5. dio

4.3K 134 9
                                    

Nakon petnest minuta stigli smo na jedno mjesto koje je prelijepo. Visoka drveca, svuda zelenilo i mir. Cuje se samo cvrkut ptica(slika sa strane).

-Stefane ovo je prelijepo!-okrenula sam se prema njemu i nasmijala se. Skinuo je svoju jaknu i stavio je na pod. Sjeo je na nju i mene pozvao. Sjela sam pored njega i zagledala se u daljinu. Kazu da zelena boja smiruje.

-Znao sam da ce ti se svidjeti.-stavio je jednu ruku preko mojih ramena. Nisam mu govorila da je skloni jer mi je prijao njegov dodir.

-Kako si otkrio ovo mjesto?-jos vise sam se naslonila na njega. Mogla sam citi njegove jake otkucaje srca. Ni moji nisu bili nista tisi. Pored njega lude. Ne razumijem zasto.

-Jednom dok sam trcao. Tu uvijek dodjem kad se hocu smiriti.

-Sada mi je drago sto sam otisla sa casa. Ovdje je stvarno prelijepo. Mirno i tiho.-dugo sam u Beogradu al nisam nailazila na ovakva mjesta.

-Znao sam da ce ti se svidjeti. Nego sta radis veceras?

-Zasto? Mozda Viktor i ja budemo gledali filmove. Al opet ne znam.

-Mislio sam da idemo u neki klub.-on bi sa mnom da ide u kafic?To me je iznenadilo.

-Ti bi da izadjes sa mnom?-pitala sam zbuneno. Ali drago mi je da to zeli.

-Zasto ne bih? Mala pogledaj se! Izgledas kao bomba!-taman pomislim on moze biti normala i onda sve uprska. Udarila sam ga u rebra a on se trznuo kao da ga boli.

-E stvarno si kreten. Nemoj tako da govoris tako o meni molim te. Ne volim to -malo sam se naljutila. Ne volim kada neko prica o meni nesto sto nije istina.

-Zasto? Ne svidja ti se?-odmahnula sam glavom.

-Ade sa mnom veceras! Bice ti zabavno!

-Ok. Ici cu. U koliko?

-U pola deset cu doci po tebe. Odgovara li ti to?

-Da!-osetila sam kako mi je telefon poceo da zvoni. Pogledala sam i to je bila Monika. Javila sam se.

-Halo Mon!

-Zasto si markirala? Nastavnici su cijelo vrijeme pitali za tebe. Sreca pa sam rekla da ti nije bilo dobro.- ona kada krene da prica ne zna prestati.

-Otisla sam sa Stefanom na jedno mjesto.

-Molim?! Otkud ti sa njim? Jeste li vi u vezi?-proderala se.

-Naravno da ne, znas da ja ne bih kao ni on. Samo smo otisli na jedno mjesto i to je to. Pricat cu ti kasnije.- prekinula sam i ustala.

-Moram da idem. Viktor ce se brinuti.

-U redu. Otpratit cu te.-krenuli smo i za otprilike pola sata smo stigli.

-Vidimo se veceras u pola deset. Obavezno obuci halinu.-kako da ne. Ni za zivu glavu.

-U redu vidimo se veceras.-poljubila sam ga u obraz i usla u zgradu. Brzo sam se popela do naseg stana. Cizme sam ostavila pokraj vrata i usla u dnevni gdje sam zatekla Valentinu i Viktora kako se ljube dok je ona njemu u krilu a on bez majice.

-Ne obracajte paznu na mene. Idem ja u sobu. Eh da, veceras izlazim sa jednim prijateljem,

-Ali ponedeljak je!-znala sam da ce prigovarati.

-Nema veze, necu dugo ostati.-produzila sam u svoju sobu i otisla na tusiranje. Kada sam zavrsila pogledala sam na kalendar i vidjela da za dva dana imam utakmicu. O boze, zaboravila sam na trening. Pogledala sam na sat i vidjela da je deset do cetiri a meni je trening u pola pet. Brzo sam se spremila. U torbu sam stavila majicu, sorc i patike kao i mali peskir. Izasla sam u dnevni. Oni su i dalje bili tu samo su sada zagrljeni gledali film.

Love the bad guy✔Where stories live. Discover now