Dok polako, tiho i sramežljimo moji koraci odjekuju pustim ulicama Londona, moje misli su miljama daleko.
Još jedan uobičajeni dan. Kiša i tmurno, maglovito vrijeme uništavaju mi trud, koji sam utošila na peglanje kose. Više ni sama nisam sigurna zašto se toliko trudim, kada svaki put završi isto, da izgledam kao ovca.
'' LANAAAA!!! '' začujem svoje ime kroz bujicu svojih misli. Ah, to je samo Magdalena, moja dosadna rodica koja je od mene starija 2 godine, pa si daje za pravo da zabada svoj prčasti nos tamo gdje mu nije mjesto.
'' Šta je s tobom ovih dana? Trčim za tobom već 10 minuta, grlo me boli koliko sam se derala, a ti ništa! Da se nisi ti meni zaljubila?! ''
Uputim joj jedan od svojih mrkih pogleda. '' Nisam Magi, samo sam se zamislila. Umorna sam. Ne spavam noćima kako treba. ''
Osjećam Magdalenin zabrinuti pogled na sebi i razmišljam dali da joj kažem istinu. Bip,bip!
Oh, došla mi je poruka. Danas nikako da ostanem sama sa svojim mislima. Dok kopam po svojoj ogromnoj torbi, koja je usput puna gomilom ne potrebnih i vrlo malo potrebnih stvari, u nadi da ću naći mobitel, Magdalena me nateže za rukav mog rozog kaputića. '' Gle Lana, Ivan je ovdje. ''
Na te riječi, mojim trbuhom protutnji krdo slonova, 8 žirafa, 5 kokoši i bezbroj onih šugavih leptirića koji odaju zaljubljenost.
Hello. :) Nadam se da vam se sviđa prvi dio, ako da stisnite VOTE. :) Nisam htjela odmah početi petljati priču u prvom djelu. Ubrzo počinje akcija. :*
