Ljubav I Magija

PART 5

"Zašto si to napravio?"
"Ja nisam ništa učinio to si ti napravila."
"Ali to je nemoguće,to nije istina."
"Da istina je."
"Ali-ii tko sam onda ja?"
"Sve češ saznati na vrijeme?"
"Dosta mi je više vaših sranja sve češ saznati na vrijeme? Reci mi odmah sad!"
"Sve ćeš saznati na vrijeme."
Te je zatim misteriozni dečko nestao. Ja sam još neko vrijeme bila na katu u sobi sva uplakana. Kada sam se spustila moji su me prijatelji tražili.
"Aleksandra tu si. Gdje si bila? Jeli sve uredu."
"Da-a samo želim-m doma."
"Jesi li sigurna da si dobro."
"Da-a."
Pokušavala sam biti što uvjerljivija ali mi i nije bas pošlo za rukom.

(...)

Kada sam stigla doma odmah sam sva uplakana otrčala u sviju sobu. Mnogo pitanja mi se vrtjelo po glavi. Što sam li to učinila? Jesam li ja to uopće učinila? Kako se to moglo desiti i zašto baš meni?
A najvažnije pitanje koje me najviše mučilo. Tko sam ja uopće? Uz razmišljanje ubrzo sam utonula u san.

"Aleksandra pripremi se. "
"Budi spremna na sve."
"Ubrzo ćeš sve saznati."
Te su mi se rijeći tj rečenice stalno ponavljale.

(...)

Kada sam se probudila shvatila sam da sam nakon dugo vremena istog sna sinoć sanjala kao nastavak moga stalno ponovljenog sna. Nešto ranije sam se spremila za školu te se upita prema dnevnom boravku u kojem su me dočekali moji roditelji sa krcato poklona. Odmah su mi izmamili osmjeh na lice.
"Dušo sretan rođendan!!!!"
"Mama tata stvarno niste trebali."
"Sve za našu princezu."
"Hvala vam."
"Na čemu."
"Pa zato što ste uvijek uz mene bez obzira na sve da me uvijek podržavate u svemu i najvažnije volite me. Hvala vam na tome."
"Ma dušo mi ćemo uvijek biti uz tebe to moraš znati. Hajde sad se moraš požuriti da ne zakasniš."
"Bok i hvala još jednom. Puno vas volim."
"I mi tebe."

(...)

Kada sam stigla u školu odmah su me dočekali Hana, Ana,Zayn i Nial. Od svakoga sam dobila poklon i jedan veliki prijateljski zagrljaj. Ubrzo je zvonilo. Dok sam prolazila hodnikom većina mi je učenika prišlo i čestitalo rođendan.
Sati su prolazili uobičajno. Nakon nastave svi smo skupa otišli u kino kako bi proslavili moj rođendan.

(...)

U kinu smo gledali horor kojeg sam ja oduvijek htjela pogledati. Za vrijeme filma zbog mnogo popijene coca-cole morala sam na wc.
"Ja se odmah vraćam samo moram do wc-a."
"Hoćeš li da netko od nas ode s tobom."
"Ma netreba odmah cu se vratiti."
"Uredu, ako bude problema ti nazovi."
"Ma dajte ljudi idem samo do wc-a."
Polako sam izašla iz kino dvorane pokusavajuci da budem neprimjecena što mi je i uspijelo.
Otisla sam do wc-a. Prvo sam obavila sto sam imala i oprala ruke. Zatim sam neko vrijeme s rukam pričvršćeno na umivaonik razmišljala o sebi. Ubrzo me iz mog razmišljanja prekinula silueta dečka koji je stajao iza mene. Ali je imao kapuljaču tako da nisam opet mogla vidjeti lice. Prvo mi je palo napamet da je to možda isti dečko sa tuluma. Ali nebi me valjda pratio? O moj bože sto je meni, ,hoće li ova sranja vise završit?