Mrlja crvene ruže

Nevina duša

Lagano sam podigla bradu i pogled usmjerila u njegove svjetloplave oči. Toplim rukama opkolila sam ga i lice utonula u njegova prsa. Nije uzvratio zagrljaj no niz blijedo lice mu se spustila suza i gotovo neprimjetno mi dotaknula golo rame. Stisnula sam ga još jače, a desnom rukom lagano mu prošla od vrata do bijele kose i tu zastala. Zatvorila sam šaku i gotovo neprimjetno ga povukla za kosu. Bila je tako tanka i krhka. Gledala sam u ništinu, a onda zatvorila oči. Osječala sam lagani povjetarac koji mi je podigao kosu i otkrio leđa. Klizio mi je i lagano smo padali na koljena razumijeći bol jedno drugoga. Pod je zaškripio a mi vrištali u mislima. Svaki za sebe. Držala sam ga ko dijete svoju majku prije odlaska na tuđinu. Tišina. Počela sam ga puštati i oboje smo sjeli na pod rame uz rame. Pogledali smo jedno drugo i počeli hihotati, a ti sramežljivi osmjesi pretvorili su se u suze radosnice. To mu je dosad bio najbolji izbor.