ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 27

Harryev pogled se automatski prebacio na prostor iza mene nakon čega je iznervirano podigao glavu i oštro uzdahnuo vjerovatno iziritiran Itanovim prisustvom ali su se u tom trenutku dešavale stvari koje su mene mnogo više brinule. Zapravo, briga je preblaga riječ. Oči su počele da mi se mute, obuzela me je nagla vrtoglavica, mučnina, noge su mi se rasiijekle na deset dijelova ali osjećaj koji je preovladavao bio je bijes. Ja se upravo susrećem sa....sa čovjekom koji mi je upropastio život...i Parker i taj prokletnik su gledali ka meni, a ja sam neprestano pokušavala da dođem do daha koji kao da je isisan iz mene i sada više ne može da se vrati krivicom ogromnog kamena koji mi je stajao na sred grla.
Harry mi nešto govori ali ga ja ne čujem. Samo gledam u njegovog očuha kog imam želju da izdurama, izgrebem, izderem se na njega, unakazim ga i ubijem. Da, bila bih u stanju da ga ubijem.
Ima podužu, zalizanu, na pokojem mjestu sijedu ali pretežno smeđu kosu. Lice mu je ispijeno, vjerovatno od svoje zlobe i ukrašeno tankkim odvratnim brčićima kao i bradicom. Ako bih morala da biram za film nekakavog bijednog zlikovca zasigurno bih izabrala upravo njega. Srce mi se toliko steže da samo čekam trenutak da mi raspukne. Sitnim, izboranim i svijetlim očima gleda ravno u mene. Prokletnik.
„Aurora."
Harry me je prodrmao po ramenu zbunjeno i pomalo zabrinuto me gledajući. Čak se ni Parker zlobno ne smiješka. I on je zatečen mojom ukočenošću. Vjerovatno svi čekaju da se prevrnem kao uginula ptica.
„Jesi li dobro ljepotice?", Parker me je upitao ii krenuo ka meni ali je Harry istog trenutka stao ispred mene i poprijeko pogledao svog brata.
„Ti odbij."
Parker je zakolutao očima i podigao ruke u zna predaje praveći se da sluša Harrya, a maloprije su se svađali upravo zbog nesuglasice i nečije neposlušnosti. Sa zakašnjenjem mi u glavu dolazi mogućnost da i Harry i Parker i naravno prokleti Patrick itekako znaju ko sam ja te se sad samo prave nevini i zbunjeni mojim ponašanjem. Šta onda?
„Aurora, idemo li?", Itanov glas se čuje negdje iza mene i bive ošinut Harryevim ljutitim zelenim pogledom. Au...još i Itan zna šta mi se dogodilo...šta ako zna i za Patricka? Šta ako zna da je ovo on? Nalazim se među 4 muškarca od kojih ni za jednog ništa zasigurno ne mogu da kažem.
„Hoćete li me upoznati sa mladom damom?", oglasio se muškarac kog prezirem više nego išta na ovom svijetu i koji je srećnik što se suzdržavam, a da ne uzmem prvi kamen i pogodim ga u glavu....Izmrcvarim ga dok ne iskrvari na smrt...Krv mi vre...on je ubio moju majku. Krenuo je ka meni sa ispruženom rukom. Da se rukujem sa njim? Prije bih sebi otkinula šaku.
„Patrick Willmer.", predstavio se očekujući i od mene isto ali ja stišćem zube i gledam ga ravno u oči. Glavu mi zaposjedaju slike moje majke. Ne mogu da je istjeram iz glave, a plašim se da bi svakog trenutka iz njenih prelijepih plavih očiju mogla poteći krv kao što to obično biva u mojim noćnim morama. Želim da se unesvijestim jer se ovako jedva borim sa samom sobom i samo što ne padnem na tlo. Nisam bila spremna na ovo.
„Ona je Harryeva studentkinja. Baš su onako u dobrim odnosima.", Parker se ubacio, a prokleti Parker je spustio ruku shvativši da je ja neću uhvatiti.
„Nije raspoložena za vaše gluposti.", Harry me je odbranio, a zatim uhvatio za ruku. Svačije oči su pale na nju i automatski se raširile. Ja sam previše ošamućena da reagujem. „Ideš sa mnom.", Harry mi je naložio na uho, a ja sam jedva uspjela da se pod njegovim pritiskom pomaknem sa mjesta. I dalje ne skidam pogled sa Patricka koji se sada već mršti...djeluje zbunjeno mojom rekacijom i to mi ulijeva nadu i olakšanje. Možda ipak ne zna ko sam.
„Hej, hej.Gdje ćeš s njom?", Itan je prepriječio put Harryu i meni, a ovaj samo što ga nnije zaklao pogledom.
„Da baš gdje ćeš sa studenticom Styles?", Parker je podrugljivo upitao odnekud iza nas, a ja sam samo zatvorila oči duboko uzdišući. Patrickova i majčina slika mi ne izlaze iz rue. Ta kombinacija me dovodi do ludila. Očajnički želim da dođem sebi, okrenem se i pljunem onog prokletnika u lice ali sam svjesna da time neću ništa postići. Ovo je trebao da bude prvi korak u mojoj igri...trebala sam da se upoznam s njim ali ne mogu...mrzila bih sebe zbog toga...barem trenutno da jer...kako pobogu da se rukujem sa čovjekom koji mi je upropastio život? Koji mi je oduzeo najdražu osobu? Koji mi je oduzeo čast?
'Upravo zbog toga igraj. Pobijedi.', na moje ogromno iznenađenje glasić me bodri i prijatno iznenađuje. Gleda u mene iskreno i pomalo tužno... Odjednom sam se okrenula i pogledala ka onom bijedniku.
„Aurora Ottis. Drago mi je.", rekla sam to odlučno i bez imalo straha u glasu. Ne, ja se njega ne bojim. Ja njega mrzim. Iz dna duše. S obzirom da nosim prezime mog pravog oca iz njega ne može ništa da poveže. Osigurana sam. Tanke zlobne usne su mu se izvile u smiješak koji ga odaje kao zlu osobu.
„I meni gospođice."
Oči mu ponovo padaju na Harryevu i moju ruku. Sigurno misli da smo u vezi. Ja primičem ruku sebi i dobijam Harryev smrknuti pogled. Večeras je posebno mrzovoljan.
„Hajde Rora.", Itan me pokušava povući za podlakticu ali Harry istog trenutka stavlja ruku na njegovu.
„Ona ide sa mnom.", govori mu kroz zube,a Itan ivdno iznenađen širi svoje oči i upućuje mi iapitivački pogled.
„Vi ste joj profesor zaboga!", Itan ga podsjeća ali bezuspješno jer Harry nastavlja po svom i otvara mi vrata od svog range rovera.
„Ulazi.", narešuje mi i ja želim da mu odbrusim, dobijem ga ali se glasić ponovo ubacuje.
'A da jednom u životu plavušo uključiš onaj jadni gram mozga koji imaš i pomisliš kako bi sada bila idealna prilika da od Harrya saznaš nešto o Patricku?', glasić ponovo ubacuje u svoje riječi za njega karakterističan začin zvani 'ironija' u pokušaju da mi u isto vrijeme pomogne, a i zamaže onu podršku koju mi je maloprije pružio. Zatvorila sam oči prije nego što sam ih ponovo otvorila i pogledala ka crnokosom, poprilično zbunjenom dečku.
„Uredu je Itane...Možeš ići.", rekla sam mu, a Harry ga je pogledao u smislu 'Eto ti sad' poprilično zadovoljan mojim riječima. Parker i onaj šugavac vode nekakav razgovor i gledaju ka meni. Noge su mi još uvijek u nestabilnom stanju, vid mi se svako malo muti. Mislim da mi je cijelo tijelo strešeno naletom bijesa i šokiranosti.
„Molim?", Itan me pita s nevjericom, a ja duboko izdišem smoorena cijelom ovom situacijom.
„Poštuj njen izbor Tush.", Harry mu je odbrusio te me gotovo ubacio u auto. On i njegovi maniri.
U retrovizoru sam nastavila da posmatram onu dvojicu koja su stajala i komentarisala nešto vezano za nas dok sam kraičkom oka primjećivala iznenađenog, možda čak i uvrijeđenog Itana. Osveta mi je trenutno prioritet.
Harry je sjeo na vpzačevo mjesto i odmah upalio auto te nas izvezao na put kao da plašio da će nas ponovo neko spriječiti u odlasku. Trenutno je u jednom od onih svojih iznerviranih stanja i znam da bi bilo bolje da ćutim ali neću. Pridružujem se svojoj iznerviranosti koja je već obukla dugi maslino zeleni kaput, stavila šešir i crne naočare spremna za detektivsku akciju. Uporno skupljam ruke kako bih prikrila njihovo drhtanje. Mislim da mi noćas nema spavanja.
„Zašto si se svđao sa bratom i očuhom?", upitala sam ga, a on me je na trenutak namračeno pogledao u retrovizoru.
„Kako znaš da mi je ono očuh?"
Uvraga!
„Pa rekao si mi ono veče."
Zapravo je samo spomenuo očuha ali ne i njegovo ime i prezime. Kako god, nadam se da se on ne sjeća toga. S obzirom da nije ništa demantovao mogla sam da mirno odahnem.
„Odgovori mi.", naredila sam mu, a on me je hladno pogledao.
„Neću."
„Hoćeš.", uzvratila sam mu i iznenadila ga. Trenutno mi nije do poštovanja ničijeg mišljenja. Mislim da sam nakon dugo vremena ponovo ona prava i normalna hladna Aurora u Harryevom društvu i to mi se dopada. Zasluge idu prokletniku o čijoj smrti maštam svaku noć.
„Ako ja kažem da neću onda neću.", odbrusio mi je,a ja sam nastavila da branim svoj stav kao nakostriješena kokoš. Glasić zagriza obe usne dok mu se obrazi rumene i pušu od potisnutog smijeha. Pronalazi sličnost između mene i te kokoši.
„U tom slučaju zaustavi auto i pusti me da izađem kako bih nazvala Itana i rekla mu da dođe po mene."
Svjesno ga pogađam u bolnu tačku i time prouzrokujem ljutito zagrizanje njegove dojnje usne.
„Ozbiljna sam."
Udario je rukama volan te pogledao ka meni ne obazirući se na put.
„Šta hoćeš od mene?!", zaderao se na mene,a aj sam prekrstila ruke hladno ga gledajući ravno u tamne zelene oči.
„Reci mi zašto si se svađao s njima!"
„Ne tiče te se."
Proizveo je iznerviran zvuk, a ja sam pokušala sagledati situaciju iz drugačije perspektive shvativši da i jeste njuškavo to što ga pitam...a opet i nije ako Harry zna za povezanost između Patricka i mene. Mislim da će me ta mogućnost dovesti do ludila. Nastala je tišina koju je neočekivano prekinuo Harryev promuklo-iznervirani glas.
„I prestani me ucjenjivati sa Itanom...", promrmljao je to, a ja sam zakolutala očima.
„imam pravo.", tvrdoglavo sam se odbranila, a on me je značajno pogledao.
„Ozbiljan sam bio kad sam ti ono večeras rekao."
Glas mu je prijeteći ali me ne plaši. Nakon ovog večeras nisam sigurna ni da se mraka plašim. Suočila sam se sa najoddvratnijom osobom u mom žviotu...u mojim mislima...i mojim noćnim morama.
„I ja sam ozbiljna kad ti kažem da me ej baš briga za to što si mi rekao. Ne možeš me natjerati da se prestannem družiti sa Itanom,a bome ni da ti budem djevojka.", prkosno sam mu rekla, a on se zajedljivo nasmiješio i pogledao me u retrovizoru.
„Iskušaj me Ro."
Glas mu odiše izazovom koji ja rado prihvatam. Od večeras me ništa neće spriječiti u realizovanju mojih planova pa makar se morala zavitlavati i sa Harryem Stylesom.
„Gdje me uopšte voziš?", upitala sam ga ali mi nije odgovorio. Nisam dvaput postavljala pitanje smišljajući neka druga koja bi mi mogla pomoći oko pridobijanju novih informacija o Willmeru.
Za oko 1o-ak minuta vožnje Harry je zaustavio auto pored ogromnog zelenog prostranstva ispunjenog drvećem ali i vještačkom baricom ukrašenom šupljiavim drvenim mostom i okruženom drvenim klupicama. U pitanju je park obasjan modernim svjetiljkama i mjesečinom gdje su posjetioci uglavnom nekakvi parovi tako da mi Harry i ja jednostavno izgledamo kao uljezi. Previše je romantično za naše obmanute i zaigrane duše.
Napustila sam auto uz kolutanje očima.
„Zašto ovdje?", upitala sam ga krećući se s njim zemljanim puteljkom.
„Zato što ne želim dovoditi svoj posao u opasnost."
Aha, dakle smatra da nas niko ovdje ne bi mogao prepoznati kao profesora i studenticu?
„To si baš dokazao kad si me maloprije na parkiralištu ispred koledža na kom ti radiš, a ja studiram uhvatio za ruku pred tri, a možda i više osoba.", ironično sam mu odgovorila smatrajući da se možda još neko u onom trenutku mogao znaći na parkingu. Otkud znam? Bila sam u svom svijetu...mračnom svijetu...
„Natjerali ste me na to.", odbranio se te odjednom nestao negdje iza mene. U trenutku kada sam se okrenula zatekla sam ga u sjedećem položaju na klupici odmah uz vodu. Uzdahnula sam i sjela pored njega gledajući ka svjetlucavoj vodenoj površini koja je izgledala čarobno i poput ogledala koje je u vlasništvu mjeseca i zvijezda...ponosno se ogledaju u njemu i foliraju svojim sjajem. Trava je još uvijek svijetla kao Harryeve oči i može se vidjeti čak i pokoji cvijet koji butnovno preživljava i ovaj dio godine.
„Dolaziš ovdje često?", upitala sam Harrya u trenutku kada sam se uvjerila da nikad prije nisam bila na ovom mjestu. Izraz lica mu je promijenio kalup i odmah mi je postalo jasno da je moje pitanje ostavilo utisak na njega.
„Ne više...", promrmljao je trljajući vrh nosa. Ne više...i ovo mjesto ima posebno značenje za tog kovrdžavog dečka...znam to.
„A prije si dolazio?"
Pogledao je prema meni među prstima trljajući šlic svoje jakne.
„Da ti možda ne planiraš postati nekakva novinarka?", ironično me je upitao, a ja sam podigla obrve praveći zamišljenu grimasu.
„A šta znam...možda. Vježbam na tebi."
Namignula sam mu, a on se nakrivo nasmiješio.
„Izgledaš sexy kad namiguješ."
Razrogačila sam oči na njegov zavodljiv i neočekivan komentar ipak se ne predajući onoj pogubljenoj Aurori. Večeras sam svoja. Odjednom se pomjerio malo u stranu i svojim usnama pokazao put ka mom uhu. Njegov dah samo što ne ostavlja opekotine po mojoj koži.
„Molim te reci onom kretenu da te ne zove Rora. Zvuči idiotski."
Malo sam se više spustila stavljajući kičmu u iskrivljen položaj te dobijajući pogled na Harryevo neobično osvijetljeno lice iz drugaije perspektive.
„Itan nije kreten.", odbranila sam dečka kog poznajem samo par dana od kojih smo se vidjeli samo možda 3 puta, a Harry je odmah našao razlog da započne drugu raspravu. Nema šanse da popusti.
„Jeste."
„Nije."
Uzvraćam kao i on.
„Jeste. Pobogu, upoznala si ga tek u petak."
Još je i u to upućen...
„Pa šta? Dečko je zabavan."
Slegnula sam ramenima odlučna da ponovo nerviram Harrya koji se odmah namrštio na moje riječi, posebno pridjev dodijeljen dečku kog on očito ne podnosi.
„Zabavniji od mene?"
Ironično sam se nasmijala na njegovo pitanje.
„Ti nisi zabavan Harry." Zapravo jeste ali na neki svoj...neobični i čudački način. „Ti si...", zastala sam, a on je nakrivio glavu pomalo uvrijeđen pojim prethodnim komentarom.
„Ja sam...?"
„Ti si izazov...", iskreno sam mu odgovorila, a on je prebacio jednu ruku preko naslona od klupe spajajući prste dviješake i okrećući se malo više ka meni.
„Izazov?"
Podiže obrve i u meni izaziva osjećaj zadovoljstva. Nek' je brate jednom i on zbunjen mojim riječima.
„Pa da...čovjek se treba poprilično dobro psihički pripremiti na uspostavljanje nekakvog odnosa s tobom. Ja sam nespremno ušla u sve to."
Nekoliko trenutaka je ostao statičan očito razmišljajući o mojim riječima u pokušaju da ih protumači na način na koji sam i ja sama.
„Pa, da li je to onda dobro ili loše?"
Mislim da u prevodu njegovo pitanje znači 'Čini li me to boljim ili gorim od zabavnog Itana?'
„Zavisi kako gledaš na to...mada mislim da bi većina osoba lako odustalo od...tog odnosa s tobom."
Večeras sam baš iskrena. Harry ne djeluje iznenađeno mojim odgovorom.
„Pa zašto onda i ti ne odustaneš?"
Oči mu sijaju posebnom emocijom koju po običaju ne mogu da identifikujem.
„Ti mi ne daš."
Značajno sam ga pogledala u pokušaju da ga podsjetim na mnogo mojih pokušaja da se udaljim o dnjega kao i njegovih upozorenja da je to nemoguće. Zakolutao je očima.
„Pa dobro. Osim toga."
Ruka mu se povlači ka mom vratu i sada kažiprstom nježno i zavodljivo šara moju kožu. Lagala bih kada bih reka da se nisam naježila ali pokušavam da se ne meškoljim pod njegovim dodirom. Do sada mi samokontrola dobro ide. Hladna Aurora je ponosna i plazi jezik onoj zblanutoj koja bi do sada ležala sva ošamućena pod klupom.
„Otkud znaš da ima još nešto osim toga?", naglasila sam ono njegovo osim toga, a on mi se zagledao u oči.
„Znam da ima."
Zvuči samouvjereno i nadmeno.
„Kako?"
Znam da će odgovor biti nastran i meni nerealan.
„Vidim ti u očima."
Kao što rekoh.
„Opet su u pitanju nijanse?", podrugljivo sam ga upitala, a on je izgovorio 'mhm' i počeo da mi se igra sa kosom. Odjednom ne djelujemo toliko kao uljezi ali mislim da itekako bismo kada bi ovi zaljubljeni parovi mogli da čuju naš razgovor. Doduše, sami smo u tom dijelu parka.
„Zašto si me doveo ovamo?", upitala sam ga pokušavajući da ne okrenem glavu previše na stranu jer se plašim da bih u tom slučaju mogla da duboko zakoračim u opasnu zonu.
„Zar moram da imam poseban razlog?", pitomo me je upitao, a ja sam malo nakrivila glavu dobijajući bolji pogled na njegovo naizgled nježno lice.
„Da?"
Upitnos am podigla obrve, a ons e blago nasmiješio spuštajući pogled na moj rame i nabirajući prostor između obrva.
„Pa onda da budemo sami."
Njegov odgovor me udara u oči poput blica i treba mi nekoliko treptaja da vratim vid u normalu. Odgovor mu je primamljiv, a trebao bi da bude odbojan. Bježi smanuta Aurora!
„Zašto?"
Nastavila sam da pripitkujem ali je on za veliko čudo odgovarao bez previše mrštenja i pravljenja grimasa.
„Želim da te natjeram da prihvatiš moju ponudu."
Pokušavam pronaći humor u njegovim riječima ali ga nema. Egoista.
„E pa možeš me odvesti i na Mjesec ali me ne možeš natjerati da ti budem djevojka.", odbrusila sam mu, a on se smrknuo.
„U tom slučaju ti je zabranjeno da se viđaš sa Itanom.", ponovo me izaziva i iritira.
„Viđaću se s kim hoću!", brecnula sam se i krenula ustati ali me je on vratio u prijašnji položaj obuhvatajući rukama moja ramena.
„Sjedi.", hladno mi je naredio, a ja sam pokušala da ga odgurnem od sebe. Čas se svađamo, čas provociramo, čas šalimo pa onda sve ispočetka. Manta mi se.
'Čekaj dok dođe dio sa ljubljenjem.', glasić provocira, a ja mu plazim jezik. Taj dio nije na reportoaru.
„Neću sjediti ako me nećeš poštovati.", grubo sam mu rekla, a on me je za divno čudo pustio ali se ipak i još više pribio uz mene. Želim da se odmaknem ali ću u tom slučaju odletjeti preko naslona za ruku.
„Ja poštujem tebe ali isto tako poštujem i sebe."
Počeo je da se brani i samim tim me i zasmijava.
„Kakve veze Itan ima sa tobom i tvojim poštovanjem prema sebi?"
Po običaju bulazni.
„Kao prvo.", počeo je da nabraja na prste i prodorno me posmatra. Na neki način bez obzira na moju uzdržanost ima kontrolu nad situacijom. „Ne dopada mi se. Lik je odbojan." Uf, kakav si ti? „Kao drugo – ja sam taj koji te je pitao za vezu, ne želim da mi se tamo neki klempavi balavac petlja u to." Itan nije klempav! „A kao treće....smeta mi u igri.", nevoljko je priznao i priuštio mi jedan mokri i nevidljivi šamar. Baš lijepo.
„Mhm...dakle priznao si..."
Prekrstila sam ruke i uvrijeđeno pogledala ka bari. I zaboravila sam na ono vraćje pitanje vezano za bodove ali evo, nisam morala ni da pitam.
„Ššta sam priznao?"
Sad se pravi lud.
„Pa priznao si da je tvoja ponuda za vezu dio igre."
Usta mi se naglo suše i neprijatan osjećaj mi nemilosrdno ispunjava prsa.
„Nisam."
„Jesi Harry."
Naglo sam pogledala ka njemu i zatekla ga sa pomalo...sažaljivim izrazom lica. Mislim da mu je jezi bio brži od pameti.
„Hajde, sada mi odgovori na ono pitanje. Da li bi ti sa mojim pristankom dobio bodove, a ja ih izgubila?", počeo je da odmahuje glavom i pri samoj sredini mog pitanja ali sam ga ja prekinula u tome. „Ako mi ne odgovoriš istog trenutka ću otići odavde i više ti nikada neću dopustiti da mi priđeš.", zaprijetila sam mu mrtva ozbiljna. Neki nepozvani i nepoželjni glasić mi govori kako bi mi bilo teško bez Harrya u mom životu ali ja nemam vremena ni ponosa da se obazirem na njega. Bol oko srca se vraća na snagu.
Harry je zatvorio oči i stavio prste preko njih, a ja čekam odgovor kao da mi život zavisi od toga. Kada je napokon otvorio oči i pogledao me, uslijedio je odgovor.
„Da."
Ta dva, nekako bezosječajna slova su me bacila u duboki i mračni ponor koji me je u stvarnosti natjerao da ustanem.
„Baš lijepo, Harry.", rekla sam mu to te krenula nz puteljak. Zaista je istina. Bezosjećajan je.
„Ro!", glas mu zvuči nezadovoljno. Šta on kog vraga hoće od mene? Kakvom me to smatra? Pa ne bih trpila sva ta njegova sr*nja sve i da me plaća za njih. „A daj, ne prihvataj sve tako k srcu."
Za petama mi je i gotovo smo se sudarili u trenutku kada sam se naglo zaustavila i okrenula.
„K srcu?", brecnula sam se. „To nema nikakve veze sa srcem Harry! To ima veze sa ponosom i poštovanjem samog sebe! Onome o čemu si ti maloprije pričao! Kako očekuješ od mene da prihvatim tvoju ponudu za vezu kad znam da sve to radiš samo da bi pobijedio u je*enoj igri! Harry, ja nnisam djevojka bez morala i svojih granica koje poštuje! Nisam što se tiče toga približna čak ni prosječnim djevojkama zbog...." zbog silovanja. „Zbog nečega što mi se dogodilo u prošlosti!" Eto, prevalih i to preko usta pa znao on za moju prošlost ili ne. Očima isptražuje moje ali ništa ne govori. Djeluje zadihano i zatečeno. Tišina me ubija. „Još prije četiri godine sam sebi obećala da nikad u životu neću dopustiti muškarcu da me dodirne...da mi priđe...a kamoli da imam dečka...i onda se pojaviš ti i ona prva dva obećanja baciš u vodu...ostalo mi je samo treće koje je na klimavim nogama ali mu neću dopustiti da padne. Pogotovo ne nakon ovog tvog priznanja!", imam osjećaj da ću početi plakati ali isto tako znam da je to ne moguće i naravno i ne događa se. Suzama ni traga. Harry je stajao na distanci od mene držeći prste jedne ruke spetljane sa kovrdžama. Ne zna šta da mi odgovori. Zato što je istina...zato što sam nažalost upravu.
„I ja sam sebi zadao bezbroj obećanja Ro..."
„I šta s tim?", prekinula sam ga prije nego što je uspiod a dovrši rečenicu. Napravio je korak prema meni i istog trenutka sam se izmakla unazad.
„I jedno od njih je bilo slično tvom. Zakleo sam se sebi da neću više nikada dodirnuti nijednu djevojku...", gledao me je ravno u oči dok mu se Adamova jabučica drastično pomijera. „...ali jesam tebe..."
„Pa zbog igre!"
Raširila sam ruke pogađajući ga u lice istinom, a on je pogledao na stranu duboko uzdišući.
„Zbog igre si se zainteresovao za mene! Zbog igre si me dodirnuo! Zbog igre si me poljubio! Zbog proklete igre si želio i da spavaš sa mnom Harry!", zaderala sam se osjećajući najveću bol pri izgovaranju ovog posljednjeg. Tijelo mi se znoji iako puše svježukast povjetarac. Harry je krenuo da mi nešt kaže ali sam ga prekinula. „Zbog igre si mi ponudio i vezu, Harry....a za djevojku poput mene je to nedopustivo..."
Kakvog bih to morala bila kada bih prihvatila vezu zbog nekakve igre uz to da nikad prije nisam imala dečka te sam još i silovana...to bi bilo odurno.
„Nisam planirao da te pitam za vezu, Ro...", priznao mi je spuštajući pogled i poput nekog dječačića koji je nešto skrivio trljajući zemlju pod crnim čizmama.
„Pa zašto si me onda kog vraga pitao Harry?!", iznenađeno ga posmatram osjećajući još veću zbunjenost i bol. Dovodi me do ludila.
„Ta ideja mi je došla u glavu na nekolike sekunde prije nego što sam ti je i predložio.", iznio mi je još jedno priznanje stavljajući ruke na kukove i gledajući na stranu. Nasmijala sam se od muke i krenula da ga pitam z a š t o ali je on odgovorio prije nego što sam i postavila pitanje.
„Podstaklo me je tvoje pojavljivanje sa Itanom...", promrmljao je sa netrpeljivošću osjetnom u njegovom glasu. I sad bi to kao trebalo da ga opravda? Aha....
„Pa naravno zbog igre.", odgovorila sam mnogo smirenije jer sam shvatila da mi nema koristi od rasprave. Ponovo sam se okrenula i nastavila svoj put. Moram ga nekako izbrisati iz misli...zaboraviti...ovako ne ide. Dovraga, ne ide.
„Pa i ja sam mislio da je zbog igre, Ro...ali...ali zašto sam onda osjetio...tjeskobu?", upitao me je , a ja sam zastala.
„Harry, prestani."
Sad izmišlja nekakve gluposti da bi me zadržao. Kakva crna tjeskoba...
„Ozbiljan sam Ro."
Ponovo ide za mnom.
„Osjetio sam..."
„Birga me šta si osjetio!", brecnula sam se na njega ubrzavajući korake i pokušavajući da potisnem osjećaje koji su mene izjedali. Odjednom je izlatio ispred mene i uhvatio me za mišice s pogledom zaključanim za moje oči u kojima je davno ugašen onaj plamen...plamen života. Pravog života.
„Osjetio sam ljubomoru, Ro.", priznao mi je i pri tom kao da je koristio p i najmanje atome da prevali preko jezika riječi koje mi nikako nisu išle uz onog Harry akoji samo misli na igru...koji samo želi da me iskoristi...Harrya koji iz nekog razloga prezire žene...i Harrya koji nema osjećaje.
„Kakvu ljubomoru?", tiho sam ga upitala, a on je zadihano izdahnuo.
„Ja znam samoo za jednu.", ironično je odgovorio, a ja sam progutala knedlu oblizujući usne. Suhe su mi. presuhe. Zašto bi on dovraga osjećao ljubomoru?
„Nisi osjećao ljubomoru nego si se jednostavno plašio da će ti igra propasti."
Pokušala sam da opravam njegove osjećaje ali je on odmahnuo glavom demantujući to.
„Nije to. Znam kako ljubomora djeluje na mene...i znam da je osjećam svaki put kad zamislim, a kamoli te vidim sa tim kretenom....ne znam zašto..."
Sad od mene očekuje da objasnim zato osjeća ljubomoru? A otkud dovraga ja znam...
„Šta sad hoćeš od mene Harry?", upitala sam ga i ne pokušavajući da mu se otrgnem, a on prošao rukom kroz svoju bujnu i usplahirenu kosu usput oblizujući usne. Čini mi se da se i njegove suše.
„Mislim da...", započeo je rečenicu i zastao. Opet natezanje.
„Harry, imaš tačno 5 sekunda da mi odgovoriš! U protivnom ja idem!", zaprijetila sam mu, a on je kao iz topa odgovorio paleći smaragdno-zeleni plamičak u svojim krupnim očima.
„Možda mi se sviđaš!", izletjelo mu je, a meni je vilica tresnula od pod. Au...ovo nisam očekivala...trebala sam reći više od 5 sekundi. Možda je ovako čovjek pod pritiskom bubnuo prvo što mu je palo na pamet ili bih se ja ako ništa malo bolje pripremila. Nemoguće je. Nakon što smo par trenutaka samo gledali jedno u drugo ja sam se od silne nevjerice nasmijala i počela odmahivati glavom.
„A daj Harry...možda?!"
Ne znam uopšte da li ga trebam ozbiljno shvatiti.
„Kunem ti se da sam ozbiljan."
I evo ga, čitač misli na djelu! Pogled mu djeluje iskreno ali mi zdrav razum govori da mu ne vjerujem. Glasić i radoznalost jedu kokice i nervozno gledaju film u kom su dvije zbunjene osobe, tj. Harry i ja u glavnim ulogama.
„Ne znam ni kako ni zašto ali moraš mi dati priliku da se uvjerim da li je to zaista...istina...", rekao mi je zatvarajući prostor između nas te mi se još više približavajući. Ne mogu da dišem ali sam u isto vrijeme i uvrijeđena.
„Sad još trebam da budem i tvoj pokusni kunić?"
Zakolutao je očima.
„Ro, prestani sve da shvataš na dramatičan način...samo mi daj priliku."
„A igra?"
Da li moje pitanje znači da sam spremna pristati? Nema šanse.
„Nju mogu ostaviti po strani dok...dok ne sipitam svoje osjećaje prema tebi.", izgovorio je, a ja sam postala svjesna da i sav ovaj naš razgovor u posljednjih 15-ak minuta može biti dio igre...može biti da mi laže da mu se sviđam samo da ne bih napustila igru...to je mnogo realnija opcija i sigurna sam da je i istinita. Želim da mu to istresem u lice, ošamarim ga i odem ali mi se u glavu vraća Patrickova slika. Ne mogu sad odustati od svega...ne nakon što sam ga upoznala. Možda je to nekakav znak. U pravo vrijeme...na pravom mjestu...
„Šta kažeš?", Harryev promukli glas me je trgnuo iz sumnjičavih misli. Zasigurno je i ovo dio njegove igre ali biće i dio moje.
„Ne mogu sada pristati na tvoju ponudu.", rekla sam mu to najiskrenije moguće jer tako i mislim. Ne mogu biti u vezi s njim radi tamo nekakve igre.
„I ne tražim to od tebe Ro. Barem ne za sad. Samo tražim od tebe da ne bježiš od mene i pomogneš mi da shvatim da li...da li zaista nešto osjećam prema tebi."
Aha, mhm...
Svejedno, njegove riječi me bockaju sa svih strana. Osjećam se nekako čudno i...posebno? Mada ne bih trebala, naravno.
„Okej.", rekla sam ko iz vedra neba podižući pogled ka njegovom. „Neću."
Vlastite riječi mi peku jezik. Harryeve usne se rastežu u mali smiješak iza kog znam da se krije još nešto. Muljator čupavi. Zatvorio je oči i tek tada sam primijetila kako ima duge, gste i tamne trepavice. Da ja imam takve nikad ne bih koristila maskaru. Počeo je da približava glavu mojoj i znala sam šta slijedi ali sam ga prekinula tako što sam stavila prst na njegove usne koje su bile mekane poput baršuna, a tople poput lima ugrijanog na neumoljivo vrućem julskom suncu kom se pripajaju i ona dva, za mene izluđujuća mirisa. Nisam mogla, a da sebi ne postavim pitanje da li ja možda osjećam nešto prema Harryu? Uskratila sam se za odgovor. Harry je razočarano otvorio oči, a ja sam zaškiljila.
„Zašto si izbjegavao žene?", upitala sam ga, a on jeprodahtao onako preko mog prsta. Auuuj...
„Zašto si ti muškarce?", uzvratio mi je istim pitanjem, a ja sam se promeškoljila.
„Zato što me jedan povrijedio u prošlosti...", priznala sam, naravno izbjegavajući ono najokrutnije. On sad sigurno misli da je u pitanju neki dečko koji me je prevario ili nešto slično. „Sad je red na tebe.", rekla sam mu, a on je uzdahnuo gledajući u moj prst.
„I kod mene je...tako nešto..."
„Povrijedio te je muškarac?", našalila sam se, a on me je prostrijelio pogledom ipak ne uspijevajući da prikrije smiješak.
„Ne izazivaj me Ro.", upozorio me je, a ja sam se nasmijala, nakon dugo vremena onako iskreno. Radoznalost me je ubola iglom i dupe podsjećajući me da imam još mnogo pitanja te da nije vrijeme za zafrkavanje.
„A kako te je povrijedila?", upitala sma ga i time ga odmah uozbiljila.
„Nisi ni ti meni otkrila ništa preciznije."
„Pa dobro ali...kod mene je situacija podosta zeznuta.", prošaputala sam, a on je skupio usne nabirajući čelo.
„Pa moglo bi sse reći da je i kod mene...", neće mi ništa otkriti. „..često smo ovdje dolazili.", rekao je nakon kraće pauze, a ja sam se iznenadila.
„U ovaj park?", upitala sam ga, a on je klimnuo glavom ostavljajući poljubac na mom prstu prije nego što se odmakao. U trenutku kada sam to najmanje očekivala ponovo je obuhvatio moju ruku ali sam je ja odmah otrgnula. Mrko me je pogledao.
„Neću da me držiš za ruku.", protestovala sam, a on se sasvim okrenuo prema meni.
„Zašto?"
„Zato što će onda izgledati kao da sam pristala na vezu,a nisam."
I ne planiram. Zakolutao je očima.
„Zaboga Ro, kao da se samo parovi drže za ruke. Ionako si i sama priznala da za nas dvoje nema adekvatnog naziva. U isto vrijeme smo i prijatelji i neprijatelji i profesor i studentica i suigrači i protivnici...pa i par....a opet nismo ništa od toga. Držanje za ruku bi bio najmanji pgoblem."
Na trenutak se nasmiješio, a ja sam pronašla nešto logike u njegovim riječima. Ponovo me je uhvatio za ruku, a ja sam nevoljko uzdahnula i krenula sa njim. Ruka mi je minijaturna u odnosu na njegovu.
„Zašto ti je ovako hladna ruka?", upitao me je mršteći se i gledajući ka šaci koju mi je držao.
„Ne znam...uvijek mi je takva."
Mislim, obe su.
„Da li te je mnogo povrijedila?", nastavila sam ispitivati o djevojci što njemu baš i nije bilo drago. Namrštio se i pogledao ka bari pored koje smo ponovo prolazili. Koraci su nam bili lagani i mekani kao da hodamo po šećernoj vuni.
Klimnuo je glavom prije nego što je odgovorio „Igrala se sa mnom."
Njegovo priznanje me je ošinulo i odmah podsjetilo na moj slučaj.Tako će i on mene povrijediti...prihvatili ja ili ne vezu...imam takav osjećaj.
„Hm..."
To mi je prešlo u naviku od njega. Nastavili smo šetnju ka njegovom autu u tišini. Tek tada sam svatila da ga još ništa nisam pitala o očuhu. Sva ona priča o sviđanju-nesviđanju me je smantala.
„Reci mi nešto o...Patricku.", nepromišljeno sam prevalila preko usta, a on me je pogledao raširenih očiju.
„Patricku?"
Iznenađenost mu je i više nego osjetna u glasu. A kako i ne bi bila? Progutala sam knedlu.
„Mhm..."
E meni...
„Zašto o njemu?", upitao me je, a ja sam slegnula ramenima.
„Ne znam...voljela bih znati više o tvojoj porodici."
Nadam se da ne zvuči debilski. Mislila sam da će Harry ponovo da se namršti ili nešto slično ali nije. Umjesto toga je pogledao prema meni sa onom vragolstošću i sjajem u očima boje najčistijeg i najljepšeg žada.
„Ro, ponudio sam ti vezu, a ne brak.", šaljivo je rekao, a ja sam zinula strijeljajući ga pogledom.
„Ha-ha.", cinično sam mu odgovorila i pogledala na stranu. Oboje pokušavamo u isto vrijeme igrati dvije različite igre i to očito nikako ne funkcioniše. On sipa vodu u svoje koristo, a ja u svoje.
„Patrick je dosadan čovjek...sa dosadnim političarskim životom...niko o kome bih ti mogao mnogo pričati.", na moju ogromnu nespremnost mi je odgovorio, a ja sam odmah pronašla dva puta. Jedann mi govori kako Harry zaista ne zna ništa i smatra Patricka debilom, a drugi mi govori da zna i previše te da mi zato daje ovakvu vrstu odgovora. Ne odlazim nijednim jer sam neodlučna i nemam dovoljno informacija da bih izabrala pravi put. Nalazim se u veoma komplikovanom lavirintu koji se neprestano širi na moj život.
Došli smo do moćnog crvenog auta i Harry je krenuo da mi pusti ruku ali sam ja svoju stisnula ne dopuštajući mu to. Iznenađeno me je pogledao, a ja sam progovorila nespremna da idem kući. Tu je još toliko toga što bih ga voljela pitati, a s obzirom da je i on večeras neobično nastrojen možda mi i odgovori.
„Ne bih da još idem kući."
Na te moje riječi je par trenutaka sumnjičavo posmatrao moje lice dok na kraju na svu sreću nije pristao sliježući ramenima. Pustila sam mu ruku i sjela na prednji dio auta mmašući nnogama. Misli su mi obuzete dvjema riječima. Dark angel. Silno želim da ga pitam o tome kao i onoj ulici i zidovima ali će se onda pitati kako sam ja do tamo došla, a ono što mu ja zasigurno ne mogu odgovoriti jeste 'Moj očuh već godinama proučava tebe i tvoju porodicu pa je on otkrio.' Harry mi se približio neobično me zagledajući sa onom zaigranošću u svojim smaragdnim očima. Stavio je ruke sa obe strane mog tijela, tačnije naslonio se na auto i gotovo me prebacio u ležeći položaj. Bio mi je i previše blizu, a ona hladna Aurora je počela sve više da isparava pod toplinom njegovog tijela.
„Želim da te poljubim Ro....", zavodljivo je prošaputao gledajući me u usne, a ja sam ih oblizala dobijajući mali ali vragolasti smiješak s njegove strane.
„Znaš...", započela sam rečenicu svjesna da moram sada da iskoristim priliku i pitam ga ono što me zanima...
„Šta?", upitao me je tiho...zavodljivo...uh, pa zbunjuješ me Harry. Usne samo što nam se ne dodiruju, on se stalno smješka i nadvija nada mnom. Jednom rukom sklanja kosu sa mog vrata kao da se već spremna da ga napadne svojim neumoljivim punačkim usnama.
„Nešto sam razmišljala...", prodahtala sam u trenutku kada je spustio jedan poljubac na moju dojnju usnu. Auf. Pa ne mogu ovako. Staviila sam ruke na njegova prsa u pokušaju da ga malo odgurnem ali to njega nije ometalo.
„Šta?", ponovio je pitanje ne djelujući zainteresovano za to. Sada je sav skoncentrisan na mene, na svoju ruku kojom prelazi preko mog bedra i svu me ježi.
„Pa znaš...", ponovo me je prekinuo svojim usnama koje su bile tako tople...ufff...Jezikom je dodirnuo moju dojnju usnu, a zatim oblizao svoju. Izluđuje me i odjednom nemam volje za pitanja.
'Pitaj manitove jedan!', radoznalost se dere šutajući me nogom u dupe. Zašto uvijek moja jadna guza nastarda s njene strane?
Stavila sam jednu ruku na Harryevo rame i prislonila usne na njegove ali samo na trenutak prije nego što sam se ohrabrila i pitala ga.
„Ono Dark angel...", čim sam to izgovorila zaustavio se u pokušaju da me poljubi te me pogledao ravno u oči...previše ozbiljno. Au.
„Šta s tim?", glas mu je grub...hladan...ode onaj fini Harry. Pa-pa. Dugo smo se baš družili.
„Pa...nešto sam razmišljala znaš..."
Pokušala sam ga omekšati tako što sam dodirnula njegovu kosu ali mi je on odmakao ruku. Ljut je. Pa što?
„Šta si razmišljala Aurora?"
Pa-pa Ro.
„Pa razmišljala sam...znaš, u sebi ima Ar kao Harry...", pokušavam da zakamufliram pravu istinu i od sebe pravim genija koji je uspio da nešto dešifruje.Glasić okolo skače kao teletabis sa plavom perkiom na glavi...hm... „I Rk kao Parker...", Harryeve oči postaju sve namračenije. Dok dođem do onog El mogao bi me ubaciti u haubu. „A ima i An...a ta osoba..."
„Vrijeme je da krenemo.", ljutito je to promrmljao te se odmakao od mene. Nezadovoljno sam nakrivila glavu.
„A Harry...", usprotivila sam se ali me on nije slušao.
„Idemo.", naredio je i ušao u auto. Nemajući izbora i ja sam učinila isto.
„Ali..."
„Samo šuti.", drsko me je prekinuo i prostrijelio me pogledom. Zašto ga je ono toliko pogodilo? Čudak. I onda još kaže da mu se sviđam. Jesam vraga. Prekrstila sam ruke i ljutito pogledala ka prozoru ne progovarajući ništa do kraja vožnje kao ni on. U trenutku kada se parkirao ispred moje kuće ponovo sam ugledala ono vražje plavo auto koje se odvezlo, samo ne znam da li je ta osoba koja ga vozi dovezla ili upravo odvezla Amandu. Krenula sam da bez riječi izađem iz auta lai me je Harry zaustavio tako što je stavio ruku na moje koljeno. Smrknuto sam ga pogledala. On gleda ka putu.
„Ono auto...", promrmljao je, a ja sam podigla obrve.
„Šta s njim?"
Možda mu se sviđa boja...
„Viđaš li ga često?", upitao me je napokon skrećući pogled ka meni. Što je sad to bitno?
„Pa ne znam...vidjela sam ga par puta."
Taj moj odgovor mu je zategao crte lica pa je ljutito promrmljao 'Prokletstvo...'
„Šta je bilo?", upitala sam ga, a on je maknuo ruku s mojenoge.
„Ništa.", hladno je odgovorio, a ja sam udzahnula i izašla iz auta. Stvarno mi se više ne da nervirati zbog njegovih nejasnih pitanja, odgovora kao ni postpupaka. Sad je i ovo auto bitno? To je samo Amandin prijatelj, a ovaj tu stalno od nečega pravi babaroge. Prišla sam vratima i zaustavila se u trenutku kada sam čula lupu onih od auta. Okenula sam se i vidjela Harrya kako ide ka meni. Šta je sad? Mora da mu je čudan prag na kući pa će sada i od toga da napravi misteriju. Umjesto toga me je privukao sebi i prislonio usne na moje ostavljajući me bez riječi, postupka i daha. Pa u svađi smo dovraga! Ruke su mi ostale u ukočenom položaju, a on je preuzeo vodstvo kao i uvijek igrajući se sa mojim usnama i dojnju u jednom trenutku zagrizavši. Prodahtala sam a on je ostavio još nekolika vlažna i neodoljiva poljupca na mojim usnama prije nego što se mi je dopustio da udahnem i pogledam njegovo lice.
„Izvini zbog onog od večeras.", rekao je to sasvim tiho još uvijek gledajući čas u moje usne, a čas u oči. Jesu li se meni uši začepile ili se Harry Styles upravo meni izvinuo? Au...
„A kao da nisam navikla na tvoje čudno ponašanje.", prokomentarisala sam i oboje smo u isto vrijeme zakolutali očima zatim se nasmijavši. Međutim, on se ubrzo uozbiljio.
„Ne daj nikome da te zavara Ro...pa tako ni meni...", dao mi je nekakvu vrstu upozorenja, savjeta ili čega već i veoma zavodljiv poljubac zasisavši moju dojnju usnu prije nego što se odmakao i počeo hodati unazad.
„Laku noć Ro.", mahnuo mi je, a zatim se okrenuo, ušao u auto i izgubio iz mog vida. Čudna veče, moram priznati...