The Hidden World 2

31 ▬ ''Trebam tvoju pomoć.''

"Šta je to bilo?", kroz zube sam tiho prosiktala na nju i odmah počela da skidam nakit i ostale stvari sa sebe kada smo ušle u Arisinu sobu.

"Ovako nam Kristian neće predstavljati problem još neko vrijeme", odgovorila je. "Zašto se skidaš?"

"Hoću svoju odjeću", promrmljala sam i navukla farmerice, pa duks preko glave i odahnula kad sam svezala kosu. One haljine i nakit su tako zamorni.

"Čudan i veoma loš izbor, ako smijem da primjetim", rekla je. Znam da nije ono isti Kristian kao moj, fizički - ali jeste psihički i to je ista duša i sad je mrzim što ga je onako grlila. Samo ja smijem da mu lažem i da ga obmanjujem. Samo ja. Popravljala je lančiće i izvukla jedan. "Prepoznaješ li ovo?"

Nije mi dugo trebalo da prepoznam užasan lančić od Sonyja. O, ne. Zna li uopšte s čime se igra? "O, ne", rekla sam.

"Znači da", zaključila je prije nego što sam uspjela da kažem išta više i skinula ga. "Pročitala sam sve, Anna. Cijelu budućnost i znam sve o vašoj budućnosti i budućnosti svijeta. Ne znam ništa o budućnosti vaše odjeće ali znam ko si ti. Šta si i... ko si. Ako je sudbina da Kristian bude tvoj, neka bude tako. Mi nismo oni koji treba da upravljaju tokom događaja. Mi smo samo izvršioci. Znam da ti je teško vidjeti Kristiana..."

"Nije. Kristian više ne izgleda tako", rekla sam i zašutala je.

"Mogla sam da pretpostavim. Kristian će, poslije moje smrti, ponovo da se rodi i da stvara novu budućnost, bez punih svojih mogućnosti, a njegova braća, ne braća po krvi, nego velika braća koja su se okrenula protiv njega, željeće da ga ubiju jednom za svagda. Kao i svako živo biće, Kristian se može ubiti. Kristianu treba magija. On je magično biće, a oni mogu da budu slobodni i srećni samo ako su u potpunosti i cijelosti predani svome biću, prirodi i prihvataju magiju u potpunosti. Anna, ja ću trebati tvoju pomoć da skinemo prokletstvo koje je bačeno na njega", svečano je objavila.

"P-prokletstvo?", zamucala sam jer je malo nevjerovatno ono šta mi govori.

"Prokletstvo Kristiana Halea. On ne može biti u potpunosti srećan sve dok sakuplja tu magiju u sebi i drži je zatvorenu. Niko ne može da bude na ovom svijetu ako ga nešto ne čini srećnim, a Kristian sam sebi to ne dozvoljava. Vidim kako mu oči postaju tamne, kako pokušava da zadrži crnu magiju u sebi, misleći da je to jedini način da bude srećan. Znam da voliš Kristiana, ali on nikada neće biti u mogućnosti da u potpunosti voli dok ne prihvati sebe. Trebam tvoju pomoć - pomoć da izvedemo čaroliju, najmračniju čaroliju, jer, kako je opštepoznato", (nije), "crna magija se može poništiti samo crnom magijom u potpunosti."

"Zar nije svijetlom magijom? Mislim, dobrom ili kako već."

"To su priče za djecu!", uvrijeđeno me gledala. Baš voli da se dere. "Pristaješ li ili ne?"

"Ja ne znam da izvodim čarolije. Ja ne znam magiju i ja nemam duha", rekla sam joj jer je i ona očigledno natprirodno savršeno biće koje ima duha i priča na svim jezicima svijeta.

"Postoji magija koju svako može da izvrši. Ne brini se. Ti imaš samo jedan dio. Ja ću se pobrinuti za ostalo."

***

Neke sluge su joj donijele trave koje je tražila i ona ih je strpala u jednu posudu, pa izlila malo mastila preko.

"Sada ću otpočeti, da se zna da je proces magije počeo i da je vezan za nas. Koliko god dugo da traje, broji se, sve dok se ne izvrši do kraja i Kristian bude slobodan."

"Okej, šta da radim?", upitala sam.

"Sjedi tu", pokazala mi je na mjesto preko puta sebe. "I ne miči se. Ni milimetar", zapovijedila je. Pod nije bio udoban, ali nije bio problem da budem nepomična kao statua. Najteži dio je bila dosada, jer je izgovarala nešto šta nisam razumjela, a onda... Zamalo sam se pomjerila kad je hladan vazduh prostrujao kroz mene, ali izdržala sam i Arisa je bila zadovoljna time.