ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 38

  „Vrijeme je da odeš.", Harry kroz zube govori Parkeru dok ga pokušava izgurati iz stana ali se ovaj sav cinično nastrojen ne da pa ne da. Ja ih samo posmatram i čekam da neko nešto ponovo kaže jer ja ne znam šta bih.
„Voljela bi da znaš više o njemu, zar ne malena?", Parker me pita preko Harryevog ramena dok se odupire paru ogromnih dlanova koji postaju još zgrčeniji s njegovim riječima.
„Ne zovi je tako.", Harry ponovo reži, a ja stišćem šake na taj način suzbijajući nekakve sile koje su me obasule, zauzdale...Radoznalost mi je razdraženija nego ikad.
„Mhm, nastavljaš da pokazuješ svoje nove stavove Styles? Više ti se ne sviđa dijeliti djevojku sa svojim bratom? Ne sviđa ti se vođenje sa mnom razgovora o njoj? Njenim sposobnostima u krevetu?"
Želudac mi se prevrće...imali su zajedničke djevojke? Obojica su spavala s njom? Kasnije pričala o tome? O Bože...
„Sviđa li se i tebi takvo nešto Ro?", Parker nastavlja, a Harry u licu postaje sve crveniji. Za nekog drugog bih pomislila da ga je sram ali kad je u pitanju Harry...sigurna sam da je u pitanju nešto drugo. Ljutnja? Bijes? Tako nešto... „Ako da, možda bismo mogli..."
Prije nego što je ovaj uspio da dovrši prijedlog za koji sam pretpostavljala kako zvuči i koji mi se samim tim automatski zgadio, brat ga je uhvatio za majicu i zanio mu se u facu.
„Ako istog trenutka ne odvučeš svoju prljavu guzicu odavde kunem se da ću te ja izbaciti i vjeruj mi neću biti nimalo nježan." Harry napregnuto govori, pogled mu gori zelenim plamenom ali ovaj ne djeluje kao da se plaši. Nastavlja da se smije kao drogiran.
„Polako braco...otkud znaš kakve Ro prljave želje ima?"
„Sigurno ne onakve kakve vas dvojica bolesnika imate.", odjednom sam se ubacila i Harry se namršteno okrenuo prema meni. Djeluje iznenađeno mojim riječima. Šta je očekivao? Da će mi se svidjeti što ima nastrane sklonosti kao i njegov brat da se igraju sa djevojkama kao da su odbojkaške lopte.
„Ro...", Harry mrmosi, a ja se sve više odmičem unazad. Ne mogu ni da ga gledam u oči...šta ako je to neka vrsta njegove igre, takođe? Šta ako je planirao...a opet sumnjam, uvijek me je upozoravao na Parkera...
„I da li ti je možda pričao o svojoj djevojci na kojoj..."
„Prestani!", Harry ga je prekinuo prije nego što je završio nešto što je ovoga puta izgleda bilo zaista ozbiljno, a zatims e okrenuo prema meni. „Idi u sobu." Naređuje mi, a ja ga iznenađeno gledam.
„Neću." Protivim se, a njegove crte lica postaju još zategnutije dok su Parkerove rasplinute usljed ogromnog keza koji nikako da iščezne. Po običaju uživa u pravljenju ovih kaša koje će me jednom dovesti do ludila...ako već nisu.
„Poslušaj me.", govori sa nešto povišenijim glasom i ja sa stisnutim zubima i usnama se zaokrećem, ulazim u njegovu sobu te zatvaram vrata za sobom odlučna da ih više neću ni otvarati. Želio me je u sobi e pa tu ću i ostati. U svakom slučaju, situavija mi je na neki način i odgovarala jer sam još uvijek mogla čuti njega i Parkera, a nekako imam osjećaj da će sada biti otvoreniji s uvjerenjem da su izolovani od mene...barem što se tiče Harrya.
„Pa jesi li ti normalan manijače jedan?" Čujem Harryev glas.
„Šta je? Želim unijeti malo adrenalina u vašu vezu...nije uredu da ga imate samo u krevetu."
„Parker prestani i gubi se odavde! Ja uporno pokušavam da pridobijem njeno povjerenje i onda se pojavi budala kao što si ti pa sve upropasti!"
„Pa kao da vaša veza ionako nije već unaprijed predodređena da bude uništena. Braco, zar nisi već dovoljno učinio? Eto, uspio si je dovesti kod sebe. Uspio si spavati s njom. Uspio si da je pridobiješ, zar nije bilo dovoljno? Zar to nije trebao biti kraj tog dijela tvoje igre? Za ostatak sam ti tu ja, tu je El, Ge. Budi ponosan." Parkerov glas je ironičan ali i ozbiljan pa ne mogu,a da se ne zabrinem oko tih riječi. Šta to znači? Harryeva igra je gotova?
„To je možda kraj jedne igre Parker." Harry se oglašava.
„I?"
„Sada imam novu."
Novu?
„Novu?" Čak i Parker zvuči iznenađeno. Harryev glas se ne čuje pa kontam da je samo klimnuo glavom ili šta već. „Ponovo s njom?"
„Da i u to mi se nećeš petljati ni ti ni bilo ko drugi. Sad izlazi!" Harry naređuje, a ja se preznojavam.
„Otkud sad to?" Parker nastavlja da pripitkuje ali ne čujem nikakve odgovore s Harryeve strane. On počinje novu igru? Sa mnom? Ponovo?
„Izađi, ne želim te više vidjeti!"
„Sta..."
„Izlazi! Dovoljno si toga već upropastio!"
Mogu da čujem nekakvo šuškanje i tutnjanje prije ponovnog nešto slabijeg Parkerovog oglašavanja.
„Ali ti ćeš me prevazići!" Nakon tih riječ začulo se jako lupanje vratima, a ja sam brže bolje sjela na pod te prislonila leđa uz vrata. Nema vražjeg ključa.
„Ro.", Harry zadihano izgovara moje ime dok mu koraci postaju sve glasniji i bliži. Odjednom, iznad moje glave se pomjera šteka i ja polako klizim po podu. „Ro?"
„Prestani!", upozoravam ga te se ponovo povlačim uz vrata. Da nema tepiha koji mi daje malo potpore, ali pretpostavljami Harryeve obazrivosti da me ne udari već odavno bi bio unutra.
„Pusti me da uđem." Zvuči iznervirano.
„Neću! Rekao si mi da odem u sobu!"
Mogu da čujem kako ispuhuje.
„Da ne bi morala da slušaš Parkerove gluposti Aurora!"
Eno ga, čim me zove Aurora, baš je ljut, a ja bih trebala biti. I jesam! S tom pomišlju još više zatežem vilicu i pribijam se uz vrata.
„Harry, ne želim trenutno da te vidim, okej? Nisam uvijek raspoložena da budem tvoja igračka." Ozbiljno ga upozoravam i gurkanje vrata napokon prestane. Ruke me peku od klizanja po dijelu poda prekrivenog samo parketom.
„Već sam ti rekao da nisi moja igračka...", govori kroz izdah, a ja stavljam ruke u kosu.
„E pa ja se nekako sjećam kada si mi u autu jasno rekao da ću samo biti tvoja igračka."
Sjećanje i te riječi mi stvaraju grč u stomaku.
„To je bilo prije."
Čujem glasniji zvuk i pretpostavljam da je i on sjeo na pod. Sada nam leđa razdvaja samo drvena pregrada predstavljena vratima. Ironično sam se nasmijala.
„I to bi kao sad trebalo da me utješi? Uostalom, kao da je sada nešto drugačije."
„Jeste." Glas mu je tako rpeko vrata još promukliji i zreliji.
„Ma da...a šta je to drugačije?"
„Pa ne znam ali jeste."
Zvuči odsutno...kao da samo mehanički odgovara na moja pitanja dok ustvari razmišlja o nečemu drugom. U ovakvoj situaciji ja nema šanse da bih mogla odlutati do nekakvih drugih stvari...
„To me baš utješuje..."
Jesam li ja to njemu upravo rekla da želim da me tješi? Sažaljeva? Ne, ne želim!
„Ro..." Po običaju mrmlja moje ima ali ne dovršava. Zašto ja uvijek imam višak riječi na jeziku? Radoznalost se ponosno tapše po grudima sa zažmirenim očima i onim 'zahvaljujući meni' smiješkom.
„Započinješ novu igru? Završio si staru? Zašto mi barem nešto od toga nisi rekao Harry?" Odjednom nastaje tišina koja me tjera da sve više i više prislanjam bedra uz grudi. „Harry."
„Čula si nas?", zvuči iznenađeno, a ja zatvaram oči, podižem glavu i beznadežno uzdišem.
„Da ste bili nešto tiši možda i ne bih."
Zar je moguće da se toliko zanio da nije ni bio svjestan koliko glasno priča? Pa njegov prodorni glas prožet ljutnjom čula bi i Camilla.
„Sad mi reci. O kakvoj je igri riječ? Zašto ponovo ja? Zašto ti je zabavno da se igraš sa mnom?" Zvučim povrijeđeno i razgaljeno iako ne želim. Ponekad se osjećam kao da naš odnosi vodi...ka nečemu? Ne znam ni sama šta mislim,a onda se ponovo nekad, kao npr. sad osjećam kao samo jedno od njegovih sredstava da svoj život učini zanimljivijim.
„Ro...ta igra nije ni slična prošloj."
Ponovo sam se nasmijala, najironičnije što sam mogla.
„Pa vidiš, te tvoje riječi bi mi možda nešto i značile da znam šta je bila prošla igra. Ti mene ismijavaš ili šta?"
Okrećem glavu ka vratima i pravim grimase kao da ga mogu vidjeti kroz debele slojeve čvrstog drveta prelakiranog bijelom bojom.
„Naravno da ne Ro." Ponovo zvuči iziritirano i smoreno mojim riječima i pripitkivanjem. Pa šta je očekivao? Kad bi mi više otkrivao možda bi moja radoznalost i bila nešto spokojnija. Diže mi palčeve i na odobravajući način klima glavom. Glasić se prevrće po krevetu i stavlja deset jastuka oko glave kako ne bi morao biti primoran da sluša sve te uzaludne razgovore.
„Pa onda mi reci nešto."
„Reci mi svoju igru pa ću i ja tebi svoju." Odjednom me neočekivano izaziva i meni moja brzopletost gotovo priušćuje taj luksuz da mu kažem sve o svojoj igri ali zdrav razum na svu sreću na vrijeme preuzima stvar u svoje ruke te mi prelijepljuje usta ljepljivom trakom. Tek u tom trenutku mi u glavu dolazi činjenica da ne samo da je Harry dečko koji se igra sa mnom, moj profesor, nestabilna osoba u smislu održavanja odnosa...on je još i Parkerov sin! Već duže vrijeme nisam o tome razmišljala i bolje bi bilo da nisam ni sad. Želudac mi ponovo visi o grkljanu.
„Nije fer." Izlažem mu svoje mišljenje i čujem kako se prihušeno podsmjehuje.
„Eto vidiš. Ni ti nisi nevinašce, Ro."
„Sigurna sam da jesam veće od tebe. Ja barem tebi ne zadajem glavobolju svaki Božiji dan sa novim i najnoviji ultranovijim misterijama koje znaš da ne možeš otkriti bez rješenja koje ti ne dajem. Kako bi se osjećao?"
„Trenutno se osjećam previše umorno da bih dao odgovor na tvoju jednu tako komplikovano izgovorenu izjavu."
„Ma divno. Još me i ne slušaš."
„Slušam ali spetljano pričaš."
O Gospode...
„Okej Harry ako misliš da ćeš me se rješiti tako što ćeš početi da razglabaš o glupostima onda se grdno varaš." Upozoravam ga i čujem kako se smije. „Ovo meni nije smiješno Harry!"
„Znam da nije." Zvuči nešto ozbiljnije.
„Na ovo mi moraš odgovoriti." Odlučno mu govorim istražujući mnogobrojne linije po svojim dlanovima. Pitam se koji mi je vrag prekratio onu koja označava sreću.
'Ta i ne postoji plavušo.', glasić mrmlja pod jastukom, a ja se mrštim. 'Ja bih se na tvoj mjestu prije zapitao ko ti je uskratio onu za logiku i glavu.'
„Na šta?" Harry ne zvvuči baš razveseljeno mojom izjavom i nekakvom vrstom neozbiljno shvaćene prijetnje.
„Cilj tvoje prve igre je bio da spavaš sa mnom?"
Crnilo mi se prevlači preko očiju...samo da nije to, samod a nije to...
„Bože, Ro, naravno da ne!" Moje pitanje ga je pogodilo ali još uvijek ne mogu tvrditi da je iskren.
„Pa zašto je onda Parker sve ono nabrojao?"
Na to moje pitanje nastaje nova tišina koja me mota u onaj crni tepih pored kog sjedim i baca u Sanu.
„Već sam ti rekao da moja igra nije bezazlena ni nevina..." Eno vidiš... „...ne mogu ti ništa otkriti o njoj, ali želim da znaš da naše vođenje ljubavi nema veze s tim. Spavao sam s tobom zato što sam to želio, zato što sam želio tebe, okej? I još uvijek te želim." Ovoga puta zvuči istinski iskreno i to me na neki čudan način umiruje iako ne bi trebalo. Glasić me mrko gleda preko jorgana i odmahuje glavom.
„Molim te ne stavljaj to pod upitnik.", dodaje, a ja trljam lice rukama. Dovešće me do ludila.
„Harry, otkako sam te upoznala moje tijelo se pretvorilo u upitnik tako da je ta tvoja molba bespotrebna.", mrmljam pod lanovima i čujem kako se glasić cinično smiješka te odmah iskače iz kreveta, vadi papir i počinje mene crtati u obliku upitnika pri tom se dobro trudeći da me do kraja unakazi.
„Vjerujem ti, ali nemoj više nikada pomisliti da sam spavao s tobom zbog igre. Nisam takav."
„Ali si bio dovoljno 'takav' da sa bratom dijeliš djevojke?", ironično ga pitam i osjećam kako me neka čudna vrsta znoja obasipa po cijelom tijelu.
„Nemoj to gledati na takav način." Staje u u svoju klimavu odbranu, a ja ponovo počinjem a razmišljam o njegovim umočitalačkim i vampirskim sposobnostima.
„Otkud ti znaš kako ja na to gledam?"
„Osjetim po tvom glasu." Oh, da zaboravila sam da je on stručnjak za tumačenje tuđih pokreta, gestova, pogleda pa čaki boja. „Nismo ih silovali." Osjećam čudnu vrućinu u tijelu na te njegove riječi usput pokušavajući da ne pomislim na prošlost. Harry je odjednom utihnuo pa pretpostavljam da to znači da je shvatio šta je rekao. Prije nego što je možda pokušao da se izvine ja sam progovorila s namjerom da spriječim taj trenutak.
„Ali ste ih dijelili i to zvuči dovoljno gadno."
„One su to željele. Mislim, nije im smetalo." Ponovo se brani,a ja više ne znam oko čega da se gore osjećam. Kakve su to pobogu djevojke kojima nije dovoljan jedan muškarac u odreenom vremenskom periodu? Što je još gore, ni Harryu nije smetalo što je ona takva i što zna da se u isto vrijeme viđa i sa njegovim bratom.
„To je baš neka utjeha...", mrmljam i brzo nadodajem brzopleto poslušavši svoju radoznalost koja nekad nema granica. „Jeste li zajedno to radili?"
„Šta?" Harry zvuči zbunjeno, a ja žalim što sam to pitala.
„Pa...jeste li zajedno..."
„Imali sex? U troje?" Harry dovršava za mene, a ja pravim zgađenu grimasu te klimam glavom potpuno zaboravljajući da me ne može vidjeti.
„Da." Svoje gestove i misli pretočavam u riječi i čujem Harryev hrapavi smijeh.
„Naravno da ne Ro."
Nisam sigurna da li bih mu vjerovala ali ne želim više pričati o tome. Taman što sam to odlučila radoznalost je poput voditeljice izvadila karticu s par novih pitanja. Iskorištavam kratku pauzu te se ponovo ubacujući i usput prijeteći radoznalosti da je ovo posljednji put da slušam njene glupe zahtjeve.
„Da li si...da li si ikad imao takve planove sa mnom?"
Jao, pa da li mi pitanja mogu biti imalo neugodnija? Ipak, ne mogu reći da se osjećam posramljeno. Samo imam čudan osjećaj na području između pluća i želudca.
„Ne!" Ovoga puta je istinski uvjerljiv. „Nikad te ne bih dijelio, Ro." Dodaje nešto tiše ali još uvijek dovoljno jako da se utisne u moju zonu označenu kao 'istina'.
„Ja ti nisam čak ni djevojka, zapravo.", dodajem ono što je trebalo zapravo da ostane u mojoj glavi usljed čega se udarampo njoj i dobijam želju da samoj sebi zavežem jezik na čvor.
„Bila bi da to želiš.", podsjeća me, a ja kolutam očima.
„Ali ne želim."
Tišina. Ponovo. Mislim da sam ga povrijedila svojim riječima ali šta da mu radim. I on mene neprestano povrjeđuje, svjesno ili nesvjesno, svejedno je.
„Ni one mi nisu bile djevojke...Mislim, jesu na neki način ali mi nisu značile.", promukli glas se ponovo oglašava, a ja se još više spuštam leđima niz vrata tako da sam u nekakvom poluležećem položaju. Želim da se nadovežem na njega i kažem mu kako bi tako bilo i sa mnom da prihvatim vezu ali nekim čudom uspijevam da zauzdam jezik te ostanem u tišini. Ne želim da zvučim patetično niti kao neko ko žudi za njegovim snažnijim osjećajima prema sebi. Ni ja ne osjećam prema njemu ništa što bih mogla nazvati...osjećajem? Sviđanjem? Još manje ljubavlju. Mislim da je jedina spona između nas nekakva fizička privlačnost, ako bismo izuzeli igre i to je to. Veza ne bi funkcionisala i nemoguće je da se uopšte i sagradi. Ne bih mogla dopustiti da se takvo nešto dogodi i zaboraviti na sve ono što sam imala u planu.
'Plan je nešto što se sprovodi u stvarnost, a ne kao kod tebe, ono što ti dođe u glavu tek kad shvatiš da si upravo imala sex sa Harryem.', glasić me grubo podsjeća i koluta očima i to nekoliko puta, a ja duboko i mučno uzdišem. Mora li mi baš uvijek prisjedati na muku?
„Jesi li još uvijek tu?" Zvuči ozbiljno dok postavlja pitanje koje je trenutn apsurdno.
„Jedini način da pobjegnem iz tvog crno bijelog svijeta je da skočim kroz prozor. Da li zaista želiš da to učinim?" Sarkastično ga pitam dok prelazim pogledom preko dvije jednolične boje kojima sam okružena.
„Crno-bijeli svijet?", pita me očito iznenađen mojim nazivom.
„A kako ti ovo zoveš? Zebrina leđa?"
„Uhm...zovem je jedostavno soba."
Kolutam očima dok pokušavam shvatiti kako smo dovraga došli do te retardirane teme. Imam i važnijih razgovora za obaviti s njim.
„Mogu li sada ući?"
„Ne. Prvo mi moraš nešto objasniti."
Čujem kako proizvodi neki zvuk koji mi daje do znanja da nije zadovoljan tim što čuje.
„Šta je?"
„Nije dovoljno to što mi ne daš da uđem u vlastitu sobu nego me još i mrcvariš?"
I on mene mrcvari 24h tako da ga uopšte ne žalim. Prevukla sam njegovu majicu preko koljena uživajući u prelijepim mirisima kojima je njen materijal ispunjen. Svi pripadaju Harryu.
'Ljuta si na njega i nećeš da mu otvoriš vrata dok kao kakva retardirana mačka njušiš njegovu majicu? Zanimljivo.'
„Pa, šta hoćeš još da me pitaš?", Harry nevoljko pita,a ja uzdišem te se spremam za razgovor koji slijedi i za koji zasigurno znam da neće biti jednostavan niti će poštediti moje živce.
„Pa..."
„Prije nego što počneš moraš mi obećati da ćeš me putiti unutra kad ti odgovorim.", glas mu je izazivački. „Imam i ja uslovi Ottis." Na neki čudan nčin mi se sviđa kad kaže Ottis iako me je to prije nerviralo. A dobro, to je opet do sada najmanja promjena u odnosu na ono moje 'nekad' zar ne?
„Okej." Pravim grimasu pitajući se šta u kad ga pustim unutra. Ovako se osjećam sigurnije dok ne osjećam kako me onaj njegov zeleni pogled gricka i dovodi do ludila svojim blještavilom i opasnošću koja nekako uvijek izbija iz njih...bila ona pozitivna, negativana, uzigrana..bilo kakva.
„Pitaj."
„Gdje si bio večeras?" Uh, prevalih i to preko usta.
„Večeras? Kad večeras?"
Vidi, vidi što se pravi lud.
„Pa večeras."
„Pa išao sam po večeru?" Zvuči iskreno i samouvjereno te mi na taj način nesvjesno daje do znanja da mu ne bih trebala vjerovati čak ni kada mislim da govori istinu. Prviše je premazan i uvješten u lažima da bih sebi priuštila takav luksuz čini mi se.
„Znam da nisi Harry. Čula sam onaj telefonski razgovor."
„Prisluškivala si?" Čini mi se da je malo razljućen, a škripanje koje čujem mi daje do znanja da se izokrenuo ka vratima.
„Nisam, samo sam čula. U prolazu.", branim se i znam da zvučim neuvjerljivo i naivno.
„Aurora, kad ćeš već jednom prestati s tim? Kad ja tebe prisluškujem?"
Vrhovi živaca mi lagano počinju pulsirati.
„A misliš da je manje nepristojno to što si mi čitao poruke?"
„Kad?"
„Kad? Onda kad si nepozvan došao u kućicu na obali! Prestani se uvijek praviti malouman!", upozoravam ga te se ustajem osjećajući kako mi se mišići grče u prisustvu tvrdog poda. Taman što sam to učinila vrata su se počela otvarati, a ja sam poskočila u pokušaju da ih poguram, ali mi nije uspjelo. Harry je ovoga puta istinski iskoristio snagu te se našao na pragu sa zelenim očima okomljenim na mene. Kako je pobogu skontao da sam ustala? Čini mi se da nisam napravila glasne pokrete. Zaista ima nevjerovatnu moć zapažanja.
„Ne poštuješ dogovor.", podsjećam ga ali to ne mijenja njegov smračeni izraz lica. Ljut je što sam čula razgovor? A zaista je bilo slučajno i uostalom da nisam, ako da bi to bilo neto ljepše. Možda za njega bi ali ne i za mene. Imam pravo da barem nešto znam.
„Ja sam još uvijek u svojoj zoni Aurora.", govori mi,a meni pogled pada na njegove noge. Stoji na pragu. Uh...koji bukvalista.
„Okej, lijepo od tebe,a sad mi reci. S kim si se našao?" Gledam ga ravno u oči s nadom da će me u tom slučaju shvatiti ozbiljnije. Oblizuje usne, lijevom miicom je naslonjen na okvir od vrata dok mu je lijeva ruka naslonjena na otkriveni kuk. Tetovaže mu se presijavaju na čudan način pod vještačkom svjetlošću.
„Zar zaista misliš da sam dužan reći ti?", pita me, a ja se osjećam uvrijeđeno. I previše. Zaista nema nikakvog obzira prema meni, a onda bi još i da mi bude dečko. Pa iovako ne znam šta ću s njim ni kud ću sa sobom.
„Pa ne moraš, ali u tom slučaju ja odlazim odavde.", podosta ravnodušno mu govorim, podižem ruke pridodajući jednostavnost svom stavu te se okrećem ka krevetu pored kog je bila torba sa mojom odjećom. Mora da je ostavio tu kad sam tek otišla u kupatilo. Sjećanje na trenutke sa tuširanja me automatski obasipaju poput one tople vode te podiže čitav oblak ugodne pare oko mene. Brzo je rastjerujem te uzimam torbu, a Harry ulijeće u sobu te krši obećanje.
„Šta kog đavola izvodiš Ro?", ljutito me pita te rukom obuhvata jednu od ručki na torbi.
„Idem.", brecnula sam se te ga oštro pogledala, a on je zakolutao očima te mi samo jednim pokretom otrgnuo torbu iz ruke, istina, usput me zagrebavši malo. A nije fer, to je diskriminacija nad ženama i njihovom manjom snagom.
„Prestani.", govori dok baca torbu u stranu. Da sam neka veća picajzla sad bih ga šutnula nogom u međunožje s obzirom da se u tom čudu nalaze moje stvari.
„Ja da prestanem?!", pitam ga pokazujući rukama ka sebi,a on okreće glavu na stranu te prolazi rukom kroz kosu. „Ja sams asvim ozbiljna Harry. Ako mi ne kažeš s kim si se večeras sastao ja odlazim. Još uvijek imam svoju kuću iz koje si me ti odvukao ako se ne sjećaš i u koju se mogu vratiti kad god to želim.", podsjećam ga na to kako ne zavisim od njega u tolikoj mjeri u kojoj on misli da zavisim te čekam njegovu reakciju za koju se nadam da će biti povoljna za mene. Spušta glavu dok su mu obe ruke na kukovima te uvlai gornju usnu negdje među svoje trenutno nevidljive zube. „I?" Osjećam se kao da mi gori pod nogama.
„Bio sam sa Danielle.", iznenada odgovara i podiže glavu zagledavši mi se ravno u oči. Danielle?
„Kojom Danielle?" Glas mi je šrkipav. Nisam očekivala ovo...nikad mi nije lakše odgovorio na nešot ozbiljnije, da se tako izrazim. Auh.
„Danielle, onom koju si upoznala na prvom predavanju."
Pogled mi pada na pod i pred očima mi se stvara slika iritantne crvenokose djevojke koja....crvenokose? Jao...pa...kako mi to prije nije palo na pamet? Ima crvenu kosu, ako je Benova sestra onda zna i gdje Amanda živi, a znala je onaj dan kad se tek tako pojavila pred našom kućom...auuu...
Pogled mi naglo odlijeće do Harrya.
„Danielle je tvoja bivša?" Zvučim i previše uzbuđeno ali me nije briga. Hoću da znam,a po svemu sudeći upravu sam. Ona me je upozoravala na Harrya, znala je za njegove igre....
Harry se mršti, a zatim glatko odmahuje glavom. Ma daj!
„Nije?" Razočaranost me zapljuskuje sa svake strane. Nemoguće! Sve se poklapa! „Ma jeste!", protivim mu se, a on podiže obrve iznenađen mojom uvjerenošću u nešto što izgleda zaista nije istina.
„Nije zaboga, otkud ti takva ideja?"
„Pa tvoja bivša ima crvenu kosu!", podsjećam ga kao da je s Marsa pao, a on koluta očima te uzdiše.
„Da, sigurno je jedina na svijetu."
„Pa nije ali se sve poklapa! Mora biti ona!", nastavljamd a ga uvjeravam, a njegov izraz lica ostaje hladnokrvan.
„Aurora, znam s kim sam bio, a s kim ne. Ne treba mi tvoja konstatacija."
Njegove riječi me odbijaju od sebe pa se odmičem unazad kao da želim da dobijem bolji pogled na njegovo tijlo čiji bi mi bilo koji djelić mogao dati do znanja da laže ali sam po običaju bezuspješna.
„Pa kako?", razočarano ga pitam,a on se na trenutak blago smješka.
„Stvarno si čudnovata...", mrmlja dok odmahuje glavom i zaobilazi me, a ja se okrećem za njim poput suncokreta koji ne želi da propusti nijedan pokret svog Sunca vodiča.
„Pa eto, zamislimo da nije tvoja bivša, šta ćeš s njom?" Ostajem pri svom, a njegov smiješak iščezava.
„Razgovarali smo o stvarima o kojima s tobom ne mogu."
Pa kao da sa mnom i o čemu posebnom razgovara...
„Kao npr.?"
Sjeo je na krevet, raširio noge te na koljena naslonio podlaktice. Sada jasno mogu da vidim mišiće razvijene na njegovim ramenima i mišicama kao i crne bokserice koje su još više provirile s obzirom da su se farmerke povukle ka dolje.
„Kao npr. o Dark Angelu.", ponovo glatko odgovara, a ja se zabrinjavam i za njega i za sebe. Ili ja ovo sanjam ili je on poludjeo. Bilo kako bilo za sad ne bih ništa mijenjala. Radozlanost uživa i zahvaljuje Bogu na ovakvom poklonu.
„Dark Angelu? Zašto o tome?", pitam ga zaustavljena odmah ispred njega.
„Zato što je ona bila član.", govori dok me odozdo gleda ravno u oči. Ja svoje širim. Au...
„Član?", jedva to progovaram. Šokirana sam. Šta mu bi pa da to prizna? Klima glavom, a ja oblizujem usne spremna da nastavim s ispitivanjem. „Da? An? El?" Au, pa do sada nisam ni skontala da se sve te kombinacije mogu naći u njenom imenu. Kontam da Da nije jer je Harry rekao da prva dva slova u kombinaciji nisu prihvatljiva, onda ostaje An ili El...šta ako je ona An?
Harry nekoliku puta trepće svojim gustim i dugim trepavicama ne skidajući pogled s moga prije nego što odgovara. „Ona je El."
El...El...El...To mi neprestano odjekuje glavom jer pokušavam da se uvjerim da je to zaista izašlo iz Harryevih usta. Danielle je El? Sada imam tri člana...preostala su mi još tri od kojih je najgori An za kog Harry tvrdi da ni sam ne zna ko je.
„Oh...", je jedino što napušta moja usta, a Harry prislanja palčeve uz usne gledajući mi kroz jedan pramen koji mu je nestašno pao preko desnog oka.
„Jesi li sad zadovoljna?", pita me, a ja ne znam šta bih odgovorila. Nije sad da bih mu trebala ljubiti stopala jer mi je rekao takvo nešto ali eto...od koga je dobro je.
„A zašto ste se našli?"
Na to moje pitanje me strijelja pogledom,a ja podižem ruke u znak predaje.
„Okej, okej...samo pitam. S obzirom na količinu dobijenih informacija za večeras i više sam nego zadovoljna.", govorim istinu ali opet nekako ironičnu istinu jer da je sreća do sad bih već sve znalao njemu, a ne ovako. Po jedan podatak na svaka 3 ili više dana. Sjela sam pored njega na krevet te počela tapkati stopalima po podu. „I zaista ti nije ona bivša?", pitam dok ga posmatram kraičkom oka, a on prelazi rukama preko lica i zatim se zabuljuje u mene.
„Zašto ti je to toliko prinaupalo na pamet?"
„Pa ne znam...zato što tek shvatam da se ona uklapa u opis."
Sliježem ramenima pitajući se da li zaista imam dovoljno čvrstu osnovu za svoje tvrdnje.
„A kakav je to opis? Crvena kosa?", Harry mi se podsmijava i gledame sa jednom stranom lica naslonjenom na skupljene šake, a ja kolutam očima.
„Pa eto onda, kako se zvala tvoja bivša?", izazivam ga, a on se prevrće leđima na krevet te skoncentriše svoj zeleni pogled na plafon.
„I sama si zaključila da si večeras dobila i previše informacija."
„Jao, pa kao da je ime nešto bitno."
Oslonio se na podlaktice te me pogledao onim svojim napola spuštenim pogledom.
„Imena za mene igraju jednu od glavnih uloga Ro."
Baš fino. Opsjednut je imenima, to je nešto što sm zaključila i kada sam ga tek upoznala.
„Stvarno si bolestan.", mrmosim sa nezadovoljnom grimasom te skrećem pogled na stranu. „Čovjek tebe da pita koje su ti boje čarape ne bi mu odgovorio koliko si zapetljan."
Mogu da čujem ako se smije kombinacijom vazduha, jezika i zuba.
„Ne nosim čarape."
Podiže noge i pokazuje mi svoja otkrivena stopala i prste koje zaigrano pomijera, a ja kolutam očima.
„Eto vidiš, od tebe se nikad ne može dobiti odgovor koji očekuješ."
Okreće se na bok, naslanja na lakat te mi se nastavlja smješkati. Odjednom su ga uhvatili nekakvi vragovi.
„Toliko ti je krivo što ne nosim čarape?"
Zaigrano sam mu prošla rukom kroz kosu te ga odgurnula od sebe, a on se nasmijao te ponovo prevrnuo na leđa.
„Pa hoćemo li napokon večerati?", pita sa zategnutim glasom usljed novonastalog položaja, a ja se pitam koliko je to godina prošlo otkako je krenuo da nam spremi večeru. Ja bih rekla 1o.
„Nisam više gladna.", iskreno mu odgovaram pokušavajući da shvatim da li smo nas dvoje išta večeras razriješili. Nismo, to zasigurno ne, ali poznajući Harrya, definitivno znam da mi je otkrio više nego što bi inače tako da bih za sad trebala da malo smanjim tempo u ispitivanju.
Nabrao je čelo na moj odgovor.
„Zašto?"
Uputila sam mu značajan pogled.
„Zato što sam upravo s tobom obavila jedan veoma zamoran razgovor i čula sam stvari koje su dovoljne da mi unište apetit kao kocku šećera u vodi."
Skupio je usne prelazeći pogledom preko mog lica, a zatim se ponovo okrenuo na bok ka meni.
„Ono sa djevojkama?"
Klimnula sam glavom,a on je objesio dojnju usnu očito razočaran ali i poddstaknut da me ponovo uvjerava u nešto što ni on ni ja ne razumijemo. Misli da sam ja drugačija od drugih, a onda opet na kraju, ja sam samo dio njegovih igara.
„Ro, više to ne radim. Ne dijelim djevojke ni sa kim."
„Pa i nemaš ih.", podsjećam ga, a njegova klava klone dole i daje mi do znanja da odustaje od rasprave sa mnom. „želim da znam više o tvojoj prošlosti Harry. Želim da znam o njenoj burnosti...", govorim mu nadahnuta Parkerovim riječima te tako tjeram kovrdžavog dečka da sve više uvlači glavu u jorgan.
„Ako nam je suđeno, saznaćeš sve i oprostiti mi, zažmuriti na neke stvari, a ako nije, onda će ona ostati moja mračna tajna čiji će jedan dio biti zaslužan za raspad našeg odnosa."
Njegove riječi me bacaju u duboko razmišljanje. Osjećam se previše umorno da bih išta pokopčala.
„Hoćeš reći da je suđeno da...da na kraju završimo kao neprijatelji?"
Ne znam kako bih da formulišem pitanje na koje Harryev izraz lica ostaje zamišljem i zadubljen u nešto meni nedokučivo.
„Ne znam...", tiho govori dok sliježe ramenima. „Nikad ne razmišljam o budućnosti."
„Nikad?"
„Nikad."
A svakako sam znala da je čudan tako da ne planiram previše se čuditi tome mada mi nije jasno kako neko neće biti zainteresovan za svoju budućnost.
„Fino...", govorim ne znajući kakav drugi komentar dati na to.
„Pa, šta onda želiš da radiš?"
„Da spavam.", odgovaram m osjećajući kako mi san sve više pritiska kapke te ih pokuššava sasvim spustiti. Harry se uspravlja u sjedeći položaj, a ja se ustajem.
„Želim u drugu sobu.", govorim mu, a on se mršti.
„Zašto?" Sliježem ramenima razmišljajući o tome da li ima razloga da spavamo u istom krevetu. „Kaako se ti djevojko uopšte usuđuješ reći mi da sam ja komplikovan ili zapetljan? Ravna si mi ako ne i gora. Spavaćeš sa mnom, u mom krevetu." Govori mi pokazujući prvo na sebe,a zatim na dušek i iako je bio sasvim ozbiljan, po glasu sam mogla da shvatim i da se jednim dijelom šali. Zakolutala sam očima i iako željna da se držim svojih nekakvih mišljenja, na krajus am ipak pod uticajem umora pristala.
„Okej...budi zahvalan mojoj pospanosti.", dodala sam prije nego što sam napustila sobu te otišla u kupatilo. Kada sam se vratila Harry je već bio sav ispružen preko kreveta i posteljine, dakle nepokriven. Ruke su mu skupljene na grudima i djeluje zamišljeno ali brzo izlazi iz tog stanja u trenutku kada me primjećuje. Zatvaram vrata te se krećem prema krevetu, a on me zagleda dok mi njegova majica leprša oko tijela. I ne pokušava da prikrije smiješak, a ja ne mogu, a da ne prevrnem očima. To i previše često radim, očne jabučice su me počele boljeti. Brzo sam se zavalila u krevet i pokrila, a Harry je ustao.
„Ideš u toalet?", pitam ga spod deke,a on odmahuje glavom obuhvatajući prstima dugme svojih farmerki.
„Već sam obavio ono osnovno nakon sexa.", prosto je odgovorio, namignuo mi, a zatim otkopčao farmerke i skinuo ih ostajuči samo u boksericama. Ja sam pogledala na stranu praveći se nezainteresovana, a on je poovo legao i nepokriven mi se približio na šta sam se ja odmakla gotovo se prevaljujući preko ivice kreveta. „Gdje ćeš?"
„Navikla sam sama spavati u krevetu.", govorim mu pokušavajući da izbjegnem situaciju u kojoj ću da budem u njegovom zagrljaju jer bih se u tom slučaju osjećala čudno....
„Pa šta? I ja sam."
„Samo me pusti da spavam."
Zatvaram oči dok pokušavam da iz misli izbrišem maleni biserni nakrivljeni smiješak koji sam vidjela neposredno pred sklapanje kapaka.
„Kako želiš.", govori, a ja mogu da osjetim pomijeranje dušeka pored sebe. „Laku noć Ro."
„Laku noć.", mrmljam i nakon samo par trenutaka tonem u dubok san, za čudo lišen noćnih mora..
......