TI I JA SMO GREŠKA

PREKASNO JE ZA OPROŠTAJ

WILL P.O.V. 

Izlazim iz njena stana pomalo šokiran njenim priznanjem. Znao sam da se moj brat nije promijenio, čak i onda kada se nekako odlučio ispričati tati,kada je došao onako "normalan" doma.Kada je rekao da mu je Stella djevojka znao sam da će je povrijediti iako je tvrdio da mu je stalo do nje.Uzimam telefon,zovem ga i javlja se pomalo potišten:

"Što je?Zoveš da mi soliš pamet."

"Tebe treba ubit i pokopat te tajno da to nitko ne zna. Kako si joj mogao napraviti dijete i odbacit je?"

"Znači,izlajala ti se.Da,jesam i užasno se kajem radi toga!"

"Kaješ?Čuješ li se,to dijete je nešto tvoje i trebaš se pobrinuti za njega!"

"Kako?Ne želi čuti za mene,a i ti si mi zabranio da joj se približim i na 100 kilometara."

"Pokušaj razgovarati s njom i otiđi kod nje u stan."

"Neće me pustiti jer sam kreten koji ju je povrijedio."

"Probaj!"

DAVID P.O.V.

Will ne zna kakav sam ja kreten i kako je naš odnos trenutno kompliciran.Nisam dobro postupio zato jer sam je pustio da ode.Ne može se ona sama od 20 godina brinuti za to dijete,mislim da za to nije sposobna.Ustajem iz kreveta i navlačim trenerku na sebe.Vani je užasno hladno i ulazim u svoj BMW.Vožnja do nje traje prekratko i ne stižem ni razmisliti što da joj kažem.Ulazim u zgradu i kucam na vrata.Užasno sam nervozan i bojim se njene reakcije.Otvara vrata i gleda me šokirana što me vidi:

"Što ti tu radiš?"-pitala je ljutita što me vidi

"Molim te,daj mi priliku da razgovaramo.Da ti sve objasnim i bio sam užasan kreten što sam onako postupio prema tebi."

"Ne,s tobom ne želim imati više ništa!"

"Ja ću se pobrinuti za to dijete i tebe.Vi ste moja obitelj,vi ste meni sve."

"Tko ti je uopće rekao da trebaš doći?"

"Molim te,samo me pusti."

"Ne,mi smo završili.Sama ću se pobrinuti za dijete i ne trebaš mi."

"Molim te,daj mi još jednu jedinu priliku."

"Nikad više.Odbacio si me kao psa i okrivio me da sam ja kriva što sam zatrudnjela.Nema šanse da mi više ikada razgovaramo.Odlazi!"

Otišao sam i odlučio je pustiti zauvijek iz mog života.Nije vrijedna toga da je povrjeđujem do kraja,a siguran sam da će sreću pronaći s nekim drugim.To dijete je moje i baš zbog toga me boli duša jer ga nikada neću vidjeti.Jer nju neću vidjeti,a volim je više od samoga sebe,jer sam je tako odbacio bezvrjedno,umjesto da sam prihvatio to dijete.Sramim se svojih postupaka više nego ikada i zapravo ne znam zašto me ikada uopće zavoljela.Mene,ovakva monstruma.

STELLA P.O.V.

Zašto je došao?Htio je da mu oprostim pa nije mi jasno kako može biti tako bezosjećajan i ne realan. Pa nije ovo bajka,ovo je život i on ne zavrjeđuje više ni jednu priliku.Ja u ljubav ne vjerujem,ma koliko god to jadno zvučalo,ne smatram da ljubav donosi sreću.Odgajat ću ovo dijete s puno ljubavi,dat ću mu da znanja da ga volim,a za tatu nikada neće ni znati.Bolje živjeti sa saznanjem da nemaš oca,nego da kasnije saznaš da ti je otac neki nepoznati čovjek.