Ovo je bilo večer crtanih filmova i čvrstog prijateljstva.
Trojica najboljih prijatelja su sjedila na crvenom, kožnom kauču svađajući se koji će crtani film gledati. Izgledali su kao trojica petogodišnjaka koji se prepiru oko toga koji će dobiti više slatkiša."U potrazi za Nemom"-ljutito je odbrusio plavokosi dečko. Smeđokosi Daddy Directioner je popustio od svog jednako dosadnog crtića.
"Dobro"-Liam je naposljetku rekao i stavio noge na drveni, smeđi, lakirani stol i ujedno imitirao Niallera.
Široki osmjeh se raspršio licem plavookog dečka koji je iste sekunde otrčao u kuhinju vičući:"Gladan sam"
"Ali maloprije"-Liamova ne dovršena rečenica je ostala visjeti u zraku poput prerezane uzice na ribarskom štapu. "Si jeo"-izustio je tiho za svoju dušu.
I dalje je negdje u sebi smatrao da je njegov izbor filma bio bolji, ali pametniji popušta. Tako barem kažu.Mahinalno je pogledao na srebreni sat na svojoj ruci. 7:15.
"Gdje je on?"-upitao je sam sebe misleći na svog prijatelja Hazzimira koji je otišao u obližnji dućan po kokice."Mi o vuku, a vuk na vrata"-Na vratima se pojavio kovrčavi, zadihani dečko s presavijenim papirom među prstima. Vrata za njim su se toliko snažno zatvorila, da je Niall sav uplašen dotrčao iz kuhinje sa debelim sendviče.
Frcale su iskre iznenađenosti i uplašenosti.
"Louis"-kovrčavi, uplašeni dečko je krenuo mucati.Prisjećao se svih trenutaka provedenih sa Louisom. On je bio veliki šaljivđija i s njim je uvijek bilo zabavno. Znao je s malom djecom. The ga je uvijek zvao "striček Lou" i trčao mu u zagrljaj. On je bio dobar i pošten čovjek i pravi prijatelj. Tako ga je Harry vidio.
Ali taj dečko će si sada nauditi ako nešto ne poduzme. Život bez dečka s tamnoplavim očima i blistavim osmjehom bio je za njega nezamisliv i potpuno pogrešan.
Jedna malena suza pomiješana sa znojem od trčanja skliznula je lagano niz obraz.Trepnuo je par puta i vratio se u stvarni svijet.
"Harry"-dvojica ljutitih dečkiju su mahala kovrčavom dečku ispred očiju s namjerom da ga vrate u stvarnost. Uspjelo im je jer je kovrčavi dečko promljao :"Ljudi, žao mi je". Zajedno s prijateljima je pogled spustio prema papiru u njegovoj ruci koja je mrvicu drhtila. Međusobno su se pogledali. Za njih je vrijeme stalo. Iz smaradgonog pogleda su sve shvatili. Zaključili su da je nešto loše i bilo je samo pitanje vremena kad će saznati.
"Što se dogodilo?"-plavokosi dečko je upitao da razbije ovu monotonu tišinu koja je zavladala ovom sobom.
"Louis"-Harry je progutao knedlu koja je zapela u njegovu grlu. "On se", - prije nego što je kovrčavi uspio dovršiti rečenicu, Daddy Directioner mu je pismo istrgnuo iz još uvijek drhtave ruke.
Polako ga je otvorio i krenuo čitati na glas.Već nakon prvog pogleda na uredno ispisana slova na bijelom, zgužvanom papiru od presavijanja, shvatio je sve. Jednostavno je znao. Tada mu u je postala jasna sva Harryeva briga i uznemirenost, a najviše strah. Bojao se za život svoga prijatelja.
Oči su mu se zamutile suzama kojima nije dopuštao da isplivaju na površinu. Slova ispisana crnom tintom su postala samo jedna, velika, crna mrlja na bijelom papiru.
U tom trenutku za Liama ništa drugo nije postojalo. Samo taj grozni papir koji je u njemu budio neočekivani strah.Naspram crnog papira osjećao se kao jedno, jadno, malo dijete kojemu je oduzeta prilika za sreću. Taj trenutak je trajao samo sekundu, a činio se kao godina. Jedini zvuk koji se mogao čuti bio je zvuk lupanja srca, ne kontrolirano disanje i zvono koje se tu sasvim slučajno našlo."Ja ću"-viknuo je Liam i otrčao prema vratima. Papir je savio i stavio ga u đep crnih pantalona.
Zvono se oglasilo još jedanput."Sigurno je neki ludi fan ili su paprazzi. Nema tko drugi biti"- plavokosi dečko je slegnuo ramenima. No, Liam ga nije čuo jer je već odjurio prema bijelim vratima.
YOU ARE READING
A promise fulfilled- One Direction
Fanfiction"Sve ili ništa. Ništa ne može biti kao prije."-One Direction