Želja za njim

4. poglavlje

James je izgledao tako mirno dok vozi. Pogled mu bio usmjeren na cestu.

Lagano sam se nasmješila, znajući da je tu za mene. Stvarno jako puno znači kad imaš nekoga u svom životu tko je tu za tebe.

Lagano je skrenuo pogled na mene te se nasmješio, otkrivajući svoje bjele zube,te upitao

"Dali ti je možda hladno? Ako hoćeš pojačat ću grijanje?"

Nasmješila sam se jer je toliko u autu bilo toplo da sam ga vec htjela zamolit da smanji grijanje.

"Ne moraš,upravo sam te htjela zamoliti da smanjiš grijanje. Lagano se kuham."

"Oh oprosti" ispričao se brzo

"Mislio sam da ce ti bit možda hladno"

...

Hmm gdje me to James vodi pitam se.

James je kao sin bogataša Sebastiana Taylora imao sve.

Mogao je odvesti curu bilo gdje ona poželi,ali James nije nikad bio takav. Cjenio je ono šta je imao. To je nasljedio od oca.

I shvatio je da bogatstvo koje ima plod je mukotrpnog rada i odricanja.

Bio je san svake žene. Crna kraća kosa,zeleno smeđe oči, blistavo bijeli osmijeh. Sve što bi netko mogao poželjeti.

Dok sam se tako udubila u misli, James se polako parkirao. Stali smo ispred jednog restorana.

James je brzo iskočio iz auta da bi meni otvorio vrata, bio je gentlmen.

Nasmješila sam mu se u znak zahvale.

Na ulazu u restoran stajao je čovjek za pultom i tabletom u rukama.

"Dobro večer,izvolite." progovorio je grubim glasom četrdesetogodišnjaka

"Imamo rezervirano"

odgovorio je James snažnim muškim glasom

"Kako se zovete gospodine?"

upitao je on

"James Taylor."

zadovoljno je odgovorio

Čovjek ga je zapanjeno pogledao

"Oprostite gospodine Taylor,nisam vas prepoznao."

Ja sam sve to vrijeme stajala pored njega i na licu imala lagani osmjeh.

Napokon smo došli do našeg stola. Bio je pored prozora, a cijeli restoran bio je od stakla tako da se apsolutno sve vidjelo vani. Pogled na rijeku. Zvjezde u daljini.