2 → | Uvijek sam te volio, svo ovo vrijeme. |

650 40 19
                                    

Spencer's point of view

Popisala sam oružje koje smo dobili i naredila momcima da ga rasporede. Mislim da sam gotova za danas. Pa, nakon one bespotrebne paljbe, potreban mi je odmor.

"Šefice." Okrenem se i vidim Laylu. Izgledala je normalno, a ne razbarušeno i umorno kako sam očekivala. "Šta je uradio?" Nasmijem se. Istog momenta se uozbiljim i sačekam da mi odgovori. "Rekao je da ti ovakve stvari neće proći." Prekrsti ruke i nasloni se na zid. "Nisi očekivala, a? Nisam ni ja. Tvrd je mali." Nastavi vidjevši da samo šutim. Odmahnem glavom i pošaljem je da se obuče. Layla je jedna od boljih djevojaka u mojoj ekipi, pa sam očekivala da će ga obmanuti, ali ne da se. Ne mogu vjerovati da još uvijek osjeća nešto prema meni!

Prošlo je toliko vremena... jebeno dugo sam patila. Nadala se. Svaki dan sam ga očekivala, ali nije došao. Ne znam postoji li istine u onoj njegovoj priči, ali iskreno, nisam spremna da mu vjerujem. Kad sam vidjela da i njega prodaju, morala sam se pojaviti na aukciji i uzeti to u svoje ruke. Kupila sam ga zbog vrlo dobrih razloga. Naravno, pustit ću ga da još malo razmišlja o tome.

"Mario, dovedi mi Scotta u sobu." Naredim uputivši se u svoju sobu. Moram popričati s njim malo bolje. Sad sam se smirila i riješila poslove koje sam imala. Uđem u sobu skinuvši neugodnu i preusku rolku, pa je bacim u stranu, popraćenu pantolama. Izvadim nož iz čizme i spustim ih pored ormarića sa šminkom. Moram i ja na nešto ličiti.

"Šefice." Okrenem se i uhvatim pogled od obojice. Mario je stojao mirno i pokušavao ne gledati toliko, ali me Scott jasno probadao pogledom. Osmjehnem se i pokažem na krevet, gdje ga ostavi i izađe van. Dobar je Mario. On mi je među prvim ušao u ekipu. Lojalan je kao pas. "Šta ste me trebali šefice?" Izjavi s dozom sarkazma, pa se namrštim tražeći nešto laganije za obući. Osjetim njegov pogled na sebi i okrenem se, pa ga odmjerim kao i on mene. "Pazi da ti ne ispadnu." Promrmljam i uhvatim prokletu trenerku koja krene past na pod.

"Šta?" Zbunjeno upita. "Oči." Pokažem rukom. "Pazi da ne ispadnu."

"Nisam te dugo vidio, ne mogu se suzdržat." Slegne ramenima nonšalatno i stavi ruke iza sebe, naslanjajući se na njih. Otpuhnem oblačeći se. "Nismo danas fino popričali. Bila sam nervozna zbog napada na nas. Mogli smo poginuti." Objasnim svoje raspoloženje i sjednem pored njega. Nisam ni ja potpuno bezdušna postala. Znam se ponašati normalno. "Ma znam. Kao da bih povjerovao u tvoju drskost samo tako."

"Nemoj da me podcjenjuješ." Naglasim, dajući mu do znanja da nisu stvari sjajne i bajne kao što su bile. Promijenila se jesam. Postala sam dosta zatvorena i borbena, fokusirana na svoje poslove koje imam u ovom svijetu. Nisam se upustila u ovo sve da bih ostala mekana. Baš zato što je on bio mekan, završio je u zatvoru. Stavio je mene prije sebe. Početnička greška.

Povjerovala si u njegovu priču za zatvor.

Odmahnem glavom. Nisam, samo razmatram mogućnosti. "Izvinjavam se. Šta bi, jesi provjerila moju priču nekako? Vjeruješ li mi?"

"Sutra će se momci raspitati. Nemoj misliti da ćeš tako lako proći."

"Spencer..." započne, ali mi u sekundi izvuče živac s ovim imenom. Presjekla sam sve veze sa prijašnjim životom. Odrekla sam se majke, Emily, pa čak i imena. Ne želim da mi to ponovo miješa u sadašnjost. Na kraju krajeva, on je kriv. Morala sam nestati i uraditi nešto sa sebe kako bih preživjela tu izdaju. Morala sam početi ponovo. "pa kako da te zovem kog vraga?" Iznervirano otpuhne. "Sky."

Osam Onde histórias criam vida. Descubra agora