Osam

5 → | Hoću te. Odmah. |

Nastavak sadrži seks scenu. Maleno upozorenje.

Kad mi je rekla o čemu se radi, shvatio sam da ima tu još nešto, pa sam odlučio saznati šta. Nije joj baš pametno što sve planove drži na računaru kojem mi je dala pristup. Zed je blejio negdje u zidove pa sam mogao izvući ono što mi treba, a to je njen cjelokupni plan. Istina je, priča o Mariu, mali jebenjaš koji je imao sreće s tim katakombama, istina je i da Selia radi s njim. Istina je i da želi planove kako bi, kako sam shvatio, znala odakle napasti. Međutim, slagala mi je jednu stvar. Ne želi proširi tržište. Želi dići katakombe u zrak.

Dobro čujem?

Itekako dobro, samo što nije tako kako izgleda. Znao sam da je moja Spencer u njoj. Želi se zauvijek riješiti tih katakombi. Želi okončati ovo sve. Jedini problem je u tome, što postoji velik rizik za grad ukoliko bi to uradila. Mogao bi se urušiti i zato mi nije ni ispričala. Zna da ne bih pristao i da bih tražio bolje rješenje. Njoj je međutim potrebno brzo rješenje, a s tim da je Mario počeo sa svojim planovima, nije imala drugu opciju. Pa, Spenc, nećemo tako.

"Dobro, sad kad smo samo ti i ja, bez kamera iz kontrolne... o čemu se stvarno radi?" Uđem u njenu sobu, gdje je sjedila na podu sa nekom hrpom papira ispred sebe. Skupi ih u sekundi i gurne pored sebe. "Šta je s tobom? Pokuca se." Skoči na noge i stane tik ispred mene. "Dosta je više te fasade jebote! Znam šta hoćeš! Dići ćeš svoje malo carstvo u zrak!" Izderem se, navodeći je da mi stavi ruku na usta i odvuče u omanje kupatilo. Zatvori vrata i prostrijeli me pogledom. "Stvarno sam glupa što sam pomislila da nećeš gurati nos gdje mu nije mjesto."

Otpuhne i nasloni se na zatvorena vrata. Pogledam je želeći samo da napokon ispljune istinu. "Dobro, shvatam da nećeš odustati."

"Pričaj više. I bolje je budi iskrena, jer vidim da ne želiš da to tvoja ekipica sazna." Zaprepasti se mojom prijetnjom, ali ipak prešuti i zagrize usnu, prije nego progovori. "U pravu si. Neću uopšte da preuzmem to sranje dole. Hoću da ga uništim da ne upada u pogrešne ruke. Jesi zadovoljan?" Nasmijem se pobjednički, jer sam je uhvatio. Stvarno sam uhvatio Spencer, a ne Sky. "Znao sam. Znao sam!" Ponovo mi prekrije usne, držeći ruku malo duže na njima. Lice je primakla mom, pa su nam se pogledi stopili. Gurnem je pa dodirne vrata leđima, priljepljujući svoje tijelo uz njeno. Napokon skloni ruku, pa ne čekajući ni sekundu više, spojim nam usne.

Zaboravio sam koliko je vraški dobar ovaj osjećaj. Kao da me vratilo pet godina unazad, a činjenica da se nije opirala mi je bila još draža. Igrali smo se jezicima i mislim da ne zna ko je više želio izaći iz ovog kupatila i baciti ono drugo na krevet.

Preduhitrim je dižući je, pa me obgrli nogama. Izađem van noseći je, no ubrzo je završila na krevetu ispod mene. Ljubio sam je s tolikom požudom, sa toliko ljubavi kao nikada do sad. Tek sad shvatam da me nije prošla nijednu jebenu sekundu. Tek sad vidim koliko mi je nedostajala ova intima s njom. Koliko mi je nedostajala ona. "Scott." Promrmlja mi u usne, pa se malo odmaknem kako bih je pogledao. Disala je ubrzano, povlačeći me bliže. "Hoću te. Odmah." Nasmijem se i zagrizem joj usnu, otkopčavajući šlic na pantolama.

Nastavim je ljubiti, ali se odvoji kako bi se skinula. Pomognem joj, posmatrajući ovu ljepotu od tijela koju dugo nisam vidio. Ostavim je potpuno izloženu, otkrivajući svaki milimetar. Probudi u meni onaj životinjski instinkt, pa je uhvatim za ruke podižući ih iznad glave i ulazeći u nju potpuno. Nisam se dugo bolje osjećao. Nisam dugo osjetio ovoliku ekstazu, pa, zadnji put je također bilo s njom. Ulazio sam sve brže slušajući glasne, a u isto vrijeme nježne uzdahe. Htio sam da vrišti, htio sam da bude svjesna da je oduvijek bila moja. Ne može to promijeniti nijednim svojim postupkom.

"Scott jače!" Uzdahne pa je poslušam. Ubrzavao sam tempo dok zaista nije počela da vrišti moje ime, na šta se nasmijem svjestan da nas možda dosta ljudi vani čuje. Prije pet godina bih joj možda rekao da bude tiša, ali upravo sada želim da bude glasna kao nikad. Nisam je dugo čuo. "Jebem ti." Kažem nakon što osjetim da sam pri kraju, pa izvadim i završim na njenim lijepim grudima. Uzmem par sekundi da dođem sebi i dodam joj maramice kako bi se obrisala.

"Nisi ispao iz forme." Primijeti. "Polaskan sam." Ustanem kako bih otišao do kupatila. Pogledam se u ogledalo, smiješeći se kao budala. Nema šanse da bi pristala na ovo iz razonode. Mora da osjeća još uvijek nešto. Bilo šta. Isto kako je krila Spencer u sebi, staru Spencer, krije i osjećanja prema meni. "Dođi ovamo." Začujem je pa se vratim. Sjedila je ogrnuta plahtom, gledajući me pravo u oči. "Slušaj moram biti iskrena..." progutam knedlu na njen ton. "prošlo je dosta vremena i stvarno si me bio prošao. Bila sam ljuta, željna da ti vratim sve. Samo, sad vidim da možda i ima neke nade. Ako to želiš... naravno."

Puhnem upijajući njene riječi. Ako to želiš. Pa normalno da želim budalo.

"Šta misliš želim li?" Pogledam je. Nasmije mi se i poljubi me. I meni čudo da se desi. Gledali smo se još par trenutaka dok Zed naglo ne otvori vrata, koja sam naravno zaboravio zaključati i spusti pogled direktno na moju muškost. Prekrijem se jastukom i samo bacim unazad na krevet. "Izvini šefice, nisam znao..." krene se ispričavati što je bilo stvarno smiješno. Spencer ustane i odmahne glavom. "Hajde kad si već upao... govori šta hoćeš."

"Imamo situaciju." Izjavi, pa vidim da je uznemiri. Zatvori mu vrata ispred nosa i krene se oblačiti. "A da se istuširaš?"

"Jebem ti nemam vremena. Diži dupe." Udari me po prsima. Navlačila je pantole, tjerajući i mene da isto uradim. Malo sam izgubljen slučaj trenutno. "Stani neću se pomaknut... dok ne kažeš šta je sad."

"Ne znam postoji li osoba više tvrdoglava od tebe." Procijedi kroz zube pa shvatim da je ozbiljna situacija. Što me još više uznemiri i želim znati o čemu se radi. "Mario nas je hakirao. Idi za svojim poslom i ne daj mu da shvati gdje smo. Inače neće dobro proći." Naredi mi pa se brže bolje obučem i otrčim do kontrolne sobe. "Stvarno, Zed? Ostavio sam te kratko samog i desi se ovo?"

Sjednem na stolicu i krenem tražiti odakle nas hakuju i način kako ih spriječiti. Sjetim se jedne stvari koja mi je uspjela i sa Elliotom. Gasim sistem. Utipkam par brojeva svjestan da ću je naljutiti ovime, ali to je jedini način jer vidim da nam još nisu razbili lokaciju. "Scott koji ti je?!" Uleti u sada potpuno mračnu prostoriju. Pogledam je, vidjevši djelimično olakšanje kad se sistem za rezervno napajanje upali. "Uspjelo mi je jednom da nas ovako izvučem." Slegnem ramenima svjestan da sam uradio jedinu pametnu stvar.

Da sam odugovlačio bilo bi gotovo. Ne treba joj napad sada. Mario je ipak, koliko god on bio s manje iskustva, dobar i bogat na ljudima i oružju. "Moramo odmah početi s planom. Inače će nas sve pobiti." Objasni Zedu da ode i skupi momčad, pa krenem za njom ka njima.

S tim da sam sad u pogodnoj situaciji da pišem, pokušat ću ovu priču (svečano) svesti kraju. A i svi vi koji me čitate i pratite, molim vas, ostanite doma. Nije za šalu i postaje sve ozbiljnije, radi se o pandemiji koja odnosi sve više života. Zaštitite sebe i ljude koje volite.

Ostajte mi dobro.

Volim vas.🌞