ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 20

  Vid mi se na par sekunda zamutio u trenutku kada sam spuštena nešto mekano ali i veoma glatko. Kada sam bolje pogledala shvatila sam da je u pitanju kauč, takođe kožni i takođe crni baš kao i ona fotelja sa koje me je podigao. Hoće da se igra? Sa mnom? Čega? Iako sam pijana, zadržala sam dovoljno razuma i svjesnosti da se zabrinem. Možda se ljubim s vremena na vrijeme s ovim čpavim čudakom, istina je da me ponekad i dodiruje onako...prisno? ali to ne znači da želim da se igram u nekakvom drugom smislu.
'Misliš ovom?', glasić me pita sa ogromnim crnim štreberskim naočarama i onim svoji vražjim crtežom u ruci i ja nevoljko klimam glavom osjećajući neugodno stezanje mišića u cijelom tijelu. Šta ako mi se ponovo desi ono od prije 4 godine? Baš kada sam pomislila nešto takvo grozno podigla sam pogled i susrela se sa visokim kovrdžavim dečkom koji se upravo pojavio sa čašom vode u ruci. Na trenutak sam se pažljivo zagledala u njegove smaragdne, nedokučive oči kojima sam bila na neki način prikovana za taj kauč i zapitala se da li bi on mogao biti u stanju da mi učini nešto nažao? Da me povrijedi? Da me...siluje? Čim sam pomislila na ovo posljednje brže-bolje sam uzela onu čašu vode iz njegove ruke, prislonila je na i previše suhe usne i nagela barem na kratko uživajući u novonastalom užitku. Grlo mi se pretvorilo u Saharu.
„Lakše malo.", Harry je to rekao pomalo zajedljivo dok sam mu je vraćala čašu usput brišući nekolike kapi vode koje su mi skliznule niz bradu.
„Trebala bih poći.", rekla sam to pokušavajući da zvučim opušteno i prvi pokušaj da ustanem je ostao bezuspješan jer sam se zavalila nazad na dupe. Proklet bio i alkohol. Drugi moj pokušaj je uništila Harryeva ruka koja me je prikovala u mjestu držeći me čvrsto za rame.
„Ne ideš ti nikud.", smrmosio je to, a ja sam ga zapanjeno pogledala, još onako sva smantana alkoholom dok mi je negdje ispod oka od nervoze počelo neko čudo da pulsira, a kao da sve to nije dovooljno nego me je i u lijevom dijelu glave odlučila moriti nekakva mukla bol. Raspad sistema.
„Zašto? Idem.", ne zvučim ništa kao hrabro i odlučno ali isto tako znam da ću učiniti sve da odem prije nego što se nešto dogodi. Šta ako se prošlost ponovi? Ta misao me je natjerala da kao mahnita odgurnem Harryevu ruku i bukvalno skočim sa kauča. U tom trenutku mi se nenormalno zamantalo i mislim da bih se srušila na pod da Harry nije prilijepio ruke na moje mišice i poledao me ravno u oči skupljajući obrve i izučavajući me kao da će na taj način da pročita moje negativne misli i pretpostavke.
„Hej...", rekao je to nekakim tihim i utješnim glasom, a ja nisam mogla da dokučiim šta bi to tačno trebalo da znači. 'Hej, nemoj biti nervozna, samo ću da te silujem?', sada nije bio u pitanju glasić nego moje vlastite misli koje su me još više šokirale i mislim da sam prieblijedila.
„Aurora?"
Što me ne zove Ro?
„Harry...ja...", počela sam da mucam. Mislim da tako nisam bila uplašena još od one kobne noći. „...Ja...ne mogu...", spustila sam pogled i progutala knedlu boreći se svom snagom da opstanem na nogama. Ako još padnem sve će otići u vraga. Harry se sageo nastavljajući da onako prodorno zagleda moje lice što me je činilo još nervoznijom. Uvijek se ti nekakvi vražji i nepodnošljivi osjećaji jave u meni kada sam u njegovoj blizini i nisam sigurna da li da zbog toga mrzim svoje tijelo ili bolje...sebe?
„Šta ne možeš?"
Pravio je palčevima kružne pokrete po mojim mišicvama što me je na nevjerovatan i za mene nedopustiv način umirivalo. Neću da me tako omami.
„Pa...", započela sam rečenicu i ponovo ostala bez daha i glasa. Vrag nek me nosi ovakvu zblanutu...da sam se i prošli put nekako uspjela smiriti možda...Čak i nedovršene misli mi donose nagon na povraćanje, porhtavanje glasa, izbijanje daha i ono, meni ne baš poznato, peckanje u očima. Međutim, suzama ni traga...po običaju...
Harry je nakrivio glavu i mislim da su mu se usne na trenutak poigrale sa smiješkom, a ja sam se zapitala da li je to nekakav zlobni smiješak jer planira da mi naudi ili mu ja djelujem smiješno? Meni je ovo sve osim smiješno!
„Šta misliš da ću ti raditi Ottis?"
A u milion i po vragova...Ne znam zašto ali nekako osjetim jasnu razliku u 'uraditi' i 'raditi'. Ovo 'raditi' me asocira na nekakvo mučenje. Želim da mu nešto odgovorim ali ne znam šta. Ono što cijelo vrijeme pokušavam jeste da procjenim da li bi on bio sposoban da zaista nekome učini nešto kao što je...silovanje? Moj zdrav i pomalo još uvijek pripit razum me jeva nekako podsjeća na onu igru i Harryeve riječi kojima me je jasno upozoravao da ću na kraju da nastradam ako ne budem mudra ili kakva već. Kako ovakva polpijana da budem mudra?
'Zar misliš da si trijezna mudra?'
Glasić pravi grimasu punu sažaljenja koje je zapravo samo maska za zajedljivost i provokaciju ali nemam vremena ni živaca da mu se suprotstavljam. Imam mnogo veći problem u obliku kovrdžave kose, zelenih očiju, punačkih usana i poprilično dugog mišićavog tijela.
„Ne znam...", jedva sam to progovorila osjećajući kako mi se u glavi stvara neka vrućina. Samo čekam kada će se negdje napraviti rupa pa da počne da se izlijeva lava.
'Pa logično da neće mozak.'
Uzdiše i prevrće očima.
Harry pravi još jedan korak naprijed i na trenutak mi gazi nogu. Meni vazduh sasvim napušta tijelo i nisam sigurna da li se mirim sa sudbinom.
„Plašiš li se?", upitao me je oduzimajući mi posljednji od 9 života. Iako se ona neustrašiva i hladna Aurora koja je godinama upravljala mnome ne bi ponosila morala sam da klimnem glavom jer je to bilo istina. Eto ga, još jedan moj strah osim onog zbog mraka je...Harry?
„Eto vidiš...", rekao je to sklanjajući prstima sitne dlačice koje su mi se našle prilijepljene za od muke oznojeno čelo. „I to je osjećaj."
„Ha?", jedva sam progovorila, tačnije za to se pobrinula ona patka. Harry je sa palcem i kažiprstom obuhvatio moju dojnju usnu i počeo da se s njom igra baš kao što to nekad radi sa svojom prelazeći pogledom čas na nju – čas na moje oči dok mi je lijevom rukom još uvijek blago masirao rame. Ne znam da li je ikada ikoga masaža još više zgrčila ali mene upravo jeste.
„Pa rekla si da si bezosjećajna, a nisi čim se plašiš.", rekao je to na neobičan način supljajući dojnju usnu, mislim da je njenu unutrašnjost grickao zupčastim zubima.
„To je rijetkost. Plašim se samo mraka i...", nastavila smam da otežano dišem, a mogla sam da primijetim da se i Harryevo disanje promijenilo. Zašto njemu?
„I..?", upitao me je još više približavajući glavu mojoj, a ja sam mogla da osjetim kako je vulkan u ili na mojoj glavi već uveliko proradio.
„I...prošlosti?"
Neću mu reći da se plašim njega.
„Zašto prošlosti?"
Namrštio se vidno zbunjen, a ja sam se zapitala da li to znači da on ne zna ništa o mojoj prošlosti?
„Pa da malo više znaš o meni, shvatio bi zašto to kažem.", prevalila sam te riječi preko usta koje su još uvijek bile pod kontrolom dva duga prsta od kojih je jedan bio ukrašen srebrnim prstenom pitajući se da li je to što sam pravo rekla nepromišljeno?
„Pa zašto mi onda ne kažeš više o sebi?"
Uf, eto što sam i mislila da bi moglo biti nepromišljeno.
„Ne mogu.", sposobnost govora mi ponovo polako nadolazi i nekakome opušta. Ne volim biti paralizovana, a otkakos am upoznala 'njega' to mi se često, tačnije prečesto dešava i nikako mi se ne sviđa.
Obrve mu se po običaju sve više približavaju jedna drugoj i nabiraju njegovu glatku kožu, veoma lijepe puti.
„Hm...", usne su mu skupljene i izgleda zamišljeno ili samo izjeda dušu u meni. „da onda to ne znači da...možda tvoja prošlost ima veze sa tvojom igrom?"
U trenutku kada je to rekao, vilica mi je nesvjesno pala, a oči, krvave od alkohola, su mi se raširile. Moja reakcija mu je bila dovoljna da klimne glavom i blago uzdahne.
„A tako znači...", promrmljao je to i počeo da me pogurava unazad krećući se unaprijed. Ajoj. Ne. Iza mene ne ka...i gotovo. Pala sam na kauč.
„Auč...", zajaukala sam stavljajući ruku na vrh glave s obzirom da sam imala osjećaj kao da mi je mozak poskočio i pao.
'Ma mora da je to ona patka, nema šanse da ti imaš nešto slično mozgu.'
Samo se ti ne javljaj, molim te.
Harry se oslonio rukama na naslon od kauča nadvijajući se iznad mene i ispružajući svoje tijelo u jednu kosu, poprilično zgodnu crtu. Lice mu je gotovo slijepljeno sa mojim i to me baca sve dublje i dublje u nekakvu rupu punu vreline i žudnje za nečim od čega bih trebala da bježim.
„Znaš Ro, polako počinješ da me interesuješ za svoju igru."
Glas mu je tih, usporen ali i promukao, a ponajviše zavodljiv. Ne znam uzbog čega bih prije jadikovala.
„Bolje nemoj.", rekla sam to odmahujući rukom, a njemu se oteo jedan krivi smiješak koji je ubrzo zatim uklonio.
„Šta?"
Uh, što je odlučio da me mrcvari.
„Pa nemoj da se interesuješ."
Ne znam ni ja više šta pričam samo znam da hoću da idem odavde. Iste sekunde.
„Hm...sada si samo pogoršala situaciju.", izgovorio je to u isto vrijeme zaigrano, a i hladno i mislim da to samo on može.
„A navikla sam na to."
Mislim na pogoršavanje situacije.
„Na šta?"
Sad me nervira.
„A idi u vraga Harry, neću ti objašnjavati sve što kažem. Nisam ja gospodična Misterija pa da znam da pričam šifrovano kao ti tako da me vrlo lako možeš razumjeti sve što kažem."
Nažalost.
„Zar ne vidiš da to namjerno radim?", upitao me je, a ja sam se zapitala šta mu bi pa da jednom prizna šta radi.
„Pa vidim samo ne razumijem zašto.", prevrćem očima i komešam se od nervoze što nikako ne ide u jednu kutiju.
„Zato što volim posmatrati tvoje usne dok pričaš."
Sad mu je pogled zaključan za moje usne koje sam ja rastvorila s namjerom da mu odgovorim ali je glas ponovo otišao na spavanje.
„Nosiš ponovo onaj sjaj, zar ne?"
Ma šta mu je sad?
„Kakav sjaj?", upitala sam ga ko s neba pala, a on je zakolutao očima ponovo palac spuštajući na moju, ovoga puta, gornju usnu tako da je cijelu težinu svog tijela oslanjao samo na jednu ruku čiji u se mišići usljed toga toliko napeli da su se jasno mogli vidjeti kroz majicu.
„Jagoda, Ro. Dobro se sjećam toga.", prokomentarisao je, a ja sam se sjetila koncerta i našeg prvog pravog poljupca. Auu pa zar sam i stavila taj sjaj večeras? Nisam sigurna ali zato znam da posljednjih dana nisam, a mogla bih dati glavu i reći da je to sve zbog ovog čupavca koji mi je zaokupio sve moje misli.
Prešla sam jezikom preko usana kako bih vidjela da li je još uvijek sjaj i prisutan i potpuno zaboravila da je tu Harryev prst pa čim sam ga osjetila brzo sam uvukla jezik nazad u usta. On se vragolasto nasmijao, a ja sam ispuhnula pitajući se šta će me još večeras naći.
„To je bilo sexy.", rekao je to više ne povlačeći svoj smiješak, a ja sam na trenutak zamolila onaj glasić da me lupi nedje u glavu pa da se oneesvijestim ali je on samo zlobno odmahnuo glavom dorađujući onaj svoj crtež.
„Moram ići."
Ponovo sam pokušala da ustanem ali me je Harry, još uvijek nadvijen nadamnom brzo vratio nazad.
„Nema šanse."
Sada je izgledao mnogo ozbiljnije i pitala sam se zašto me zaboga želi ovdje cijelu noć?
„Mora. Trebala sam se davno vratiti. Moji će se zabrinuti."
Kao da me je briga ako će se oni zabrinuti ali moram da se izvučem. Nekako.
„Nazvaćeš ih i reći i da ćeš prespavati kod profesora."
Čim je to izgovorio ja sam se nasmijala kao neki manijak, više ni ja ne znam zašto. Okej, ovo je bio vrhunac njegovih suludih izjava.
„Zar se i ti znaš smijati?", upitao me je sa pomalo blesavim izrazom lica, a ja sam se zapitala da li želi da bude zavodljiv ili smiješan ili lud? Ma sve zajedno.
„Ha-ha."
Zakolutala sam očima i zapitala se kako sam uopšte došla do smijanja nakon onolikih uspaničenih misli i strahova da bi me Harry mogao silovati. Auj...Oblizao je usne nastavljajući da me posmatra kao neki halapljivi psić i samo sam se pitala koliko bih bila srećna kada bih mogla da uđem u njegove misli.Nekoliko puta se prebacio sa ruke na ruku, a ja više živa nisam znala šta bih od sebe. Jesam li još uvijek pijana? Iskreno nemam pojma.
„Ne želim da se igram.", rekla sam to misleći na ono igranje koje je spomenuo kad me je unio ovdje, a on se namrštio.
„Čega?", upitao me je, a ja sam uzdahnula po ko zna koji put iziritirana s njegove strane.
„Pa toga čega ti želiš."
Šta drugo da mu kažem. Aha, eno onog krivog smiješka i zaiželjnog zelenog pogleda.
„A čega ja želim da se igram?"
Da to nije ogavno i bolno kako jeste samoj sebi bih presijekla jezik samoj sebi.
„Naporan si.", odbrusila sam mu, a on je izvio obrve.
„Igranje je širok pojam za mene, Ro."
Znam, nažalost.
„I ti si širok pojam za mene.", rekla sam mu te ne prezajući ni od čega.Eh, sad sam ja njega zbunila. Vidim mu to u pogledu-
„Kako misliš?", upitao me je dok su mu se zjenice jasno širile i sužavale.
'Štamparska greška.'
Hvala.
„Pa fino...upoznala sam toliko tvojih lica da više ne znam prema kom kako da se ophodim."
I to je istina. Živa.
„Oh...pa vidiš, znaćeš kada upoznaš pravog mene.", rekao je to i previše ravnodušno, a ja sam uzdahnula postajući sve više i više zbunjena.
„Nego...", naglo mijennja raspoloženje i izraz lica tako da sad ponovo izgleda...zaigrano?
„Ako već ne želiš da se igraš sa mnom...onda mi pričaj o svojoj igri."
Ha. Ha. Ha.
„Nemam drugog posla.", mislim da nikad ništa nisam lakše i jednostavnije rekla. Nastavio je da prelazi prstom preko mog lica iako sam ga nekolika puta udarila po ruci. Jednostavno je nemoguće boriti se s njim.
„Zašto?"
Je li se pravi lud ili je lud? Ovo drugo.
„Zato što ni ti meni ništa ne govoriš o svojoj. Sve dok ti meni ne daš nekakav shvatljiviji i realsitčiniji podatak ja nema šanse da ću ti bilo šta reći o mojoj igri.", prkosno sam prekrstila ruke, a on je nakon dužeg razmišljanja slegnuo ramenima.
„Okej."
Znači li to da će mi nešto reći?
„Kako ti kažeš."
Uzaludno sam počela da se nadam ali on ništa nije govorio, niti je poduzimao. Samo je nastavio gledati u mene.
„Prestani.", rekla sam mu to nakon skoro 2 minuta neprestanog buljenja.
„S čim?", pravi se lud.
„S gledanjem."
Zakolutala sam očima, a on je podigao obrve.
„A to..."
Naporan dečko. Glasić me značajno posmatra. Šta je?
„Poljubi me.", rekao je to nekako mijenjajući dijelom boju glasa, a ja sam raširila oči. Nemam drugog posla.
'A ko bilo bi ti prvi put.'
„Neću.", rekla sam to pokušavajući da zvučim nezainteresovano ali to nije sputavalo Harrya u pomijeranju njegove glave i njenom izvijanju.
„Molim te..."
Moli me?
„Neću Harry."
Stavila sam ruke na njegova prsa odlučna da mu ovaj put neću dopustiti da me ponovo stavi pod njegov uticaj. Pogotovo ne u njegovom stanu.
'Plašiš se da bi se ovo moglo ostvariti? Ha? Ha?', glasić je i više nego zabavljen cjelokupnom situacijom.
„Zašto?", upitao me je pušući po mojim usnama. Vrag me odnio ako znam šta radi samo znam da osjetim glavna dva obilježja unutrašnjosti njegovih usana. Pa da li baš uvijek žvaće žvake?
„Zato što ne želim da uvijek završim pod...tvojim uticajem...i ne..ne želim da radim neke stvari."
Ne znam kako da kažem ono što mislim ali samo znam da ću se držati svojih riječi pa makar ih samo ja razumjela. Mislila sam da će se nasmijati ali nije i to me je iskreno zbunilo.
„Misliš da ću ti učiniti nešto nažao?", upitao me je, a ja sam se jedva suzdržala, a da ne zakašljem jer mi je pljuvačka krenula pogrešnim putem niz grlo. Mislim da je uzrok tome njegovo pitanje koje se cijelo veče vrti po mojoj glavi.
„Ne znam.", slegnula sam ramenima, a on se namrštio i uzdahnuo obuhvatajući prstima moju vilicu.
„Znam da ti je Parker rekao da sam loša osoba...mislim, pretpostavljam. I sam sam ti to rekao...Možda me moja igra čini lošom osobom ali imam i ja svoje granice Ro. Ne bih ti naudio. Ne u smislu u kom ti misliš."
Mislim da me nikada u životu nečije riječi nisu u isto vrijeme opustile i zabrinule. Ne u smislu u kom ja mislim? Znači naudiće mi nekako? I to je vezano za igru, zar ne? Ma naravno da jeste. Ponovo nagađam ta je u pitanju, a svejedno na kraju ne znam ništa.
„Okej?", upitao me je gledajući u moje usne i ponovo pušući u njih. Da me gleda u oči shvatila bih ga ozbiljnije, a ovako...ne znam ni ja samo znam da mi je njegov dah osušio usne. Krenula sam da ih obližem ali se njegov prst istog sekunda našao na vrhu mog jezika. Znao je da ću to uraditi?
„Ja ću to obaviti."
Maknuo je prst sa mog obraza, svojim velikim dlanom obuhvatio moj obraz i prislonio usne na moje. Tek tada sam shvatila da sam cijelo vrijeme priželjkivala taj trenutak jer je nekakav mukao osjećaj na dnu stomaka napokon bio zadovoljen.
„Trebala bi češće nositi taj sjaj.", promrmljao je to između poljubaca, a ja sam se zapitala šta bi rekao kada bi znao da sam ga zaboravila nositi razmišljajući o njemu i njegovoj igri. Jedno koljeno je spustio na kauč pored mene dok se jednom rukom još uvijek držao za naslon, a drugom milovao moj obraz. Mislim da je to bio prvi naš, onako nježniji poljubac. Taman što sam to pomislila uvukao je jeziku moja usta, a u meni je proradio nekakav vatromet koji me je natjerao da ga uhvatim za majicu i još više približim sebi.
„Ipak želiš da se igraš?", upitao me je to kroz nekakav smiješak dok se sve više pribijao uz mene. Na kraju me je prevalio tako da sam se našla pružena u ležećem položaju preko kauča koji je bio dovoljno velik, a on je legao preko mene i nastavio da me ljubi sve strasnije i strasnije, a ruke su mu sada bile slobodne tako da je mogao raditi sa njima šta je želio. I po ko zna koji put mrzim samu sebe ali mu dajem svu slobodu nadamnom. I eto kako završih nakon što sam paničila da bi me mogao silovati.
'Prije ćeš ti silovati njega.'
Glasić ismijava moje pomalo nasilne pokrete ruku kojima neprestano dodirujem Harryu kosu i povlačim je svaki put kada on napravi neki grublji pokret svojim prstima koji su neprestano prelazili preko mog tijela. U meni sve više raste neki osjećaj kooji ne mogu da definišem ali i ne pokušavam jer sam prezauzeta u uživanju koje mi pruža dečko koji mi i sam kaže da će mi nauditi ali ne sad i ne ovako. Koja utjeha.
„Želim da te skinem.", rekao je to u trenutku kad aje spustio usne na moj vrat i nisam mogla, a da ne zastenjem i čujem isto to i sa njegove strane. Takvi zvukovi su postali sve učestaliji i u meni je sve glasniji postajao neki glas koji mi je govorio 'Prestani!'.
Željela sam da Harryu odgovorim sa „Pa onda skini!" ali nisam imala hrabrosti. Večeras je to nešto što sam u potpunosti izgubila.
Naglo je zavukao jednu ruku pod moju majicu dok je zubima i usnama grickao i siso kožu na mom vratu.
„Harry.", prodahtala sam, a on je nastavio svoje pokrete sve intenzivnije i intenzivnije da sam na kraju odlepršala u neki sasvim drugi svijet.
Ruka mu je ne baš polako ni nježno prelaziti preko mojih grudi natjeravši me da čvrsto zatvorim oči i zastenjem i užitak je trajao sve dok mi se pred očima odjedanput nije stvorila odvratna slika iz prošlosti. Uzdahnula sam i pokušala da je se riješim.
„Imaš jako lijepe grudi.", Harry mi je to više zarežao neko šapnuo na uho odmah zatim zagrizavši ušnu školjku, a ja sam se blago zgrčila ni sama ne znajući zašto.
„Želim te Ro...", te njegove riječi su me natjerale da obuhvatim krajeve njegove majice i povučem je ka gore na šta se on odobravajuće nasmiješio, an trenutak odmakao i skinuo majicu ostajući sa nagim torzoom na meni. Auh. Tješim se da mi je alkohol ponovo proradio u krvi pa stavljam ruku na Harryev potiljak i ponovo ga privlačim sebi. Usne nam se ponovo spajaju, s većom požudom nego ikad. Harryevo tijelo se blago izdiže i u sljedećem trenutku jasno mogu da osjetim kako mi otkopčava dugmad na farmerkama i povlači šlic ka dole. Auh još jednom. Ma kakvo jednom, auh milion puta! Nije valjda da ćemo...
'A šta si ti mislila da ćete se koprcati tu?'
Umjesto slike glasića koju sam uporno priželjkivala, suočila sam se sa slikom koja će mi zauvijek ostati usječena u sjećanje kao i svi događaji od te večeri. Jasno mogu da vidim onog čovjeka sa maskom...jasno mogu da vidim svoje uplakano lice i čujem vlastite krike.
„Harry...", samo je ignorisao moje dozivanje njegovog imena shvatajući to kao posljedicu užitka, a lagala bih kada bih rekla da dijelom nije bilo. Povukao mi je farmerke ka dole, a zatim krenuod a povuče majicu ka gore ali sam ja pribila ruke uz tijelo ne dopuštajući mu da to učini. Napokon je otvorio oči i zbunjeno me pogledoa, a ja sam zadihano odmahnula glavom i jedva došla do glasa.
„Ne mogu..."
U sljedećem trenutku kada sam zažmurila kao da sam se vratila u prošlost, u mračnu sobu, u trenutak kada mi je onaj čovjek skinuo farmerke...Srce mi je počelo još jače da se steže i kuca i mahinalno sam počela da odgurujem Harrya od sebe.
„Aurora, šta ti je?"
Ne znam da li je zvučao ljuto ili zabrinuto ali samo znam da nisam mogla nastaviti.
„Siđi molim te,", rekla sam mu to osjećajući kako polako ostajem bez daha jer se borim sa svim slikama koje mi se uporno vraćaju u glavu. Harry je odmahnuo glavom, a ja sam ga pogledala pomalo ljuito.
„Rekao si da me nećeš povrijediti.", podsjetila sam ga, a on je uzdahnuo i ljutito se ustao. Automatskis am se uspravila u sjedeći položaj i zakopčala farmerke, a on je samo napustio prostoriju ostavljajući me samu...u mukama i borbi sa prošlošću koja uporno hoće poput filma na platnu da mi se odigra pred očima. Znam da me Harry ne bi povrijedio, mislim ne znam ali...ma koliko to bilo glupo, željela sam da učinim to s njim ali kakva bih osoba bila kada bih nakon što sam silovana po prvi put spavala s nekim ko prema meni ne osjeća ništa i u čijem sam životu samo zbog nekakve igre? On mi je i profesor i kad bi se saznalo za ove naše odnose? i ja i on bismo letjeli sa Birkbecka. Da ne spominjem to da sam silovana upravo zbog njegovog očuha...a i sve to na stranu,sjećanja su glavni razlog zbog kog se upravo nije dogodilo ništa više između Harrya u mene, ne ni igra ni Patrick ili ne znam ni ja ko već...Duboko sam uzdahnula nekoliko puta prolazeći rukom kroz kosu i pokušavajući da dođem sebi. Misli su mi i previše uzburkane i više ni sama ne mogu da ih pohvatam. Sad je Harry sigurno ljut na mene ali...ali kad bi samo znao..
'Ja sam bezosjećajna osoba.'
Da, to je rekao...pa zašto onda mislim da bi ga bilo briga i ako bi znao da sam silovana? Samo mu je stalo do osvete, a meni više nije ni do čega...ne znam šta da radim. Glasić cijepa onaj svoj crtež koji je baš trebalo da uradi do savršenstva i mrko me gleda. ni on me ne razumije. Zapravo, on me nikad ne razumije.
Trgnula sam se u trenutku kada se začuo glasan zvuk u hodnjiku. Mislim da su u pitanju vanjska vrata. Ustala sam i izašla u hodnjik brzo prilazeći vratima i usput povlačeći majicu ka dole. Pokušala sam da izađem ali je bilo zaključano...izašao je i zaključao me? Ma divno. Ne može bolje. Nervozno sam prošla rukom kroz kosu i primijetila papirić zalijepljen za vrata.
'Ne znam kad ću se vratiti. Ako ti se spava imaš namještenu sobu na dnu hodnjika.-Harry.'
Ma je li? Sad sam došla ko njegov zatvorenik ovdje. Naslonila sam se leđima uz vrata i uzdahnula najdublje što sam mogla gledajući u plafon koji mi nikako u tom trenutku nije mogao pomoći kao ni ja sama sebi. Nakon što sam nekoliko trenutaka napadala čas sebe čas Harrya čas ovog čas onog u glavu mi je došla ideja koja je trebala vjerovatno u prvom trenutku kada sam čula da je Harry izašao. Poskočila sam u mjestuzajedno sa radoznalošću koja je mrtvala cijelo veče i brzo krenula niz hodnjik otvarajući sva vrata. Toalet, neuređena soba, još jedna slabo opremljena, nekakva vrsta teretane...Aha! Harryeva soba. Sva ushićena sam ušla u nju dok mi je u glavi neprestano dojekivalo Patrickovo ime. Šta ako nađem nešto? Zajedljivo sam se nasmiješila iako vjerovatno ne bih trebala razmišljajući o tome kako je vrijeme da i ja napravim neki korak u svojoj igri. Ono što me je na trenutak gotovo ukipilo bila je činjenica da je cijela soba bila u crno bijeloj boji. I kad kažem cijela mislim u bukvalnom smislu. Baš cijela. Krevet je bio crn sa crno-bijelom prugastom posteljinom, zid iza kreveta bijel sa krivudavim ukrasnim crnim policama, naspram svakog bijelog zida nalazio se crni, teph je bio nešto poput uzorka zebrinog krzna...ostale police takođe crne ili bijele...umjetno civijće...auuu...Počešala sam se po čelu i po ko zna koji put zaključila da je Harry teški čudak...Čudak koji me ipak privlači htjela ja to priznati ili ne. Izdahnula sam, odmahnula rukom te odlučila prestati misliti na to ali sam na usnama još uvijek mogla osjetiti njegove tako da to nije bilo moguće.
„Huh..", sama sam za sebe onako stalno pričala preturajući po policama i ladicama ali nikako nisam mogla da pronađem nešto korisno. Radoznalost jadikuje, a glasić je još uvijek namrgođen i ljut,a ponajviše bijesan jer živi, kako on kaže, u smlaći ko što sam ja. Marame, odjeća, figurice, albumi, većinom od OneRepublica, knjige, iznajmljeni filmovi, pivske flaše, čak i gumice...Harry veže nekad kosu? Uh,d a mi je to vidjeti. Zatim...okej, našla sam čak i pakovanje kondoma. Auh, znači li to da je bio u posljednje vrijeme sa nekom djevojkom? Ko zna..da li je moguće da sam ja mogla biti prva njegova djevojka u tom smislu nakon toliko vremena? Ouh...
Čak sam zavlačila ruku i pod krevet ali osim jedne strane nekakvog sportskog časopisa ponovo nisam mogla da nađem ništa. Znam da su mi i on i Parker rekli da nije u dobrim odnosima sa porodicom ali ponovo ne mogu da sjedim prekrštenih ruku sama u Harryevom stanu. Radoznalost me sve više ubija i ne mogu prestati razmišljati o tome kako mora postojati nešto. Mora. Ako Harry već nije u dobrim odnosima sa Parkerom kako je onda tako lako dobio posao i prije nego što je završio fakultet? I to na poznatom londonskom koledžu...i kako je imao pristup stadionu? Kako ima novca da kupi ovoliki stan, onako moćno auto? Sigurna sam da mora biti u dobrim donosima sa Parkerom, a ako su mi Harry i njegov brat lagali to me i ne bi toliko čudilo. Ionako se moj život pretvorio u puku misteriju prožetu pretpostavljam samim lažima.
Stavila sam ruke na kukove te se okrenula nekoliko puta oko sebe kako bih se uvjerila da sam sve pretražila. Jesam...
„A daj...", nezadovoljno sam to promrmljala te kleknula kako bih vratila onu stranicu časopisa pod krevet. Sumnjam da bi primijetio i kada bih je bacila ali ko njemu zna, možda mu i to ima neko značenje. Čudak je to. Prilikom ispuštanja stranice sam osjetila nešto tvrdo i nakon par trenutaka tapkanja i povlačenja napokon sam izvukla zlatnu narukvicu koja je više podsjećala na žensku nego na mušku. Sjela sam na pod te je bolje pogledala, a zatim na takođe srebrnoj pločici ugledala nekakav natpis. Puhnula sam kako bih se riješila prašine napokon dobijajući čist pogled.
'Volim te...', nakon toga je pisalo nešto ali je bilo nemoguće pročitati šta jer su slova bila izlizana, izgrebana, čini mi se namjerno. Uglavnom, sigurna sam da su u pitanju 2 slova i još jednom sam uspjela da se uvjerim da su u pitanju ti posebni nadimci koji me u posljednje vrijeme proganjaju, bez pretjerivanja...šta ako je 'An'? Poslije tog izgrebanog dijela je pisalo '-Ar'. Harry je ovu narukvicu poklonio nekome? Nekome iz te grupe? Mislim, to mi je jedino logično ako su u pitanju nadimci...ajoj...bolje bi bilo da ovo nisam našla, sad će me samo još više boljeti glava. Vratila sam narukvicu nazad pod krevet te napustila sobu nakon što sam se uvjerila da sve djeluje netaknuto. Pretražila sam i ostale prostorije ali ništa nisam uspjela da nađem tako da sam na kraju ostala u onoj na kraju hodnjika koju mi je Harry namijenio za noćas. S obzirom da imam mobilni mogla bih nazvati nekoga da dođe po mene i oslobodi me ali ne želim da stvaram frku...dovoljno sam trpila skandale vezane za sebe. Legla sam i nazvala Amandu od koje sam prethodno imala mnogo propuštenih poziva. Objasnila sam joj da ću prenoćiti kod drugarice i nakon što mi je odčitala bukvicu zbog nejavljanja i u svoje i Raymondovo ime napokon se smirila i poželjela mi lijep provod. Nije bilo toliko teško. Stavila sam telefon pored sebe i tako obučena se umotala u deku nadajući se da ću zaspati prije nego što se Harry vrati jer mi je bez njega u blizini količina nervoze u tijelu znatno manja...
„Mama...mama, gdje si?", lutala sam naizgled beskonačnim hodnjikom u potrazi za mamom koja je prije jedno 1o-ak minuta otišla da provjeri kakva se buka čula na spratu. Bila je uvjerena da se ponovo mačka komšinice Bethany popela na krov i ušla u kuću kroz prozor od moje sobe.
„Mama..."
Odjednom se začuo vrisak koji me je natjerao da poskočim u mjestu i naglo se okrenem. Nigdje nikoga nije bilo ali sam znala da je to bila moja mama. Iako nisam još uvijek ni bila svjesna šta se dešava suze su mi se počele slijevati niz luce i drhtavim, šeprtljavim koracima sam krenula nazad niz hodnjik nesposobna da definišem odakle je dopirao onaj krik.
„Mama!"
Glas mi je već bio nekontrolisan i uporedo sa još jednim maminim glasnim krikom neko me je uhvatio za struk s leđa i podigao u vazduh.
„Hej! Mama!"
Jedino što sma znala jeste da je u pitanju muškarac ali ništa više.
„Aurora! Pustite je!", mamin glas je odjekivao kućom, a ja sam počela da vrištim sve dok moj krik nije bio utihnut jakim udarcem koji sam zadobila u trenutku kada me je neko bacio na pod od moje sobe. Odmah zatim se začuo zvuk okretanja ključa u bravi i ma koliko da sam pokušavala nisam mogla da upalim nijedno svjetlo te suzbijem mrak koji je vladao sobom.
„Mama!", derala sam se pokušavajući da napipam vrata ali sam neprestano posrtala i padala po sobi. Jasno sam mogla da čujem različite zvukove i krike ali ni na šta nisam mogla da utičem. Ništa nisam mogla da promijenim,a ujedno nisam imala ni pojma šta se dešava.
„Mama!"
Odjedanput kao da je neko ubrazo snimak i našla sam se u ogromnim rukama muškarca koji se neprestano odvratno smijao i dodirivao me svuda po tijelu. Vrištala sam, tačnije pokušavala sam ali mi iz usta nije izlazio nikakav zvuk.
„Aurora....Ro..."
Glas koji sam sada imala priliku čuti je bio itekako drugačiji od glasa muškarca koji svaku noć dolazi u moje snove, tačnije noćne more i ma koliko da sam željela nisam mogla da otvorim oči. Oni grubi dodiri su polako odlazili, grubi muški glas i smijeh su utihnuli i samo sam mogla da osjetim blago drmanje po ramenu kao i vrućinu koja je zaposjela moje tijelo.
„Ro..."
U trenutku kad asam ispustila nekakav nedefinisan i glasan zvuk napokon sam uspjela da otvorim oči i koliko toliko shvatim gdje sam...u Harryevoj gostinjskoj sobi? Ne znam ali znam da se njegovo lice nalazilo odmah iznad mene.
„Smiri se, samo si ružno sanjala.", šaputao je dok je prstima nježno prelazio preko mog lica koje je očito bilo sasvim zbojavo. Disanje mi je bilo nekontrolisano i tijelo mi se treslo. Ovo su moje uobičajene noćne more ali noćas je ova bila nekako...realističnija? nego inače.
„Smiri se..."
Oči su mu bile nekako blago zelene i toliko utješne za mene u tom trenutku.
„Ja...", nisam mogla da dođem do daha i situacija se samo pogoršala u trenutku kada je Harry spustio svoje tople usne na moju dojnju ostavljajući jedan nježni poljubac.
Pomogao mi je da se uspravim u sjedeći položaj namještajući mi jastuk iza glave ali umjesto da se naslonim na njega ja sam se pribila uz Harrya koji je sjedio pored mene na krevetu. Na kraju me je zagrlio pretvarajući se u onog Harrya koji me je tješio kada sam se upklašila mraka na koledža. Koliko je sati? Kad se vratio? Zar nije ljut na mene? Mora da sam se derala dok me je čuo i došao ovamo...oj...
Poljubio me je u čelo i prislonio mi glavu uz svoja prsa nježno i umirujuće me mazeći po kosi. Osjećaj je bio neobičan ali i lijep....
„Treba li ti nešto?", upitao me je ne odmičući se ni milimetra, a ja sam odmah odmahnula glavom ne želeći da odem. I evo me ponovo pokazujem svoje slabosti pred njim i ne želim da prestanem. Zašto uvijek on?
„Ro...", mislila sam da to govori tek onako ali kada je nastavio shvatila sam da nije i malo je reći da sam se šokirala. „Šta ti je učinio?"
Na te njegove riječi sam se odmakla kako bih mogla da mu vidim izraz lica koji je bio mrtav-ozbiljan, možda blago i zabrinut. Kosa mu je bila razbarušena, pogled boje žada zaključan tačno za moj, a usne kruto spojene.
„M...molim?", jedva sam ga to upitala, a on je uzdahnuo uzimajući moju ruku i nježno me mazeći po njoj.
„Nisam glup Ro...Šta ti je učinio? Siguran sam da te je neki muškarac povrijedio u prošlosti i..."
„Harry...", prekinula sam ga ali je i on mene primičući mi se još više i stavljajući dlan na moj obraz.
„Ako mi kažeš šta ti se dogodilo kunem ti se da ću prestati sa svim svojim igrama...", rekao je to sa glasom iskrenijim nego ikad, a ja sam samo zinula u čudu...