Osam

1 → | Kupljen si. |

[ Prvi dio je pisan iz njene perspektive u koju ubacujem njegovu. Sada je obrnuto. Uživajte. ]

"Ko nudi osam miliona?" Umjereno glasno upita muškarac iza mikrofona i svjesna je da je ovo njena prilika. Ne vidi podignute ruke, pa se nakašlje, ispravi i pogleda u vođu aukcije. "Osam miliona."

"Prodato!"

• • •

"Polazi momak! Kupljen si." Čujem iza sebe, što me navede da zarežim. Nije dosta što sam svezan kao životinja, još se i ponašam kao jedna. Međutim, nije mi ništa važno u ovom trenutku. Sam sam usrao stvar. Uhvatili su me prije šest mjeseci i znao sam da me čeka ova jebena prodaja. Prodaju samo kriminalce koji imaju još uvijek potencijal i koji trebaju da budu potrčke osobi koja ih kupi. Nema tih para da ću to biti! Odmah ću sebi presuditi, čim izađem iz ovog šugavog mjesta.

Trebao si još prije pet godina...

Odmahnem glavom i ignorišem glas, koji je jedan kroz jedan u pravu. Tad sam uradio najveću grešku, neusporedivu sa bilo čime drugim. Međutim, prošlo je toliko vremena. I previše da bih se pokajao. A kajem se, malo je reći. Ostavio sam je njemu... njenom odvratnom, prokletom ocu. Kako sam se mogao uzdati u obećanje da je neće zatvoriti isto kao i mene? Ne znam ako ćete iskreno ni da li je, niti da li nije. Ležao sam u zatvoru tri godine, brojao sate i dane i onda odjednom - pušten sam. Plaćena mi je kaucija. Od Bog zna koga, ali svakako da se nisam bunio.

Za nju nisam čuo ni riječ. Kao da je nestala sa planete. Raspitivao sam se među bandama, korumpiranim pandurima... ali niko ništa nije znao. Spencer Merlyn je nepostojeća. Čak sam pozvao i Emily koja mi je objasnila da su se čule prvu godinu i poruke su prestale.

Poznavajući Spencer postoje dvije opcije - uradila je ono što mi je bolno čak i izgovoriti, presudila je sebi jer je ostala s njim i on joj je nalagao koješta za mene, okrenuo priču ili... namjerno je nestala. Otišla daleko od svih, stvorila sebi život bez problema, usranog roditelja i kriminalnog momka. Ako ćemo iskreno, druga opcija mi je više vjerovatna. Znam kakva je kad se zainati. Povjerovala je da sam otišao, da sam je prodao - i uradila je isto. Otišla. Ne bih je krivio.

"Hajde, ne zabušavaj!" Prostrijelim pogledom muškarca koji me vodi, pa popusti stisak i gurne me u omanju prostoriju. Okrenem se ka zidu čekajući vlasnika. Jebem ti, uvijek sam se smijao beskičmenjacima koje uspiju uhvatiti i prodati ovako. Istina, radi se o profesionalcima, ali ipak mi je bilo smiješno i nevjerovatno. Sad mi se taj smijeh obio o glavu. Protrljam lice čuvši škripu metalnih vrata, pa se okrenem, još uvijek držeći glavu spuštenu. Hladan vazduh se proširi po prostoriji, pa odlučim dići glavu.

"Ti?" Zjenice mi se rašire, a vene ispune adrenalinom. Imao sam ogromnu potrebu da je uhvatim i zagrlim, da nisam vezan.

"Ja." Kratko odgovori, dignuvši obrvu. Pogledala me, dobro osmotrivši svaki moj dio, nakon čega sjedne na stolicu u sredini prostorije. Priđem i sjednem naspram nje, ne skidajući pogled s njenih očiju. Još uvijek su duboke kao prije. Samo... vidim da je dosta toga drugačije. "Ne mogu da vjerujem... Spencer." Namršti se i stavi prst na moje usne, ušutivši me. "Ne zovem se više tako." Zbuni me ovom izjavom. Zbog toga je nisam mogao pronaći. Izgledala je isto kao prije, samo malo starije i sa kraćom kosom. Prelijepa je, sa ovim stavom i vraškom figurom. "Zašto si ovo uradila?"

"Kupila te?" Podsmjehne se i ustane. Klimne momku koji stoji pored vrata, pa me uhvati pod ruku i krene voditi van.

"Ko zna... možda sam htjela osvetu." Sad se ja nasmijem. Odmahnem glavom i trgnem se iz stiska. Da mu do znanja da ćemo dalje sami. Prolazili smo velikim hodnikom koji je vodio van iz ove arene. "Nisi ti sposobna za to."