" i nastavila "znam kako je biti prvi put u novoj školi, novo okruženje, nova raja, nije isto zar ne?" -zašto je tako divna. Da mi je samo saznati koliko njih ludi za njom. Pa i ja bih kad bi moja djevojka bila ovakva. Aaaaaa Već sam pravio planove, za ovu godinu, sa njom. I onda iz svega toga me tgrne iritantan glas profe koja je visila nad mojom glavom i pričala.. ni sam ne znam o čemu je pričala. I tako je prolazilo, moje drago, vrijeme koje sam trošio slušajući ovu ženu. Odjednom mi je nešto dodirnulo nogu. Izvukao sam stolicu i pogledao šta je to. To je bila Annina ruka. Pogledao sam u nju, nisam uspio ništa reći samo je pokupila svoje stvari i istračala iz kabineta.

Profa: "Anna, vrati se. Mrs. Pearl čuješ li me vrati se" -vikala je profa sa vrata kabineta. Mislim da je cijela škola odjekivala od tog njenog iritantnog glasa. Otrčao sam za njom dok je profa bila okrenula leđa vratima. Nisam ni tražio dozvolu od profe jer znam da ne bi dozvolila, onako do kraja časa ima 5-10 minuta. "Mr. Irwin, vraćajte se vi. Gdje ste pošli?" -opet se derala. Nisam se okretao. Crna gusta kosa mi je zaklanjala vidik i zaklanjala je svjetlost koja se odbijala od moje duboke plave oči. Kosa mi je lepršala. Momenat je bila na mom licu, momenat na  glavi. Nisam se toliko brinuo za svoju iritantnu kosu. Trčao sam za Annom. Svom brzinom koju sam imao. Bože kako je toliko brza? zapitao sam se. Otrčala je u ženski toalet. Misli Luke, misli. Kako sada da uđeš?. Šta ako bude koja djevojka?. Daj bože da ne bude . Ušao sam. Vidio sam Annu kako plače u jednom dijelu toaleta. Prišao sam joj i stavio svoju ruku na njeno rame.

Ja: "Anna, šta je bilo. Što plačeš?" -upitao sam ju zabrinuto, a i bio sam.

Anna: "Hajde slobodno  viči na mene, slobodno. Navikla sam da me ljudi odbacuju i viču na mene kad se pomjerim sa mjesta." -vikala je iz petnih žila

Ja: "Anna. Pssst. Bit ćeš dobro. Ne pada mi na pamet da vičem na tebe. Nemam razloga. Ja...ja obećavam ti da će biti drugačije od sada." -nisam to mislio. Ne znam kako da promijenim nju, njenu budućnosti. "otiću ću do ravnatelja" -rekao sam odlučno

Anna: "Ne do njega, molim te. Ne želim da imam ikakvih problema"-šminka se već bila razmazala po cijelom licu. 

Ja: "Da li imaš šminku u neseseru?" -upitao sam

Anna: "Ne, nisam danas ponijela" -odgovorila je

Ja: "Otići ću do nekog razreda i zamoliti jednu djevojku da ti posudi šminku!" 

Anna: "Ne Luke, nemoj. Imam maskaru i ajlajner. Pomoći će mi"

Iskreno, nisam želio da se vratimo u kabinet. Nekako nisam osjećao da je tamo Anna sigurna. Nisam osjećao da je Anna sigurna bilo gdje u ovoj školi. Poslije nekog vremena Anna je obrisala šminku. Bila je još ljepša bez šminke. Želio sam da ostane takva do kraja života. Ponovo je stavila maskaru koja je isticala njene guste trepuške. Oglasilo se zvono za kraj časa, istračao sam glavom bez obzira iz ženskog toaleta. I onda je nakon minut Anna izašla. Bila je prelijepa. Njena duga plava kosa se spuštala do iznad zadnjice. Bila je gusta.

Anna: "Luke, koji ti je sada čas?" -upitala me

Ja: "Matematika, pa Biologija, Hemija i Fizika. Inače imam dva časa matematike." -odgovorio sam

Anna: "Imamo iste časove danas. Baš smo sretni. Ako želiš mogu ti poslije pokazati školu te okolicu grada?" i nastavila "da li te zanima što sam plakala sad?" -upitala je tihim glasom
 
Ja: "Stvarno. Baš mi je drago. Ako ti nije problem ja bih želio da mi pokažeš. Nisi trebala plakati što god to bilo ali možeš" 

Anna: Navikla sam da svi viču na mene. Mrze me u ovoj školi, Luke. I tebe će ako se budeš družio sa mnom. 

Ja: "Ne zanima me!" -obrusio sam

Naš razgovor je prekinulo zvono za početak časa.