Sometimes

0.1

Meredith's P.O.V

Šećem svoju mačku ulicom, i da dobro ste čuli, šećem mačku, na uzici, po ulici, gdje ljudi gledaju zbunjenim pogledom. Uglavnom šećem mačku po ulici i skrećem na napušteni park, tamo sam provodila većinu svog vremena, jer se ljudi boje dolaziti ovdje, jer po pričama ovo mjesto je ukleto, ja iskreno mislim da je to sve sranje, ali dobro dok god se boje ljudi dolaziti ovdje biti ću sama, a to mi paše. Vidim sjenu nekog čovjeka u šumi koja je pored parka, vau netko je dovoljno opičen kao ja da dolazi ovdje, drugi ljudi sve upropaste

"Što ti radiš ovdje" pitao me nekako strašno, barem po njemu, iskreno ne može me više ni sam Lucifer uplašiti, ali naravno k'o i uvijek pričam sranja, Lucifer ne postoji, ma samo zaboravite

"Šta te briga" odgovorila sam mu bahato, a on vjerovatno očekujući da ću uplašiti se i pobjeći se namrštio, pa nek se mršti koliko 'oće boli me ona stvar koju nemam

"Ja sam Tomilinson, Louis Tomilinson" ja ne znam koja je fora sa tim dečkima i njihovim imitarnjem Jamesa Bonda

"Dobro, bravo za tebe, daj si keks" rekla sam mu bahato i nastavila sjediti na staroj ljujačci

"A kako se ti zoveš" pitao me i nasmiješio se, ja sam mu uzvratila 'jezivim' osmjehom, a on me začuđeno pogledao

"Neću ti reći" rekla sam mu i podragala Luciusa to mi je mačak, da znam da ima ime vražjeg sina, ali iskreno tako se i ponaša, a ta imitacija Jamesa Bonda me gledala iznervirano

"Zašto mi nećeš reći, zar se bojiš" pitao me je sa smješkom, ma šta si taj peder misli, pogledao me i namrštio se kao da mu smeta to što sam pomislila da je peder, Meredith, saberi se, ne može ti čitati misli

"Zoveš se Meredith, lijepo ime" koji vrag, kako on zna moje ime, opet se nasmijao i približio se meni i tada crnilo.

Louis Tomilinson P.O.V

Uzeo sam je u naručje i ne nije se onesvjestila nego sam ju ja začarao tako da ju mogu odvesti do dvorca, ne nisam princ, ja sam prije bio kralj, ali sada sam samo vampir koji se skriva od ljudi, jer nas ljudi žele istrijebiti. Ubrzo smo došli u unutrašnjost moga dvorca te sam je stavio u krevet i zaključao sobu.

Meredith's P.O.V

Otvorim oči i odmah požalim jer me glava počela boliti, brzo opet zatvorim. Prošlo je neko vrijeme i glavobolja se smanjila i otvorila sam oči, ovo nije moja soba u sirotištu, čekaj sjetila sam se. Bila sam u parku i tamo je bio James Bond i onda sam se onesvjestila. Gdje je Lucius? Uf tu je na krevetu, a gdje sam ja. Otvaraju se vrata i unutra ulazi netko

"Ti nisi James Bond" rekla sam i pogledala ga, a on mi se nasmijao, što me naljutilo, budala on se meni ide smijati.

"Bravo, Sherlock" rekao je i još više se nasmijao, that madafaka(pročitajte naglas hah) nasmijao se i približio, eej stani, stao je hah, moć uma. Odjednom se stvorio pored mene na krevetu, ustala sam se i pala natrag na krevet jednostavno noge su me izdale

"Šta se događa" pitala sam ovog lika(ako niste skužili to je Louis), a on se sam nasmijao

"Pa inače ljudi kad izgube puno krvi se ne mogu kretati normalno" rekao mi je, wtf, kakve krvi, i čekaj malo ja se mogu kretati, a ovaj peder mi ne može ništa, ustala sam se i počela sasvim normalno hodati, on me začuđeno pogledao. Počela sam trčati i pobjegla sam van u šumu, trčala sam koliko me noge nose, pala sam fuck ogrebala sam ruku nastavila sam trčati. Nešto me odjednom srušilo, to je lažni James Bond

"Mala, ne ideš ti nigdje" rekao je i odjednom smo se stvorili u dvorcu

"Kako si me našao" pitala sam ga, a on se nasmijao, konj bezobrazan

"Osjetim miris krvi, a pogotovo tvoje, što misliš kako sam došao do tebe u parku" rekao je, a meni je u glavi bilo hrpu pitanja, kako se ja lako zbunim to je nevjerovatno, čekaj malo on može osjetiti krv, to znači da je on vukodlak

" nisam vukodlak" koji kurac kako zna što mislim, i ako nije vukodlak šta je, zato što ljudi ne osjete tuđu krv tako daleko

"Znam šta misliš jer čitam misli" no shit Sherlock
"Nisam vukodlak nego vampir i to ti odgovara na treće pitanje" ok šta sad, zarobljena sam u 'ko zna gdje sa vampirom, i može mi čitati misli, i neću više nikad vidjeti ikoga iz sirotišta, a baš sam upoznala nekog zgodnog dečka, pogledala ovog likića ispred sebe imao je stisnutu čeljust, šarenice su mu se zacrnile i stisnuo je šake

"Šta ti je, ej jesi dobro" nije odgovorio, možda je ljubomoran na onog dečka na kojeg sam pomislila, ma Meredith ne umišljaj 'ko bi bio ljubomoran zbog tebe

"Da više nisam čuo da si to pomislila" pogledala sam ga zbunjenom facom

"Odi u svoju sobu" rekao je i ja sam kimnula i otišla. Uspela sam se stepenicama, već pol sata tražim 'svoju' sobu, tu je nekakva soba možda je to ta soba. Ušla sam unutra i tu su bila ogledala koji su išli preko svih zidova i stropa, a pod je bio od stakla, ali onog debelog i moglo se vidjeti dvorište kroz pod.

"Sviđa ti se" okrenula sam se i vidjela onog dečka koji me doveo u dvorac

"Da, predivno je." rekla sam i pogledala odraz ovog dečka kojem još uvijek ne znam ime

"Zovem se Louis Tomilinson" rekao je, naklonio se te uzeo moju ruku i ostavio nježan poljubac na njoj, prošli su me trnci i naježila mi se svaka dlačica na tijelu

"A ti ljepotice" rekao je, a ja sam ga pogledala u oči, ima prekrasne plave oči, sa malo smeđih i zelenih točkica, zamislila sam se

"Meredith" rekla sam i pogledala prema dolje, osjetim dva prsta na svojoj bradi kako mi podižu glavu prema gore, morala sam dosta podignuti glavu da bih mu mogla vidjeti oči

"Kako se prezivaš Meredith" pitao me, a ja sam pokušala ponovo spustiti glavu, ali mi njegovi prsti nisu to dopustili

"Ne znam" rekla sam, jer cijeli život živim u sirotištu i nemam prezime, gledala sam ga u oči dok me nije pustio i samo otišao iz prostorije, nisam išla za njim ili ga pozvala, nije me briga gdje ide ili ne ide, nije moja stvar i toga ću se pridržavati. Sjela sam i nastavila gledati u dvorište

Louis Tomilinson P.O.V

Izašao sam izvan dvorca, ne mogu vjerovati da je to ta Meredith, odabrana, moja, samo moja, oni je ne smiju naći...

A/N hejj ljudi dakle ovo je moja druga priča, na mom profilu imate još jednu priču pa, ako želite pogledati, neću vam braniti. Hah. Nadam se da vam se sviđa, mislim da će inače nastavci biti puno duži nego ovaj, ali nisam baš sigurna. Ja sam ovu priču počela pisati kada sam se dosađivala u školi, vjerovatno tako i izgleda, ako vam se sviđa ostavite vote i komentar, a ako vam se ne sviđa samo izađite iz priče, bez ružnih komentara ili poruka, hvala. I ako imate pitanje vezano uz priču slobodno komentirajte ili pošaljite u privatne poruke. To je sve.
Merkelica♥