His Hero (FWC)

"Kako ne znaš moje osjećaje?"

Iskoprcala sam se iz njegovog zagrljaja, duboko gledajući njegove oči. Pročistila sam grlo i uzdahnula, "Možeš li mi sada reći zašto si na Badnjak onako odjurio?"

Lice mu je poprimilo neki hladan izraz. Rukama je prošao nervozno kroz plavu kosu, ostavljajući tako par pramena posred čela.

Napravio je par koraka do balkonske ograde i naslonio se leđima na nju.

"Ima jedna stvar koju ne znaš o meni." prišla sam bliže njemu, stavljajući ruke na hladnu ogradu.

"Reci mi." okrenula sam glavu prema njemu i čekala odgovor.

"Zapravo, lagao sam ti o nečemu.." pogledao me i čekao moju reakciju.

"Lagao?" tiho sam promicala.

"Ne znam ni od kuda da krenem. Sve je tako komplicirano." pogledao je u daljinu, a izraz lica mu je postao bezizražajan. "Ali, molim te, saslušaj me. Nije onako kao što misliš."

Šutjela sam, gledajući u njega.

"Moj otac je bio časnik. Imao visoke činove u vojsci i bio veoma častan i poštovan čovjek. Moja dužnost, na neki način, je bila slijediti njegov način života. Prije dvije godine, upisali su me na vojnu akademiju. Kvalificirali su me specijalno za otkrivanje neprijateljskih planova i područja. Upisali su me u ovu srednju školu, jer sumnjaju kako se provodi nekakav podmukli plan. Nitko ne može sa sigurnošću reći, ali priča se u bazi kako je ispod škole skladište raznih oružja iz prošlog rata.", uzdahnuo je i pogledao prema meni.

"I sad, pitaš se kakve to ima veze s Badnjom večeri?"

Kimnula sam.

Okrenuo se prema meni, uzimajući moju ruku.

"Tu večer, u daljini, stajao je Shane. On i ja smo zajedno u tom poslu.", karikirao je rukama navodnike. "Po iskustvu znam da kada tako dođe, da nešto nije u redu. Par dana su me držali u bazi. Otkrili smo točne koordinate, i riješavali slučaj oružja ispod škole.
Učili su nas kako ne miješamo privatan život s poslom, zato ti se nikako nisam mogao javiti. I na to je Luke vjerojatno mislio kada ti je rekao da imam nekih problema s curama. Jednostavno kada god bih se zaljubio, nakon nekog vremena, svaka bi me ostavila pošto sam joj morao skrivati neke stvari i nisam imao mnogo vremena za nju." zaklopio je oči i otpuhnuo.

"Uglavnom, danas smo pušteni iz baze i otišao sam na Kamel, misleći da ćeš možda biti tamo. I bio sam u pravu. Ali, nisam znao da ću čuti one riječi.", pognula sam glavu i progutala pljuvačku.

"West.", prstima mi je pridignuo bradu. "Voliš li me?"

Gledao me pravo u oči. Bi li mu stvarno to trebala reći? Priča mu dosta drži vodu, iako ćemo morati još pričati o tome.

Hladan vjetar je potpuhnuo, te sam se stresla.

"Hladno ti je?" upitao me, skidajući svoju jaknu.

"Ne, nemoj. Otići ću po vestu." prošla sam pored njega i ušla u hladnu sobu.

Nervozno sam pretraživala police, tragajući za nekom vestom.

"West." dotaknuo je moje rame i okrenuo me prema sebi. "Zašto mi ne kažeš?"

Koža mi se naježila od njegovog dodira.

"Ben, ja jednostavno, ne znam. Bojim se. Bojim se da ću biti povrijeđena nakon toga, uzmemo li u obzir da ne znam tvoje osjećaje."

"Kako ne znaš moje osjećaje?"

"Znala sam da ti se sviđam, ali puno ljudi nam se sviđa na različite načine. Kako bi trebala znati za nešto više?" odmaknula sam se. "Čitajući misli možda? Dakle ja moram izgovoriti to, ja moram sve priznati i reći u najsitnije detalje, a ti ne? E pa, to tako ne ide." prekrižila sam ruke na prsima i ljutito ga gledala.

"U redu. Znaš što? Evo, sve ću ti reći. Apsolutno sve." napravio je malu stanku, trepnuo očima i nastavio "Od onog dana kad si se nespretno sudarila sa mnom, u meni je nešto proradilo. Ti osjećaji nisu kao oni koji bi se pojavili kod drugih djevojaka. Bili su drukčiji. Malo pomalo, zaljubio sam se. Iako nisam htio, postao sam lud, lud za tobom." na te riječi sam se zacrvenila.

"Zavolio sam tvoju nespretnost, tvoj glup način pobjeđivanja u košarci, tvoju krhkost i nevinost. Zavolio sam tvoju divnu plavu kosu." prstima je prošao kroz nju, što je meni uzrokovalo cijeli zoo u trbuhu.

"Zavolio sam tebe cijelu. Sa svim tvojim manama i vrlinama. Sa nepravilnostima i savršenostima. Ove tvoje okice, plavušo, pa mogao bi se izgubiti u njima.
I da, znaš što još? Prekrasna si! Iako to ne misliš. Vrijedna si, dragocijena i tako si posebna." na zadnji kompliment počela sam plakati. Kao da mi se duša otvorila i sve je izašlo.

Ben me čvrsto primio u zagrljaj i rukama nježno prelazio preko mojih leđa.

"O, Ben, oprosti mi, molim te." podignula sam glavu prema njemu i dlanovima obuhvatila njegovo lice.

"Ja te tako volim." izustila sam.

"Da, volim te, Benny.", rekla sam ponovno i postala svijesna situacije koja se trenutno odvija.

"Volim te, Westy!" spojio je naša čela i dlanovima obuhvatio moje obraze.

Ruke sam ovila oko njegovih zapešća i uživala u trenutku.