-O osjecanjima koje osjecamo jedno prema drugom!-molim! Maloprije je rekao da mu se i ne svidjam!
-Ja prema tebi ne osjecam nista, ama bas nista!-lagala sam i njega i sebe.
-Ne lazi. Kada si me poljubila, tada si sve rekla kao i ja tebi. Znam da je nemoguce da se zaljubis preko noci ali ja jesam. Zaljubljen sam u tebe. Zato sam veceras i dosao.
-Ja ne znam sta da ti kazem. Znam samo jedno, a to je da se i ti meni prokleto svidjas.-primakeo mi se i poljubio me. Imam osjecaj da je kroz ovaj poljubac sve rekao. Premjestio me je u svoje krilo. Prekinula sam poljubac i naslonila glavu na njegovo rame. Ni sama ne znam kako, krenula sam da placem. Ne znam zasto.
-Malena ne placi. Sve ce biti u redu.-nije u redu. On ce sada da bude sa drugim curama, a ja cu to morati gledati. Njegova prsa su vec bila mokra od mojih suza. Odmakeo me je od sebe i palcem mi obrisao suze a onda me poljubio u svako oko sto je mene malo nasmijalo.
-Sada kada smo sve to rijesili, hoces li biti moja djevojka?-eh to je sada najveci problem.
-Stefane ne zelim brzati. A i sam znas da nasa veza ne bi opstala.-tuzno sam rekla. Ali to je istina.
-Zasto ne bi opstala?-zbunjeno je upitao. Sad kao ne zna.
-Nemoj se naljutiti, ali recu ti sta ja mislim. Ti se ne zadrzavas na jednoj curi. Kada dobijes ono sto zelis, odbacis ih. Ja ne zelim biti iskoristena i povrijedjena.-rekla sam mu sta mi je na srcu.
-Zar imas tako misljenje o meni? To sto radim drugim curama tebi ne bi nikada radio. Ti si unikat. Daj mi dvije sedmice da ti se dokazem. Za to vrijeme necu imati ni jednu curu pa ces vidjeti da mogu bez njih. Cak cu dolaziti i na predavanja.-ne mogu vjerovati da bi to stvarno uradio.
-Ja ne zelim da se ti mjenjas zbog mene. Meni se svidjas bas takav. Sve i da to uradis, ako budemo u vezi, ja ti necu moci dati ono sto ti hoces, i ti ces me ostaviti.
-Necu te ostaviti. Ko jebe to. Ja hocu tebe!-ponovo me je poljubio. Nase usnice su vodile njezan poljubac dok se vrata nisu pocela otvarati. To je Viktor. Sisla sam sa Stefanovog krila. Sjela sam pored njega dok je on oblacio majicu.Viktor je usao u dnevnu. Kada nas je vidio, bio je vidno iznenadjen.
-Hej Viktore.-pozdravila sam ga.
-Zasto si plakala? Sta ti je uradio?-zabrinut je. Uvijek je takav kada je u pitanju neki decko.
-Ma nije. Nesto smo pricali pa sam se rasplakala.
-Nadam se da ne lazes. Idem ja u sobu. Vik nemoj dugo, sutra skola.-klimnula sam glavom. On je otisao a ja sam pogledala Stefana.
-I hoces li razmisliti o mojoj ponudi?
-Prihvatam. Samo ne zelim da me povrijedis.
-Naravno da necu. A sada moram da idem, sutra skola.-ustao je i namignuo mi. Na izlasku me je poljubio i izasao.
Sa osmjehom ulazim pod tus da se istusiram. Topla voda klizi po mom tijelu. Na svojim usnama i dalje osjecam njegove poljupce. Razmisljala sam o onom danas. Zar bi se on stvarno mijenjao zbog mene? Zar mu tako puno znacim? Toliko je pitanja a nijedan odgovor. Zavrsila sam sa kupanjem i obukla se. Iako je rano, otisla sam spavati.
JUTRO
Ustala sam u pola sedam jer moram u onu jebenu skolu. Nekako sam ustala i obukla se. Obukla sam bijelu majicu, crne pantole i crne kratke cizmice. Na sve to sam uzela tamno crveni dzemper do koljena te crni ruksak.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Izasla sam iz zgrade i krenula u skolu pjesice. Pustila sam pjesmu i stavila slusalice.
Ulazim u skolsko dvoriste i vidim Stefana kako sjedi na stepenicama i pusi. Prisla sam mu i sjela pored njega te ga krenula poljubiti u obraz ali je on okrenuo glavu pa su tako moje usne zavrsile na njegovim. Produzio je poljubac. Nakon nekog vremena, prekinula sam poljubac koji mi se mnogo svidio. Svaki nas novi poljubac je kao prvi.
-Nemoj vise. Ljudi ce pomisliti svasta.
-Pa sta. Ja sam ti buduci decko. Nes vjerovati, sinoc nisam izlazio niti sam bio i sa jednom.
-Jesi siguran u tu odluku? Mislim sta ako mozda ovo medju nama ne uspije. Ne zelim da se dzaba zrtvujes.
-Siguran sam beby. 100%.-nasmijala sam se i naslonila na njegovo rame. Razgovarali smo dugo a onda sam se ja sjetila da nam je cas poceo.
-Isuse Boze, Stefane cas nam je poceo. O Boze jos jedan neopravdani.-histerizirala sam. Stefan je ustao i stao naspram mene. Rukama mi je primio obraze te rekao.
-Smiri se. Zaboravili smo na vrijeme. Na mene su vec navikli a ti ces im reci da si zakasnila.
-U redu. Imamo slobodno jos dvadeset minuta.-sjeli smo natrag i onda me je on postavio pitanje na koje ni sama ne znam odgovor. Dobro mozda znam, ali opet...
-Kada smo vec kod kasnjenja, zasto si me branila onda kada smo imali zajedno cas?-kako on to zna. Ah sigurno mu je Nemanja rekao(njegov najbolji prijatelj).
-****
Evo ga nastavak. Voljela bih da mi napisete kako vam se svidja prica. Volim vas.
