ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 18

  Osim utrnulosti u usnama i Harryevih dodira koji kao da su ostavili fosilne ostatke po cijelom mom tijelu još sam mogla da osjetim kako se Harryevo zaigrano raspoloženje ispuhuje zajedno sa vjetrom koji nas je neumoljivo rashlađivao kroz širom otvoreni prozor crvenog range rovera u kom smo se vozili u meni nepoznatom pravcu. Iskreno, i moje raspoloženje je poprilično uvenulo s obzirom da sam se večeras po drugi put poljubila sa Harryem ali onako žestoko i to je neka drua osoba. Znam da jeste jer ja nisam. Posljednjih godina ne mogu ni da smislim muškarca i sada se odjednom na takav način žvalim sa dečkom od kog bih trebala imati neke sasvim druge koristi. Ne želim se osjećati prljavo i odurno jer mi zaista ne treba neko poput njega...ne treba mi nikakav muškarac, a posebno ne on. 'Kao i uvijek zaboravljaš ono najvažnije. On je tvoj p r o f e s o r !', glasić svako slovo posebno naglašava ali ne uspjeva da te riječi dugo zadrži u mojoj glavi. Imam i prečih problema. Auto se zaustavilo i Harry i ja smo izašli iz njega u isto vrijeme. Bez riječi sam krenula za njim prema ogromnom objektu i uskoro smo se našli na nekakvoj vrsti stadiona... Stadiona?
„Doću brzo.", promrmljao je to i nekud nestao, a ja sam ostala na poprilično mračnom mjestu zbog čega sam počela da pocupkujem u mjestu i borim se prtiv utrnulosti koja me je odjedanput svu stegla i pokušava da me uguši. Gdje je on dovraga sada nestao i zašto me je uopšte ovdje doveo? Krenula sam dalje prelazeći svježe pokošenu i veoma mekanu travu koja je više podsjećala na tepih, a svuda oko mene osim zelenog beskraja nalazile su se tribine popunjene mnogobrojnim praznim crvenim mjestima. Nije da je bio potpuno mrak ali tjeskoba nikako nije napuštala moje tijelo sve dok se napokon i iznenada nisu uključili reflektori unoseći u mene dozu mira. Odahnula sam i počela da se okrećem zbunjeno oko sebe uporedo sa svjetlom kog je bilo sve više i više.Osjećala sam se poput zvijezde. 'Ti možeš biti zvijezda samo u cirkusu'. Zakolutala sam očima pred kojima su mi neprestano bljeskale munje sve dok se nisam navikla na novonastalo okruženje kom se pridružio i kovrdžavi dečko kretajući se ravno ka meni sa druge strane terena.
„Zašto smo došli ovdje? I kako uopšte imaš pristup svemu ovome?", upitala sam ga osjećajući se nekako glupo i...čudno? Prije jedno 15 minuta me je držao pribijenu uz sebe i bukvalno gnječio svojim usnama i dodirima, asada je atmosfera tako zategnuta i neugodna da ne znam šta da mislim.
„Volim ovdje dolaziti, a što se tiče pristupa...ja imam pristupa mnogim stvarima.", rekao je to sliježući ramenima i gledajući ispred sebe sve dok se nije zaustavio na korak-dva dalje od mene i srušio u sjedeći položaj na pod, tačnije travu. Ja sam ostala stajati. Pristup mnogim starima? Patrick.
„Ali zašto si mene doveo?"
Odsjećam se nekako neuklopljeno u sve ovo.
„Doveo sam te da bismo razgovarali.", rekao je to hladno gledajući me odozdo sa svojim krupnim očima čiji pravi obim kao i vijek nije otkrivao u cijelosti. Bile su mu na neki čudan ali šarmantan način na pola otvorene.
„O igri?", upitala sam ga i sarkastično se nasmijala. „ u tom slučaju odmah idem jer mi je muka od..."
„Nećemo o tome razgovarati.", bezobzirno me je prekinuo, a ja sam ga pogledala s nevjericom.
„Ozbiljno ti kažem.", klimnuo je glavom. „ni meni se više ne razgovara o tome."
Auu gadno će nevrijeme.
„Mogu misliti.", progunđala sam to i sjela na pod stavljajući ruke oko koljena na sličan način kao što je Harry to uradio samo što su kod njega noge bile onako na muški način nemarno raširene. „Šta ti se dogodilo?"
Podigao je obrve i malo raširio oči ipak ne odajući nikakve druge emocije što je meni bilo dovoljno da shvatim da je potrebno da mu malo pojasnim vlastito pitanje.
„Zašto si odjednom neraspoloženiji?"
Cijeli prostor oko nas unosi neki nebičan osjećaj spokoja u mene iako je to nešto što nemam priliku baš često osjećati dok sam u Harryevom društvu.
„Razmišljam o nekim stvarima.", rekao je to gledajući u svoje prste koje je međusobno spajao i rastavljao ih, a moja radoznalost se blago promekoljila gledajući u mene sa očima punim nade. 'Moraš to ispitati.', prošaputala je, a ja sam pročistila grlo.
„Imaju li one veze sa mnom?"
Na trenutak je pogledao prema meni sa očima koje su po boji bile na neki način prepolovljene svjetlom i sjenkom i još jednom, po ko zna koji put me je podsjetio na onaj Mjesec o kom mi je mama često pričala. Nažalost, mislim da sam do sada upoznala samo mračnu Harryevu stranu ili u krajnjem slučaju onu na prelazu ali pravu svijetlu nikad. A zagrljaj? Au, da zagrljaj...jedini, a mislim i posljednji put kada mi je Harry dao priliku vidjeti njegov široko osvijetljeni dio lica.
„Djelimično.", rekao je to jedva razumljivo, a moja radoznalost je pokušala da se značajno zakašlje, a na kraju je završila daveći se.
„A to je dobro ili loše?", upitala sam ga pokušavajući da ne zvučim previše radoznalo, a on je uzdahnuo prevrćući jezikom po ustima što sam imala prilike primijetiti po grudvici koja se pojavljivala i nestajala na njegovim poluobasjanim obrazima.
„Vjeruj mi, kada bi provirila u moje misli pobjegla bi odavde glavom bez obzira. Ništa u mom životu vezano za tebe ne može biti pozitivno, posmatrano sa moje strane gledišta.", rekao je to ni u jednom trenutku ne mijenjajući visinu svog ravnodušnog glasa, a ja sam se poprilično zaprepastila. Kako mi takvo nešto može reći u lice?
„Kako uopšte očekuješ nakon što mi kažeš takvo nešto da ja ostanem ovdje i nastavim slušati tvoje gluposti kao da su to neke najnormalnije stvari?"
Imam osjećaj kao da sam prislilno zalijepljena za travu naspram nekog psihopate koji želi da me raskomada i posije po fudbalskom terenu.
„Koliko vidim još uvijek si tu.", podigao je značajno jednu obrvu, a ja sam zakolutala očima. Nosi se Harry.
„U svakom slučaju mogla bih otići svakog trenutka s obzirom da su tvoje riječi poprilično zastrašujuće."
Oblizao je usne pažljivo proučavajući značajnim smaragdnim pogledom svaku crtu mog lica. Mrzim kad to radi.
„Ako će i biti imalo lakše, ne planiram te ubiti."
Ha-ha. Na te njegove riječi glasić je poprilično razočaran.
„Ne, nije mi lakše i samo da znaš ako tako nastaviš izaćiću iz igre želio ti to ili ne.", rekla sam to itekako samouvjereno, a on se oslonio dlanovima na travu zauzimajući nekakav poluležeći položaj.
„Ali ti ne želiš da izađeš iz igre.", zaškiljio je i zagrizao sa samo dva šiljata zuba ugao dojnje usne. Ponekad me podsjeća na nekog vampira, veoma zgodnog vampira. Jao, mrzim samu sebe kada god izgovorim ili pomislim nekakav kompliment za Harrya. Ipak, ne mogu se praviti slijepa.
„Kako to misliš?"
Kako bi on mogao znati da ja ne želim izaći iz igre? Mrzim kada priča polovično.
„Pa lijepo. Svaka druga djevojka bi se na tvom mjestu nakon mojih maloprijašnjih riječi katapultirala na sami kraj svijeta samo da je kilometrima udaljena od mene, a ti još uvijek sjediš tu, na nekoliko centimetara od mene i raspravljaš se kao da sam rekao da ću ti zalijepiti žvaku u kosu. Očito je da sam i ja potreban tebi kao i ti meni."
Pažljivo sam pratila svaki pokret rumenih punačkih usana gutajući svaku njihovu riječ kao uštipke. Vampir. Čita misli. Da nije izašao iz Sumrak sage?
„Potrebni jedno drugom?"
Malo je hvalilo da se nasmijem, a on je zakolutao oči zadržavajući svoj neraspoloženi, tmurni i hladni stav.
„Ne u nekakvom ne znam ni ja kakvom smilu nego...za igre.", posljednje dvije riječi je teško prevalio preko usta, kao da odjednom nije zainteresovan za vlastitu igru. Šta li mu se mota po glavi. „Već smo rasčistili sve oko toga da i ti igraš nekakvu svoju igru i ne želiš da napustiš moju jer bi onda izgubila pobjedu u svojoj. Stvari su malo prekomplikovane, zar ne?"
A uvraga, uvijek mora da bude upravu? Ta njegova igra mora da je jako ozbiljna dok mi dopušta da igram svoju igru i djeluje tako opušteno kao da mu nije ni najmanje stalo do toga šta bi moglo da bude u pitanju. Očito je da živi u svom svijetu i u trenutcima kao što su ovi mogu da se poistvoijetim sa Niallovim riječima. Ovo je taj Harry kog poznaju njegovi drugovi i odjednom se ponovo besramno pojavljuje i predamnom. Pitam se šta mu se desi.
„Malo?", podigla sam značajno obrve, a on je zamišljeno i pomalo umorno izdahnuo podvlačeći ruku pod majicu kako bi se počešao te mi dajući pogled ma manji dio njegove tetovaže leptira i pločice koje su bile baš...pločice? Osim onih u kupatilu moram priznati da ih nisam vidjela mnogo u životu. Glasić mi se izruguje ali ga ja ignorišem. Za razliku od njega ja sam živo biće, a on je samo glupi glasić koji živi u mojoj glavi i pametuje. Na te moje misli se naglo uozbiljio, namrštio, uvrijedio i počeo da pretura po ogromnoj polici punoj knjiga dok na kraju nije izvadio jednu poprilično debelu. '15o načina kako ubiti osobu u kojoj živiš.'
„Igraš ovdje?", upitala sam Harrya s namjerom da kad sam već pristala i pošla s njim sada izvučem i neke koristi iz svega toga. Radoznalost mi sa razrogačenim manijačkim očima pruža ogroman spisak pitanja ali ih ja odbijam jer bih u tom slučaju morala nekako zadržati ovdje Harrya narednih 7 dana.
Klimnuo je glavom, a ja sam već počela da ga zamišljam onako oznojenog i zadihanog kako zadaje golove. 'I šta kažeš, nisi u timu studentkinja zaluđenih profesorom Stylesom', glasić me pita onako preko oka dok lista po onoj knjižurini, a ja samo u mislima odmahujem rukom. Nisam zaluđena s njim, samo komentarišem pobogu.
„Ponekad ali često ovdje dolazim jer je umirujuće.", rekao je to sporo i spokojno prelazeći pogledom preko tamnog neba bez zvijezda ali svejedno još uvijek jednako lijepog. Reflektori mu se igraju sa crtama lica i biraju šta će više, a šta manje istaći ali u svakom slučaju obavljaju dobar posao. Nastala je tišina, a moje misli su počele da se rasprštavaju na sve strane kao da je neko iznenada puhnuo u maslačak koji je već dobio bijelo perje po sebi i sada ih je prepustio laganom i beskrajnom vjetru.
„Imaš li dečka?"
To Harryevo pitanje je vratilo sve ono bijelo perje nazad na dršku koja je odjedanput olistala zlatnim laticama i moja radoznalost je iskočila iz same sredine poput plečice Maje. Glasić je podigao takođe zainteresovano glavu stavljajući prst na mjesto do kog je stigao s čitanjem 3. načina za ubijanje mene. Harryev pogled je zaključan ravno za moj, a ja sam poprilično zatečena pitanjem.
„Zar stvarno misliš da bih tebi dopuštala da me ljubiš kada bih imala dečka?", upitala sam ga uvrijeđeno ujedno pitajući i sebe zašto mu iovako ionako dopuštam da me ljubi. Igra, igra, igra...prokleta igra i interes. 'Khm.', glasić se nakašljava i nisam sigurna da li namjerno.
„Hm...", Harryev pogled na trenutak postaje nekako življi ali nisam sigurna zašto. „...meni bi to ali i mnogo više dopuštale i udate žene tako da sam morao da pitam."
Čim je to rekao zakolutala sam očima i malo je počelo da se davim zbog muke koja je počela da frca iz mene zajedno sa dolaskom naleta njegovog egoizma. Kako može da...ugh!
„Ne mogu vjerovati da si tako napuhan.", zgroženo sam mu to rekla, a na njegovom licu se pojavilo nešto što bi valjda trebalo da je smiješak.
„Ja sam samo iskren, Ro."
Oho, opet smo na Ro. Raoloženje mu se poboljšava ili se to meni samo čini? 'Vjerovatno je smislio način na koji će da te ubije pa mu je sad lakše.', glasić mi ironično govori polako odlažući onu knjigu i uzdajući se u Harrya, a ja sam mu se narugala podsjećajući ga da je Harry rekao da me ne planira ubiti mada naravno ne mogu reći da je to neka utjeha.
„Nisi iskren nego napuhan."
„Pa zašto mi onda dopuštaš da te ljubim ako te ne privlačim?", upitao me je prebacujući se u normalan sjedeći položaj i pri tom trljajući dlan o' dlan kako bi se rješio prljavštine s njih.
„Ako te baš zanima – zbog igre!", rekla sam mu to zaista tako misleći i osjećajući. Nikada s njim ne bih ni progovorila da nije prokletog Patricka sin.
„Oho...", rekao je to pokazujući malu naznaku radoznalosti ali samo nakratko. Uzdržan je. „Vidim, imam posla sa opasnim igračem."
„Ne možeš ni zamisliti koliko opasnim.", ponosno sam to rekla,a glasić je počeo da me podsjeća na to kako do sada nisam ama baš ništa postigla u svojoj jadnoj i bijednoj igri. E pa nije ni Harry. 'Otkud znaš da ne sjediš na nekakvoj mini koja će eksplodirati čim kreneš da žvališ Stylesa?' Zašto bi me Harry želio raznijeti? I uostalom, neću ga žvaliti. Išak, blago sam se prokomešala uvjeravajući se da je podamnom samo čista trava. Toliko čista da se pitam da li ovdje iko ikada uopšte i igra.
„Jesi li ikada imala dečka?"
Promukli i hrapavi glas mu je cijepao vazduh i sve više ga udaljavao od mojih disajnih organa. Kakvo mu je to sad vražje pitanje?
„Ne tiče te se.", odbrusila sam mu, a on je zakolutao očima blago se naginjući ka meni. Već se nalazim u 'Styles zoni'.
„Zanima me.", to je gotovo šapnuo, a ja sam se blago namrštila.
„Zašto?", radoznalost traži načine da se ubije ukoliko ne dobije odgovor i ne uspijeva da se zadovolji Harryevim slijeganjem ramenima.
„Neću ti odgovoriti.", rekla sam to mrzovoljno gledajući na stranu dok odjednom nisam osjetila kako mii nešto čeprka po patikama. Skrenulasam pogled na njih i vidjela Harryeve duge prste koji su se vješto igrali sa pertlama na kojim bijelim patikama.
„Šta radiš?"
On ide iz krajnosti u krajnost.
„Vežem ti pertle.", rekao je to skoncentrisano gledajući u prste koji su mu sada već formirali mašnu, a ja sam mu otrgnula nougu prije nego što je u tome uspio. Zaista me izluđuje.
„Nisam dijete!", oštro sam mu rekla podižući nogu na onudrugu i vežući sama pertle. On mene našao tu da zeza.
„Samo sam želio da spriječim veoma neugodnu stiaciju.", rekao je to gledajući nedefinisano u moje ruke koje odjednom kao da su mi se oduzele pa nikako nisam mogla da napravim poštenu mašnu.
„Kakvu?", upitala sam ga još mrzovoljnijim tonom usput se nevirajući i zbog prokletih pertli. Kad mi se nešto ne da onda mi se ništa ne da. To nije uredu.
„Pa s obzirom da bi se vjerovatno saplela i pala prilikom povratka do auta morao bih da te vozim u bolnicu zbog potencijalnog potresa mozga, a za to baš i nemam vremena."
Oho, oho.
„Zašto?"
Odjendom zaboravljam na to da bih trebala biti ljuta i oko glave mi se ispisuje 'Patrick?' jedno milion puta.
„Kao što bi ti rekla – ne tiče te se.", nakrivio je usne nakon toga prelazeći preko njih palcem, a ja sam se iznervirala činjenicom da koristi moje riječi protiv mene. To takođe nije uredu.
„Okej, nisam imala dečka.", rekla sam to preko volje, a njegove oči su se blago raširile. Ne znam da li je u pitanju čuđenje ili uopšteno ima nekih problema s vidom zbog čega dolazi i do širenja glupih zjenica. 'Ajde prestani više pričati o glupom časopisu i prihvati činjenicu da je u pitanju štamparska greška.', glasić to govori i pokušava da nađe načind a sa interneta pobriše sve rezultatee vezane za istinitost toga da se zjenice šire u zaljubljenosti ali mu je već kasno s obzirom da sam sve to pregledala barem 1oo puta. I dalje sam zbunjena.
„Zašto?"
„Šta zašto?"
Iskreno ii zaboravila sam o čemu smo pričali.
„Zašto nisi imala dečka?"
Zakolutala sam očima te iziritirano pogledala ka njemu.
„Šta te briga? Tvoj je red da meni odgovoriš na moje pitanje."
Nema šanse da će nastaviti od mene praviti budalu i tjerati me da mu odgovam na besmislena pitanja dok on uva i brani svoje srednje ime 'Misterija'.
„Ne mogu ti odgovoriti na to pitanje.", rekao je to i pogledao na svoj ručni sat uzdišući.
„Zašto?"
Prošao je rukom kroz svoju kovrdžavu, čokoladnu i razbarušenu kosu posmatrajući me na svoj ispitivački, a ujedno nejasni način koji me izluđuje više nego išta drugo. Dobro, nije baš tako jer me sve vezano za njega izluđuje.
„Zato što je vezano za igru."
Auuu, pa što mi to reče? Radoznalost se baca sa dvjestotog sprata vrišteći kao oparena ali na njenu žalost baš u tom trenutku nailazi kamion sa smećem i ona živa i zdrava upada u njega. Ups.
„Kako to misliš?", upitala sam ga nesvjesno mu se primičući, a on je na trenutak snimio moje pokrete prije nego što je okrenuo glavu na drugu stranu držeći usne čvrsto spojenim očito bez namjere da mi odgovori.
„Harry.", rekla sam to na nekakav upozoravajući način ali me je ignorisao. Ma nek se nosi. Prstima sam uhvatila maleni i ošišani busenčić trave koji sam stiskala svom snagom osjećajući kako mi krv u žilama ključa. Ključaa!
„Jesi li nevina?", Harry je to upitao tako mrtvo-hladno, a u mom tijelu se aktivirala ona mina koja je uništila sve organe i jedino je uspjelo da se spasi srce koje je nenormalno počelo da tuče. Čak je i glasić slučajno u trenutku pocijepao jednu stranu one knjige koju je ponovo odlučio malo proučiti, a radoznalost mi se sakrila pod tolikim brojem jorgana da je ni princeza na zrnu graška ne bi mogla osjetiti. Loše uspomene iz prošlosti su počela da me obasipaju sa svih strana i ma koliko da sam pokušavala da pobjegnem – nije mi išlo. Nisam bila spremna za ovo.
„K-kako...", nakašljala sam se pokušavajućid a normalizujem glas ali mi nije išlo. Slika za slikom mi blješti pred očima i odjednom kao da sam 4 godine unazad u kobnojprostoriji sa čovjekom koji mi je uništio život. „Kako me možeš takvo nešto pitati?", zgroženo sam upitala Harrya ne mareći više ni za glas. Samo žečim da se ova prokleta temapromijeni i da idem kući.
„Šta je strašno u tome?", upitao me je kao da sam trebala da odgovorim na pitanje 'Da li si ikada imala grudvice sa čarapa pod nožnim noktima?', a ne na nešto što je za većinu djevojaka, a pogotovo za mene veoma delikatno.
„Strašno je Harry i ne želim o tome razgovarati s tobom."
Prekrstila sam ruke te na trenutak zažmurila pokušavajući da stabilizujem svoje stanje koje je iz unutrašnjosti postajalo sve gore i gore. Kolika je zapravo ironija u tome da me za nevinost pita dečko čiji je očuh kriv za to što sam je izgubila?
„Eto, ako će ti biti lakše ja sam svoju nevinost izgubio."
Na trenutak se malo nasmiješio, a za mene je sve to bilo sve osim smiješnog i zabavnog. Dobila sam i nagon na povraćanje.
„Harry prestani!", brecnula sam se, a on je skupio obrve blago mi se primičući. Ne previše.
„Šta je bilo, Ro?"
Položio je dlan na list moje noge, a ja sam ga udarila po njoj kao da je muha.
„Pusti me! Nemoj sad molim te da glumiš da si osjećajan i zabrinut.", uputila sam mu oštar pogled, a on je uzdahnuo povlačeći svoju ruku i gubeći dotadašnji sjaj u svojim smaragdnim očima.
„To dvoje je nešto što mogu da iskazujem samo glumom."
Aha, to bi dakle trebalo da znači da on nikada ne osjeća istinski ni osjećajnost ni zabrinutost. E pa ne osjećam ni ja.
„E pa predamnom ne moraš da glumiš!", odbrusila sam mu pokušavajući da se više skoncentrišem na prepirku nego na odurne misli koje su me napadale sa svih strana.
„Aurora, ti si jedina osoba u mom životu pred kojom moram da glumim.", rekao je to sasvim ozbiljno i ma koliko da sam pokušavala da se kontrolišem zbog namjere kojom sam ovdje došla nisam izdržala jer se voda počela već prelijevati preko čaše i nije više bila u pitanju čak ni ona jedna kap o kojoj ljudi obično govore.
„Hm, da pretpostavim. U pitanju je igra, zar ne? E pa igraj se ti sam sa sobom jer je meni muka!"
Bijesno sam ga pogledala i krenula ali se njegova ruka poput zmije otrovnice obamotala oko moje noge ukopavajući me u mjestu.
„Budalo jedna!", pokušavala sam da se otkačim ali nisam mogla i pitala sam se da li je moguće da je njegova ruka jača od mene cijele. Krenula sam da se jjoš jednom zaderem na njega ali je on napravio pokret koji nisam stigla ni da registrujem ni predvidim ali samo znam da sam se našla poput posljednjeg idiota u njegovom krilu.
„Hoću da idem!", brecnula sam se sa njega ispuštajući mu u lice isti miris koji su sadržala i njegova usta. U svoj toj muci sam izbacila žvaku ne želeći ni to od njega. Pokušala sam da ustanem ali mi njegove ruke prikovane za moj struk to nisu dopuštale.
„Samo mi objasni zašto si sad ljuta.", zatražio je to prelazeći namrštenim pogledom preko mog lica, a ja sam prestala da se koprcam u pokušaju da prikupim dooljno energije kako bih se riješila njegovih ruku koje su me držale na njemu.
„Još me pitaš?! Mijenjaš raspoloženje češće i drastičnije nego vjetar svoj pravac i pri tom se ponašaš na svoj suludo misteriozni način govoreći stvari zbog kojih bih trebala da ti izbijem međunožje i odem od tebe jednom za svagda i na kraju si jadan nevinašce zbunjen i nisu ti jasne moje reakcije i postupci. Stalno mi pričaš o prokletoj igri, a opet ništa o njoj ne znam i samo me izluđuješ time! I još se usuđuješ da me pitaš neke tako intimne stvari, fuj!", dah mi je isčezao iz pluća i bila sam prinuđena da duboko uzdahnem ali mi ni to nije mnogo pomagalo. Mislim da je glavni uzrok mojoj iznerviranosti bio neželjeni povratak u prošlost.
Samo je zakolutao očima na moje riječi obuhvatajući prstima zakačke namijenjene za provlačenje kaiša na mojim farmerkama.
„Vjeruj mi, ni meni nije ta je*ena igra zabavna ali sad nema povratka i ne mogu ništa da ti otkrijem! Ni ja ne tražim od tebe da mi govoriš išta o svojoj igri."
To je istina ali ja barem ne pričam u šiframa kako bih ga zainteresovala i poklopila tavom po glavi u isto vrijeme. Još uvijek ne razumijem zašto me je doveo ovdje. Mislim da sve to ima nekakvo svoje prokleto značenje, ali kakvo?
„Moram ići.", rekla sam to dosta tiho i pokušala da ustanem ali naravno...bilo bi prejednostavno da jesam, zar ne?
„Nemoj...ostani...", rekao je to gledajući me s nekakvom vrstom čežnje ili čega već. Šta mu se dešava? Krenula sam da se bunim ali me je prekinuo stavljajući kažiprst na moju usnu.
„Molim te ostani Ro.", zamolio me je gledajući me ravno u oči dok mi je blago zavrtao dojnju usnu. „Ja nikad ne molim žene."
Blago je nakrivio glavu, a ja sam zakolutala očima pitajući se da li još iko na svijetu oko nas može u tako kratkom vremenskom periodu da preokrene tenzije i situaciju za 36o°.
„Ako ostaneš odgovoriću ti na...nekolika pitanja. Ali pod uslovom da nemaju veze sa igrom."
Čim je to izgovorio radoznalost je počela da mi prijeti da će pomoći glasiću i ubiti me još noćas u slučaju da ustanem. S nevjericom sam gledala u Harrya a on je poput halapljivog psića oblizao usne gledajući me savršeno smaragdnim očima koje su mojom siluetom sada bile sakrivene od sjaja reflektora.
„Obećavam.", prošaputao je te nastavljajući da prstima putuje po mojoj usni. Odgovoriće mi na pitanja...pitanja...
„Okej...", nevoljko sam to rekla, a on je zadovoljno zagrizao dojnju usnu prevaljujući se leđima preko trave pri čemu mu se kosa rasula po njoj, a majica blago podignula tako da su isklesani mišiću njegovog trbuha još jednom bili na mom reportoaru.
„Pitaj.", rekao je to odmah zatim ponovo zubima zarobljavajući svoju dojnju krvavo crvenu usnu. Šta sad da ga pitam? Radoznalost samo što mi u zjenice ne uvuče spisak svojih pitanja ali ne smijem da je slušam jer se plašim da mešu njima ima i nekih veoma glupih i bizarnih kao npr. 'Ko te šiša?' ali u bukvalnom smislu.
„Hm...", blago sam se nakašljala, a on je položio svoje ogromne dlanove na moja bedra obuhvatajući i podižući jedno. „Šta radiš?", skupila sam obrve i upitala ga, a on me je samo ignorisao nakon čega mi je prebacio nogu na drugu stranu tako da su mi se sada koljena nalazila položena na zemlju s obe strane njegovog vitkog tijela.
„U kakvim si odnosima sa svojom porodicom?"
To je ono što me najviše zanima. Podigao je pogled ka nebu migoljeći usnu pod zubima. Hajde reci neštooo, hajdeee....
„Ne baš najboljim..."
Auh...pa kako ja onda išta da saznam od njega? Usta su mi se mahinalnootvorila urazočaran oblik, a Harry me je pomalo zbunjeno poggledao.
„Šta je?"
Odmahnula sam glavom pokušavajući da se priberem ali nisam mogla...dovraga, ako nije u dobrim odnosima sa Patrickom onda...ajoj...A da mu možda kažem svoje namjere? Možda mi pomogne? Ma ne, ne smijem to raditi, ko zna kako stvari stoje. Sa Harryem ništa nije sigurno.
„Uhm...", osjećam se kao da sam ponovo na onom prokletom ruskom ruletu ii samo jedno pogrešno pitanje me dijeli od propadanja u bezdan. „Zašto nemaš djevojku već duže vrijeme?"
Želim da ga još pripitkujem i porodici ali ne želim da vršim prevelik pritisak. Ne želim da se ponovo namrgodi, zbaci me sa sebe i kaže mi da ne znam za granice.
„Zato što su ljubav i potreba za emocionalnim ili bilo kakvim drugim vezanjem još dva osjećaja koja sam ja izgubio.", rekao je to zamišljeno desnom rukom prolazeći kroz kosu i miješajući je sa travom čija je boja toliko podsjećala na boju njegovih očiju dok je prste druge ruke, nesvjesno ili ne, nisam sigurna, zarivao u moje bedro.
„Jesi li izgubio sve osjećaje?"
Sve više i više pitanja mi nadolazi u glavu i ne mogu sve da ih pohvatam. Klimnuo je glavom, a ja sam se iskreno iznenadila prvoj sličnosti među nama.
„I ja sam.", rekla sam to gledajući ga ravno u oči kao i on mene. Među obrvama su mu se stvorila nekolika zbunjena nabora.
„Ti? Uvijek sam te zamišljao, unatoč tvom otresitom ponašanju kao djevojku koja sjedi pred tv-om i ispuhuje nos cmizdreći i gledajući Titanih po 1o1. put.", na trenutak se nasmiješio, a ja sma uzdahnula kolutajući očima.
„Ja ne plačem."
„Nikad?"
„Nikad."
Bilo je očito da mi ne vjeruje ali me nije bilo briga. Ja znam šta je istina.
„Zašto?", upitao me je, a ja sam stavila prst preko svojih usana dajući mu do znanja da treba ćutati.
„Moj je red da pitam. Ti svoja pitanja ostavi sa strane.", rekla sma to odlučno, a on je počeo da prelazi prstima obe ruke po mojim bedrima. Pribrana sam.
„Jesam li ja prva djevojka koju si dodirnuo poslije mnogo vremena?"
Čini mi se da sam ga već to jednom pitala ali moram ponovo.
„Jesi."
„Zašto?"
Igra, zar ne?
„Ne želiš znati razlog.", rekao je to, a ja sam odmahnula rukom bez imalo razočaranja jer jasniji odgovor nisam ni očekivala.
„Zašto uvijek moraš da budeš tako misteriozan?", upitala sam ga u jednom trenutku spuštajći tako zamišljena i zbunjena ruku preko njegove. Ima tako mekanu kožu.
„Zato što je misterioznost jedina odbrana od povrjeđivanja."
„Ha?"
Nasmijao se na moju zbunjenu grimasu usput obuhvatajući prste one moje ruke i počinjući da se igra sa njima. Mislim da smo se oboje previše udubili u razgovor da bismo bili svjesni šta zapravo radimo. Mali dio mozga me upozorava ali ja ne reagujem i mislim da ću za pola sata biti upravo zbog toga bijesna na sebe.
„Od misteriozne osobe možeš da dobiješ samo misteriozan odgovor.", rekao je to, a ja sam zakolutala očima pitajući se zašto to i sama nisam zaključila na vrijeme.
„A...Da li Ar i Ro imaju nekakve veze?", postavljajući to pitanje počela sam da prelazim prstom preko onog leptira na njegovom stomaku, tačnije smao jednom dijlu koji je bio otkriven. Kako ima tvrd stomak. Mislim da mu je dah na trenutak bio presječen ali se ubrzo vratio u normalu.
„Pa moglo bi se reći da imaju zajedničko porijeklo i napravio sam poveliku grešku kad sam te tako nazvao ali sad je kasno..."
Pogledom je pratio pokrete mog prsta, a ono što nikako nisam očekivala bio je pokret njegove desne ruke kojom je još malo podigao majicu podstičući me da nastavim dalje sa istraživanjem njegove kože i tetovaža. Na trenutak smo se pogledali u oči ali ništa nismo komentarisali.
„Zašto?"
Ro..Ar...Ar...Ro?
„E to ti već ne mogu odgovoriti..."
Razočarano sam izdahnula istog trenutka kada mi je prst upao u njegov pupak. Brzo sam ga izvadil, a Harry je proizveo nekakav zvuk.
„To baš i nije prijatno, znaš?", upitao me je, a ja sam nakrivila na stranu usne ne planirajući da mu se izvinem.
„Zašto se tetoviraš?"
Zakolutao je očima te se naslonio na podlaktice tako da je bio u poluležećem položaju na taj način zatežući mišće pod mojom rukom do maksimuma.
„Počela si da postavljaš besmislena pitanja."
„A znam."
U mislima uporno odgurujem radoznalost koja želi da me isšamara sa sada već ogromnom knjižurinom koja je puna pitanja koja želim da postavim Harryu ali ne smijem da se udaljavam od srži svega onoga zbog čega sada sjedim na njemu. Kako to gadno zvuči. Mislim nije gadno ali trebalo bi da bude i po ko zna koji put otkakos am upoznala tog kovrdžavog čudaka postavljam sebi pitanje 'U šta sam se to pretvorila?'Povukla sam svoju ruku sa njegovog trbuha, a Harry se blago trgnuo.
„Šta je bilo?"
Odmahnula sam glavom prekrštajući ruke.
„Ništa..."
Ne želim uvijek imati nekakve prisnosti sa njim i kasnije žaliti zbog toga. Priznao je da je bezosjećajan, i ja sam...kako bismo onda nas dvoje ikako mogli funkcionisati? Nikako.
„Sviđalo mi se to.", rekao je to veoma tiho, a ja sam podigla pogled ka njemu.
„Šta?"
„Pa to što si radila."
Očima mi je pokazao ka svom trbuhu, a ja sam napravila grimasu okrećući glavu na stranu.
„To sam mahinalno radila...", dala sam svoje opravdanje, a on je nezadovoljno uzdahnuo blago se komešajući i ujedno pomijerajući i mene. Krenula sma da ustanem ali se on brzo uspravio u sjedeći položaj stavljajući ruke na moje bokove.
„Gdje ćeš?"
Gledao me je nekako usplahireno, a ja sam raširila ruke pitajući se šta je tu sporno.
„Hoću da ustanem."
„Nemoj.", rekao je to sa sasvim ozbiljnim izrazom lica koji se minimalno mijenjao večeras i iz mene je i prije nego što je radoznalost stigla da reaguje izletjelo pitanje „Zašto?"
„Zato što izgleda koliko toliko funkcionišemo samo kada se nalaziš na meni."
Usne su mu se na trenutak izvile ka gore, a ja sam zakolutala očima kao što je bilo i za očekivati pokušavajući da savladam usne koje kao da su željele da se izviju mada sumnjam da je to upitanju. Ne pamtim kad sam se zadnji put nasmijala.
„Misliš da dvije osobe koje nemaju osjećaja mogu da funkcionišu?", upitala sam ga ozbiljno želeći da znam njegovo mišljenje, a nakon kratkotrajnog razmišljanja i zamiljenog gledanja na stranu napokon je odgovorio.
„Ne znam...u vezi i uopšteno ljubavnom polju mislim da ne ali u ovakvoj situaciji u kakvoj smo nas dvoje možda da."
„U kakvoj smo nas dvoje?", podigla sam obrvu, a on je oblizao usne sliježući ramenima i usput praveći kružne pokrete prstima na prelazu između mojih bedara i dupeta.
„Pa u toj nekakvoj igri i pokušavanju da izbjegavamo fizički kontakt i u isto vrijeme to radimo."
Oh...
„Znači, ti želiš da izbjegneš fizički kontakt sa mnom?"
Ja s njim želim ali nisam znala da je slučaj i sa njim. Klimnuo je glavom proučavajući pažljivo svaku moju reakciju.
„Ro, mjesecima nisam dodirnuo nijednu ženu i uopšteno više nisam njihov ljubitelj tako da je svaki kontakt sa tobom za mene popriličan izazov."
Ma da, pravićemo se da sam ga skontala.
„Pa zašto onda to radiš?"
„Pa...", usne su mu ostale rastvorene ali riječi nisu izlazile.
Igra.
„Zato što moraš? Zbog igre?"
Pomirao na to me je zgrozila i željela sam da sebe ubijem istog trenutka zbog svakog našeg dodira i poljupca. Njegova šutnja i prodorni pogled na meni su mi bili dovoljni da to shvatim kao potvrdan odgovor.
„E pa Harry, ja nisam djevojka koja će ti dopustiti da to radiš.", rekla sma to uvrijeđeno zaista tako misleći. Nisam ja tamo neka jeftina djevojka koja će dopuštati nekome da je pipka i ljub zbog glupe igre za koju ni sama nema pojma šta bi trebala da predstavlja. Krenula sam da ustanem ali me je on još više prbližio sebi stavljajući ruke na moja leđa.
„Ne, ne...", rekao je to odmahujući glavom, a aj sam pokušala da ga odgurnem od sebe.
„Harry..."
„To nije jedini razlog. Mislim, biću iskren. Igra je otprilike povod za sve ono što se do sada izdešavalo između nas ali...ali trenutno..."
„Ali trenutno šta?!", ljutito sam ga upitala, a on je izgledao tako...izgubljeno? U svakom slučaju nedolično za Harrya kakvog ja poznajem.
„Trenutno želim.", rekao je to gledajući me ravno u oči takod a mi se na trenutak zamantalo.
„Šta želiš?"
„Da te dodirnem...", prešao je rukom niz moju prateći je vlastitim pogledom. „...da te poljubim...", pogled mu je sa tim riječima pao na moje usne, prsa su počela da mu se brže pomijeraju, a ja sam se promeškoljila pokušavajući da shvatim da li to zaista, iskreno priča. Nisam mogla da zaključim.
„Ne vjerujem ti.", to je sigurno bliže istini ali svejedno nisam ustala. Prokleta bila ja i moja paraliza.
„Ne bih mogao to ni očekivati od tebe.", rekao je to ravnim tonom koji se nikako nije slagao uz njegov usplamtali zeleni pogled koji je bio na nekoliko centimetara od mog. „Ali da možeš da osjetiš moje hormone koji trenutno divljaju, vjeruj mi, povjerovala bi mi."
Čim je to rekao stavio je ruku na moj potiljak i primakao mi lice svom i prije nego što sam uspjela i da uzdahnem usne su mi se našle na njegovim i ma koliko da mi je savjest govorila da ga odgurnem ponavljajući mi njegove riječi od večeras ' Aurora, ti si jedina osoba u mom životu pred kojom moram da glumim.' ja to nisam učinila. Ignorisala sam ih svjesna da samu sebe bacam u jarak pun laži i zavaravanja. Pod rukama sam mogla da osjetim njegovo nekontrolisano disanje koje me je sa nedostatkom vlastitog natjeralo da otvorim usta, a Harry nije čekao ni sekunde i odmah je počeo sa svojim francuskim poljupcem koji je za mene poprilično novo iskustvo i sve više i više ga uvježbavam upravo sa ovim kovrdžavim čudakom od kog uvijek pokušavam da pobjegnem, a evo kako uvijek u spoljednje vrijeme završim. Ma koliko me nervirao u meni izaziva neku vrstu uzbuđenja koje je jedan od rijetkih osjećaja koje posjedujem...ako ih uopšte i posjedujem. Baš kada sam uspostavila nekakav ritam sa njegovim usnama izgubila sam ravnotežu jer me je on prevrnuo tako da se našao položen preko mene na travi. Nije me bilo briga što je bilo svježe, samo sam željela da me nastavi ljubiti. Upravo mrzim samu sebe. Nekoliko trenutaka je gledao u mene svojom glavom mi zaklanjajući reflektore i stavljajući svoje lice u prvi plan...ponovo je izgledao čarobno.
„Jesi li ikada pomislila da je moguće da dva leda stvore vatru?", upitao me je, a ja sam zakolutala očima odgovarajući mu sa „Ćuti filozof!" ali sam ipak znala da u tome ima istine. To je adekvatan odgovor na moje maloprije postavljeno pitanje vezano za bezosjećajne osobe. Usne su mu ponovo bile na mojima, a jezik u mojim ustima i imala sam osjećaj da ću se ugušiti ali je osjećaj ujedno bio i ugodan. Svojim tijelom je trljao moje i bila sam bukvalno zarobljena između njega i zemlje dok su mi prsti bili sasvim spetljani sa njegovom čupavom i sada pomalo znojavom kosom. Na tolikom stadionu naši uzdisaji su bili jedini zvuk koji je zbog praznine pomalo odjekivao i nekoliko puta sam imala osjećaj da ovo radimo na javno zaboravljajući da oko nas nema niko. Prelazio je rukama preko mog tijela sa požudom za što više kontakta tjerajući me da ispuštam zvukove koje nikada u životu nisam ali mi je bilo lakše jer je i on radio isto. Nekoliko puta mi je zubima okrznuo dojnju usnu i slan ukus koji sam u jednom trenutku osjetila mi je dao do znanja da mi se izgleda na jednom mjestu otvorila i krv ali me nije bilo briga.
„Harry...", pod nekakvim nagonom sam to promrmljala, a njemu je to očito prijalo i još čvršće je obuhvatio moj bedro koje je bilo u polusavijenom položaju.
Ro...", tako ranjiv i opčinjen promukli glas je bio poput senzualne melodije za moje uši. Usne su mu prelazile preko kože mog vrata čineći je i previše osjetljivom kao i cijelo moje tijelo.Neprestano su mi se dešavale neke nove stvari i samo sam se pitala koliko će se to još dugo dešavati. Zauvijek, nadam se.
Pod jednom rukom koju sam stavila na njegovu mišicu sam jasno mogla da osjetim kako mu se krupni i čvrsti poput kamena mišići pomijeraju.
„Ne znam da li si nevina ili ne ali u svakom slučaju želim da to provjerim.", prostenjao je to prije nego što je zubima obuhvatio moju dojnju usnu, a ja se čak nisam ni šokirala koliko bih trebala jer sam bila u nekakvom vražjem transu. Znam da ću kasije zamišljati kako ga udaram zbog tih riječ ali sada mi ne pada na pamet. Je li se meni čini ili to ja postajem neka vrsta 'YOLO' manijaka?
Prešao je jezikom preko moje gornje usne, a zatim ponovo započeo grub poljubac koji se podudarao sa njegovim dodirima koje je ostavljao po cijelom mom tijelu, a najviše bedrima i baš u trenutku kada je obuhvatio kraj moje majice očito s namjerom da zavuče ruku pod nju naglo se zaustavio i promrmljao „Sr*nje" nakon čega se brzo ustao naglo prekidajući svu dotadašnju magiju. Vatra se ugasila.
„Šta ti je?", upitala sam ga namještajući majicu i uspravljajući se u sjedeći položaj. Nervozno je prošao rukom kroz kosu gledajući na ručni sat.
„Kasnim!", iznervirano je udario rukom po satu nakon čega je duboko uzdahnuo pokušavajući da dođe sebi ali je ona uzbuđenost od maloprije još uvijek izbijala iz njegovog tijela.
„Moramo ići.", rekao mi je to, a ja sam nevoljko ustala još uvijek pokušavajući da dođem sebi. Šta se ovo sad dogodilo? Šta se događa? I šta će se desiti? Ne znam odgovor ni na jedno pitanje i mislim da će pravo nerviranje početi tek kad dođem sebi. Krenula sam za njim ka izlazu iz stadiona usput čuvši zvuk mobilnog. Izvadila sam ga iz džepa i susrela se sa nepoznatim brojem. Koji je sad vrag? Poruka je glasila: 'Heej Ro, ako si zainteresovana volio bih kada bi mi sutra posvetila malo svog vremena. Rado bih da ti odam slatku malu tajnu svog brata i napokon riješim sve po pitanju njegove prljave igrice nakon čega sam siguran da ćeš ga mrziti do kraja života. Šta kažeš? ;)xx Parker'
Nemam pojma odakle mu moj broj ni šta će mi reći ali samo znam da mi se njegova ponuda vražje dopada.
„Ideš li Aurora?", Harry se okrenuo i nervozno me upitao, a ja sam nevino klimnula glavom vraćajući mobilni u džep i pitajući se da li je moguće da ću sutra napokon saznati istinu, tj. shvatiti šta zapravo predstavlja Harryevu igru?