ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 54

„Nekako se bojim da oboje ne bismo uspjeli ni stati u ono čudo koje bi valjda trebalo biti toalet."
Čujem promukli i šaljivi glas koji mi para uši kao nikad prije, a nimalo se ne uklapa u moj izraz lica koji odaje onu gorku tugu i razočaranost sa samog dna mračne i trenutno u laži uvaljane duše.
„Šta..." Pogled mu prati put koji vodi do mjesta moje, u tom trenutku, najveće skoncentrisanosti. Svjetlo na ekranu se već ugasilo, ali u mojoj suzi koja svjetluca na toj crnoj podlozi još uvijek jasno mogu pročitati maloprije viđene riječi. Dojnjim zubima i usnom prekrivam gornju i ne djelujem nimalo kao neko ko je u sebi sasvim zdrobljen. „Ro? Šta radiš s mojim..." Ne znam zašto, ali prestaje govoriti. Možda je i bolje jer sam u iskušenju da ga gađam čim bilo, a mobilni mi je prvi pri ruci. Ne djeluje nimalo lako, a ni mekano.
Sjeda pored mene, a ja pokušavam ignorisati činjenicu da smo goli jer to nimalo ne doprinosi ozbiljnosti situacije. Ne gledam ga ali jasno mogu vidjeti njegoe dugačke prste koji mi izvlače mobilni iz ruke tako da u samo jednoj sekundi gubim pogled na onu suzu koja se sada rasipa u njegovoj šaci. Jednako kao i ja...kao i moja bol...
Pretpostavljam da čita poruku i to vrijeme koristim kako bih se što više pokrila dekom koja mi se u tom trenutku čini kao najbolji način za 'samoutjehu', ako taj izraz uopšte i ima smisla.
„Ro..." je prvo što mogu da čujem iz njegovih usta nakon što prethodno ispušta zvuk koji ne sadrži nimalo pozitivnosti. „...molim te..."
Skrećem mutni, tj. suzni pogled ka njemu dok mi se dojnja usna trese. Još uvijek nisam pukla ali sam na pragu.
„Šta moliš Harry?", drsko i nimalo obazrivo ga pitam, a on drži glavu naslonjenu na ruku dok u drugoj okreće mobilni.
„Ne ponovo."
„Pa i ja kažem. Ne ponovo!", derem se i usred svega razmišljam kako ću biti izbačena iz stana još prvi dan zbog ometanja mira, ali me nije briga. Ustajem i počinjem uzimati svoje stvari kako bih se obukla.
„Pa nije valjda da ćeš joj vjerovati?"
Srce mi se toliko steže da ga mogu zamisliti umotanog u kanap čije krajeve neko sve više i više vuče u suprotnim smjerovima tako da je samo pitanje trenutka kada će se raspoloviti.
I njoj je napravio dijete? Zbog njega je imala prokleti test?
„A kako tebi da vjerujem?!", pitam ga dok oblačim i kopčam duks. „Kako bilo kome da vjerujem? U posljednje vrijeme nisam sigurna ni u samu sebe! Nisam sigurna da li sam zaista gladna, da li zaista moram u toalet, da li mi se zaista spava! Ni u šta nisam sigurna i još malo pa ću skrenuti s pameti! Zapravo već sam! To vam je još jedna igra?! Još jedan cilj?!"
Oblačim gaćice dok me u svemu tome prati Harryev neprobojni pogled zbog kog mi je još gore.
„Daj, ne gledaj me!"
„Aurora, njoj i jeste cilj da ovo napravi!"
Napokon podiže pogled na moj ustreptali, a ja napokon navlačiom i dojnji dio trenerke. Osjećam se manje ranjivo i izloženo, ali sam i dalje krhka što me ubija u pojam. Brišem suze koje još uvijek nisu uspjele da pređu ni polovinu obraza te se pitam koju sam magiju koristila protiv njih protekle četiri godine.
„Šta, ona je tačno znala kada ćeš ti doći, kada ćemo se pomiriti, imati sex, kada će tebi naletiti nužda i kada će poslati poruku?! A da ne pričamo i o tome kako je predvidjela da će se farmerke naći na podu i da ja neću izdržati, a da ne pogledam šta je u pitanju!"
Prolazi rukom kroz kosu pa se i sam naginje i uzima bokserice.
„Nisam to rekao, ali je ovo bilo namijenjeno da me isprovocira."
„Isprovocira? Harry, koliko je vama godina?! Zapravo, mogla bih isto pitati i sebe s obzirom da sam ti dopustila da mi napraviš dijete kao posljednji retard!"
Glasić negdje zapisuje moje riječi, a ono 'kao posljednji' zamjenjuje sa 'ali naravno to me ne čudi jer sam najveći'.
„Ro..." Ustaje kako bi obukao bokserice, a zatim mi prilazi u čemu ga ja sprječavam pružajući ruke ispred sebe. „Nisam spavao s njom!" Obrve su mu izvijene u oblik očajanja, ali dajem sve od sebe da ne padnem na to jer sam već i prevše ispaštala zbog svoje nepromišljenosti i naivnosti.
„Nego kako pravite djecu? Uzgajate rode?!"
„Ona nije trudna, a sve i ako jeste nije sa mnom! Nisam poludio da joj pravim djecu!"
„A meni jesi?!"
Ne znam zašto ali mi odjednom sve, ali baš sve, smeta. Kao da me je odjednom zaposjelo milion PMS-ova.
„O tome smo već raspravili."
Glava mu je cijelo vrijeme malo nakrivljena takod a na još čudniji način imam priliku posmatrati njegove zacakljene ooči razrijeđene maslino zelene boje.
„Ja se nešto ne sjećam."
Saginjem se i dodajem mu majicu.
„Nećeš me istjerati.", sasvim ozbiljno me obavještava dok uzima crnu majicu, a ja se nasilu smijem i podižem obrve.
„Hoću, itekako. Ovo prelazi granice."
Zaokrećem se i krećem ka kuhinji kako bih se napila vode jer mi se ruke tresu. Možda bih je trebala pomiješati sa šećerom, ne znam ni sama. Gospode, šta da radim? Šta ako je zaista s njim trudna? Nije da joj vjerujem, ali...sve i ako je to laž, nije bila namijenjena meni nego njemu.
„Ro, taman smo se pomirili."
Čujem ga kako hoda za mnom sve dok nismo prešli dnevni i stigli u majušnu kuhinju koja, da nema šporet, nikada ne bi ni podsjećala na to.
„I ja sam taman pomislila da si prestao lagati."
Otvaram svijetlo – narandžastu viseću, koja je iste boje kao i cijeli ostatak kuhinje, i tamo zatičem komplet koka – kola čaša, uzimam jednu i perem je prije nego što usipam vodu.
„Ne lažem ti sada, kunem se."
Naslanjam se leđima na sudoper i ispijam vodu gledajući preko čaše kovrdžavu i visoku priliku.
„Ma da, nikako...onda mi objasni poruku!"
Prejako spuštam čašu pa zvuk odzvanja cijelim stanom, čijom se veličinom baš i ne bih mogla pohvaliti.
„Pa vjerovatno ili nije trudna ili je trudna sa Parkerom! Nisam poludio da spavam s njom nakon onoga što mi je učinila, a pogotovo ne da joj pravim djecu! Možda nisam najbolji, ali imam poštovanje!"
Podižem obrvu i značajno ga gledam dok očito nervozno stoji ispred mene i bos tapka u mjestu.
„Prema sebi!"
„Pa u tom slučaju da! Kakav bih bio da pređem preko svega i..." Zaustavlja se u trenutku kada shvata da mislimo na isto te da vlastitim riječima ide u sve, samo ne svoju korist.
„Pa dobro kažeš. Kakva bih to ja bila kada bih prešla preko svega?"
Zatvara oči i odmahuje glavom.
„Nije isto."
„Gore je!"
„Ja tebe volim, ona mene nije nikad!", dere se sa sada širom otvorenim očima, a se uspinjem na prste dok noktima grebem sudoperu.
„Ne znam više da li da vjerujem u to. Zapravo, nikada do kraja i nisam."
Skrećem glavu na stranu i kraičkom oka primjećujem da mi se približava. Previše sam klimava da pobjegnem. Nikako da otvorim oči do kraja i pogledam na cijelu situaciju kakva zapravo jeste. Sve i da dovedem nekog stručnjaka za kriminalne slučajeve, koji je više doktorirao u slaganju dokaza, motiva, uzroka, posljedica i alibija, čini mi se da za ovo sve ne bi imao rješenje.
„Ali, to je ono što ja osjećam...a već dugo nisam."
Obuhvata mi prstima jedan pramen kose koji je sve do tada lelujao ispred očiju i golicao mi nos te ga kači za uho, a ja mu uzimam ruku i odmičem od sebe ipak je ne ispuštajući. Tako je čvrsta, ali i glatka u isto vrijeme i pruža mi još veću količinu utjehe nego ona deka maloprije, što u odnosu na cijelu situaciju nema ni najmanje zrno smisla.
„Ja Harry ne mogu da vidim ni osjetim tvoje osjećaje...ovdje se ne radi o fikciji nego realnosti. Meni realnost trenutno nalaže da iz objektivnog ugla sagledam poruku u kojoj ti ona jasno saopštava da je dijete tvoje. Ako budem gledala iz subjektivnog, to neće dobro proći ni po tebe ni po mene."
Onu subjektivnost još uvijek čuvam u sebi sa nadom da neće nekud aizaći napolje jer bi u tom slučaju iovako skromni stan mogao završiti kao...užas.
„To nije realnost nego manipulacija, a Amanda od toga živi."
Kao i svaki put kada joj izgovori ime kroz oči mu proleti nešto...n euhvatljivo što nikada ne uspijevam protumačiti.
„Manipulacija koga? Tebe ili mene?"
Gledam ga ravno u oči koje trenutno izgledaju toliko pitomo da jedva mogu grubo pričati.
„Svakoga."
„A šta je s tvojom manipulacijom mene?"
Ona njegova, maloprije spomenuta, pitomost usljed koje nisam dovoljno oštra upravo bi mogla predstaviti odličan primjer za moje upravo postavljeno pitanje.
Odmahuje glavom i onom rukom koju sam mu ja još uvijek držala obuhvata moju te je zarobljava tako da više nemam šanse u izvlačenju ili bježanju. Previše se čudim ovakvom toku događaja koji više podsjeća na nešto više zatalasano more nego buru u sred mrklog i nemilosrdnog okeana.
„Toga više nema. Sada trebamo biti samo nas dv...troje."
Zatvaram oči, najviše zbog kraja rečenice i pokušavam da ne gledam na to kao nešto dospjelo sa samog dna svijetlog dijela njegove duše jer bih u tome slučaju definitivno došla u iskušenje da mu se bacim u zagrljaj.
„Objasni mi...molim te...", šapućem i osjetim da mi je još bliže iako su mi oči još uvijek sasvim zatvorene.
„Ne znam šta je onim željela da kaže ali ti se kunem svime da nisam spavao sa njom. Nikada nisam ni razmišljao o tome, a kamoli da smo planirali pravljene djece. Da je to zaista istina prekosinoć bi jedva dočekala i sasula ti to u lice kako bi me još više ocrnila i sebe prestavila kao jadnu i slabašnu djevojku."
Ima logike, ali ne predstavlja dovoljno dobru podlogu.
„Objašnjenje Harry. Još uvijek nisam dobila objašnenje. Nemoj da te zavara moja smirenost. To ne znači da ja nisam spremna da ti otvorim vrata i kažem ti da zauvijek napustiš stan ako mi ne objasniš."
Napokon otvaram oči i shvatam da mu je lice toliko blizu da nam se vrhovi noseva gotovo dodiruju.
„Ne znam...zaista ne znam..."
„Nazovi je.", bez razmišljanja nalažem, a on istog trenutka dobija izraz lca pun oklijevanja. „Ako zaista nemaš šta kriti – nazovi je."
Zvučim odlučno i cvjetam zbog toga, mada...mada su u pitanju cvjetovi crne ruže koja nikada ne djeluje previše primamljivo.
„Okej...", mrmlja sa spuštenim pogledom, a zatim me povlači za ruku nazad ka sobi. Sve mi djeluje previše jednostavno i nestvarno, a lagala bih ako bih rekla da ne umirem za saznanjem šta će to Amanda reći.
U sobi smo i on ponovo uzima mobilni i okreće valjda Amandin broj. Ruka mi se znoji te je još više priljepljujem uz Harryevu kao da nije u pitanju čovjek kog svake treće sekunde želim izbaciti i iz stana i života, ali...nekako sat zapne na svakoj trećoj, a zatim prebrzo odapne i ne uspijem.
Harry sjeda na krevet, a ja ostajem uspravljena sa nogama između njegovih. Pratim njegov pogled koji ne djeluje nimalo spokojno dok mi se igra sa prstima i čeka da neko napokon prihvati poziv.
„Ar!" Glas joj je ozvučen te još više mogu osjetiti nekakvu ustreptalost i skrivenu strepnju.
„Pročitao sam poruku..." Harryev glas je zategnut i pri tom odiše prevelikom dozom nesigurnosti i nervoze.
„Oh, pa znam da jesi! I? Šta ćemo sada?"
Zvuči provocirajući i izazivački nastrojeno. Harryev pogled brzo pada sa mene na mobilni koji drži na koljenu.
„Je li Parkerovo?"
Prebrzo trepće kao da plače ali znam da nije. Ovo krije nešto drugo. Amanda izdiše.
„To što sam tebe prevarila ne znači da uvijek uskačem u svačiji krevet. Da, naravno da je Parkerovo. Sada kada smo..."
Harry prekida vezu prije nego što ova dovršava i brzo gasi mobilni.
„Zadovoljna?"
Gleda me ravno u oči, a ja prije odahnuća primjećujem adamovu jabučicu koja odaje nešto sasvim suprotno tome. Zaista je rekla da je Parkerovo...kakav je onda smisao u onoj poruci? I šta je sada željela reći? Zašto je Harry tek tako prekinuo? Bez obzira na te nejasnoće osjećam neopisivo olakšanje. Čovječe, jednom u životu nije najcrnje moguće.
„Kakav je onda štos u onoj poruci i kako misli šta ćemo sada?"
Stiska usne,a zatim između njih provlači jezik te ih njime oblizuje.
„Nikakav. Valjda misli da će to nama dvojema nešto značiti. Ko joj zna. Njih dvoje stalno hoće s nekim da se takmiče i da provociraju. Nemoj se više zamarati time."
(Ne dajte se zavarati kao Aurora jer je Harryevo srednje ime u priči 'Beautiful liar', a prekidanjem poziva je samo odložio sljedeći veliki zaplet. Nije sve baš tako bez razloga kao što on kaže...:'))
Ispuhujem i pitam se da li sam zbog trudnoće možda malo previše paranoična. Nisam. Ono je bilo dovoljno vrijedno nerviranja i uzbuđivanja...pobogu, zar je Amanda takva krava? Još uvijek ne mogu tek tako spokojno da se u potpunosti pomirim s time. Iz zamišljenosti me trza trenutak kada me Harry spušta na svoje koljeno i tjera da se usput usljed iznenađenosti nasmijem. Odjednom podsjećamo na nekakav strećno zaljubljeni par, a ja još uvijek čak nisam ni sasvim ispitala svoje osjećaje prema njemu. Nekako me to sve plaši i uznemiruje. Zar sam zaboravila na činjenicu čiji je polusin? Ili je to nekako igrom slučaja i događaja postalo najmanje bitno? Igre se u sve miješaju, definitivno.
Podiže mi noge i prebacuje i preko druge svoje dok mi prislanja usne na obraz i ostavlja toplo – vlažni poljubac. Odjednom se osjećam kao pčelica Maja ubačena u samu srž cvijeta i njegovog polena.
„Napeta si...", komentariše dok prelazi rukom preko mojih leđa, a ja kao da napokon pronalazim odgovor na pitanje zašto se i dalje ne osjećam sasvim...mirno? Opušteno?
„Još uvijek mi je sve nekako čudno."
Izvija glavu kako bi mi sasvim mogao vidjeti lice. Ne djeluje zadovoljno.
„Još uvijek razmišljaš o poruci?"
Nakon dužeg razmišljanja o tome da li je to nešto što mi trenutno najviše zaokupljuje misli napokon sam klimnula glavom.
„Ro..." Negoduje hrapavim tonom, a ja skrećem pogled ka njemu i počinjem nekako uzdržano prelaziti prstom preko njegove izložene ključne kosti ispod koje se vide vrhovi krila.
„Sve se dešava nekako prebrzo Harry....još prije sat vremena sam bila bijesna na tebe, a sada sam ti u krilu...da ne spominjem da se u međuvremenu izodvijao još jedan problem popraćen svađom, naravno. Pitam se je li stvar u meni...jesam li ja pukla pa nisam više sposobna na jednostavan način prihvatati određene stvari ili...ili je baš sve tako komplikovano kao što ga ja posmatram. Prije nekolika minuta sam bila uvjerena...tačnije, hajmo reći, sumnjala sam da si možda napravio dijete i Amandi, a sada je ponovo sve kao uredu...ponovo vjerujem da nemaš ništa s njom iako mi poruka i dalje nije jasna. Ima li smisla tek tako preći preko toga? Mozak će mi pući razmišljajući o tome da li zaista ni ti ne shvataš šta je željela reći ili se samo praviš...ne želim više da me ljudi lažu."
Ni sama ne pamtim šta sam sve izblebetala ali samo znam da sam imala osjećaj kao da me je Harry po prvi put u životu istinski slušao pomno prateći svaki pokret mojih usana i pažljivo razmatrajući svaku izgovorenu riječ.
„Sasvim je opravdano to što si...nepovjerljiva. Posebno prema meni." Obuhvata mi stopalo te ga pažljivo masira, a ja se prosto iščuđavam samoj sebi, tačnije svom tijelu jer bih uvijek kada mi neko dotakne taj dio tijela vrištala pošto bi mi sve bilo kao golicanje. Sada mi prije. Ili je do mene ili Harryevih prstiju. „Mnogo sam petljao i doživjela si previše toga...ponavljam, tvoja nesigurnost je opravdana ali mislim da je vrijeme da daš sebi predah. Da malo isključiš mozak i uživaš. Želim da ti pomognem u tome." Ponovo ostavlja poljubac na mom obrazu i zatvara ooči dok mi nosem prelazi preko kože. U ponekim trenutcima mogu osjetiti čak i lagano golicanje od strane njegovih trepavica. „I ne, ne lažem kad kažem da ne shvatam njenu poruku. Zapravo...mislim da je u pitanju nekakvo inaćenje i dokazivanje. Misle da su nam bitni ali nisu. Neka rade šta hoće. Ja trenutno mislim samo na vas."
Dlan mu je na mom stomaku prije nego što uspijevam i shvatiti da je maknuo sa leđa i provukao ispod moje ruke. Duboko uzdišem i izdišem, a on me još više prislanja uz svoje skoro sasvim nago tijelo.
„Sanjao sam o ovome.", mrmlja sa usnama u mojoj kosi, a ja se mrštim dok potiskujem onaj blesavi smiješak.
„Rekao si da nikad ne sanjaš."
Pomiče glavu tako da me može pogledati u oči.
„Sjećaš se toga?"
Mršti se na neobičan način tako da mu i ostatak lica poprima neuobičajeni pogled. Djeluje simpatično, ali u isto vrijeme i privlačno.
„Očito je da sam uvijek previše vremena trošila na razmatranje tebe, zar ne?"
To zvuči kao nekakvo priznanje koje njemu očito itekako prija pa se zadovoljno smješka pri čemu mu linije i rupice na obrazima vragolasto izviruju.
„Pa stina da nisam...sve dok nisam upoznao tebe."
Kolutam očima i još više nabiram čelo.
„A daj, nemoj mi prodavati ta sr*nja iz knjiga. Uvijek ovo jesam dok te nisam upoznao ili upoznala, o, ovo nisam dok te nisam upoznao, upoznala...ko više uopšte pada na to?"
„Zaljubljene osobe, očito."
Priča bez previše toga za otkriti u glasu. Pitam se da li to znači da se pomirio sa činjenicom da ja nisam zaljubljena u njega. Šta mu onda radim u krilu?
'Ja bih se na tvom mjestu prije zapitao 'Šta mi njegovo dijete radi u stomaku?''
„Uostalom, u knjigama je prikazan realni svijet u slučaju da je u pitanju non fikcija. Nisam se iz žabe pretvorio u princa."
„Hm...", je jedino što ispuštam prije nego što se prisjećam koji je zapravo zaboravljeni korijen ove rasprave. „Zaista si me sanjao?"
Klima glavom pri čemu mu jedan pramen kose pada preko čela pa ga ja vraćam nazad.
„Kada prvi put?"
„Onu noć kada smo bili na koncertu."
Oh...
„Pa šta si sanjao?"
„Neću ti reći."
„A daj Harry!", bunim se te ga udaram dlanom u rame, a on se smije i prevrće nas tako da u sljedećem trenutku u poprilično sklupčanom položaju ležim preko njega. „Reci mi." Odmahuje glavom,a ja ispuštam nezadovoljni zvuk i kolutam očima razočarano se zazurujući u plafon. Želim da znam šta je sanjao. Jesam li bila princeza ili vještica?
'Hoćeš li ti da ja tebi donesem cuclu?'
Nisam mislila tako.
Kolutam očima na glasić i klizim sa Harryevog tijela takod a mi je sada trup na krevetu, a noge još uvijek preko njegovog tijela. Naslanja se na lakat tako da ima pogled na mene. Osjećam se nekako čudno jer mi tako ima priliku proučavati lice, a ja niti sam našminkana ni počešljana...ništa. Jesam li barem obrve počupala? Sva sreća pa svjetlo još uvijek nije upaljeno, a veče polako počinje vladati gradom. Ipak, potpuni mrak još uvijek nije prisutan.
„Moram ti nešto reći...tačnije, predložiti.", govori, a počinjem paničiti da je ponovo u pitanju veza. Pa dobro, možda bi bilo dobro da se i toga više riješimo. Jao mene, jeste da se trebam opustiti, ali tek tako sve uzimati zdravo za gotovo?
Sumnjičavo ga gledam,a on se smije i počinje vrhove prstiju podvlačiti pod rukav moje trenerke. Mišica na ruci kojom oslanja svoje tijelo je toliko napeta da prosto ne mogu da vjerujem dok posmatram veliku tetovažu broda.
„Ne brini se, nećemo letiti u svemir. Želim da živim s tobom." Primijetivši moje razrogačene oči dodaje, „Na neko vrijeme."
„Ovdje?", pitam ga dok se uspravljam i naslanjam na podlaktice još uvijek skoro sasvim u ležećem položaju koji je gotovo zamijenjen sa mrtvačkim u trenutku kada kovrdžavi dečko klima glavom. „Zašto?" Pobogu, pored svog luksuznog stana i kuće za oju je 'luksuz' previše žalosna riječ, on želi da se useli u moj očajni tri u jedan?
„Ne želim da budeš sama."
„Harry, ja sam se i preselila da bih bila samostalnija."
„Nisi samo zato nego i da bi pobjegla od Amande."
Značajno posmatra, a ja skrećem pogled osjećajuć sve veću paniku pri svakom novom pomišlju na njegovo useljenje.
„Svejedno, znam se brinuti za sebe."
Njegova tamna podignuta obrva govori mnogo više od sto riječi što me tjera da ga pogledam pomalo prijekorno.
„I sam znaš zašto su se izdešavale određene stvari."
Znam da misli i na otmice i udaranje u glavu i sve ostale gluposti koje su se izdešavale ali bi trebao biti dovoljno realan da prizna i sebi i meni da je sve to bilo zbog njega, njegovih igara i 'prijatelja'.
„Znaš li kuvati?"
Par trenutaka zurim u njega prije nego što odmahujem glavom i počinjem detaljnije proučavati njegove namjere.
„Dakle, hoćeš da se useliš kao moja kućna pomoćnica?"
Pravi zgroženu grimasu i pokušava da se ne nasmije nakon čega mi napokon odgovara.
„Ne, ali isto tako ne želim ni da ponovo zađeš u novinama...tačnije, tvoj stan u plamenu."
Ponovo...
Plazim mu jezik i uvrijeđeno skrećem pogled.
„Baš ti hvala što tako vjeruješ u moje sposobnosti."
„Ro, samo želim da se brinem o tebi i bebi, okej? Zajedno bismo se družili...ja bih te učio da kuvaš pošto sam ja na to navikao već duže samostalno živeći. Više vremena bismo provodili zajedno i napokon bismo se istinski upoznali..."
Odlučujem ga prekinuti prije nego što mi ponuda postane previše primamljiva.
„Ponovo se vraćamo na fikciju i non fikciju. Znaš li ti koliko je stvari zbog kojih je tvoja ponuda neostvariva?"
Ponovo vraća prste do mojih te ih međusobno isprepliće. Njegovi prstenovi me blago žuljaju ali mi ne smeta.
„Nema v..."
„Ima veze, Kao prvo ti i ja smo profesor i studentica, sinoć smo se jedva izvukli iz..."
„Sr*nja koje je završilo gore nego da su me poslali u zatvor. Znaš li ti tolišno je meni hvalilo da onog debila..."
Pratim tradiciju međusobnog ubacivanja u rečenicu pa odlučujem ne čekati sa svojim mišljenjem.
„Ne vrijeđaj Itana!"
Na to i njegov glas negdje zastaje pa samo ostaje prodorni i nimalo prijatni pogled kao i dah koji izlazi kroz poluotvorena usta. Taman kada bivam opuštena jagodom i mintom prisjećam se da je možda ipak na meni da dodam izostavljeno.
„Ako ništa, on je barem bio uz mene dok si me ti nazivao istrošenom igračkom."
Na površinu lica mu isplivava ciničan smiješak koji mi se gubi iz kadra baš kao i cijelo njegovo tijelo. Podižem pogled i shvatam da je ustao kao i da su mi prsti ostali bez oslonca.
„A daj Harry..." Prelazim rukama preko lic ai hučem iziritirana činjenicom da sam možda upravo ja malo pretjerala, ali...to je neki vid istine.
„Vrlo dobro znaš zašto sam to radio Aurora!", otresito mi govori dok se saginje, uzima pantale i oblači ih.
„Pa znam ali sam svejedno bila povrijeđena, a on mi je pomagao."
Uspravljam se u sjedeći položaj i prekrštam noge nervozno čopkajući nokat na palcu, a on me ponovo gleda nakon što navlači majicu preko glave. Kosa mu je razbarušena...u opštem neredu, ali ne djeluje kao da se njen ljuti vlasnik trenutno planira aviti time.
„On ti se uvaljivao dok sam se ja jeeno trudio da ti spasim život!"
Huh....
„Pa kako mi ga planiraš spašavati ako se useliš?!"
Širi ruke i gleda me sa ljutito razrogačenim očima čija zelena boja i nije tako nametljiva u sada već popriličnom mraku. Čini mi se da bih uključila svjetlo da znam gdje je prekidač.
Glasićeva faca par trenutaka ostaje statična prije nego što zeleni i on podiže čekić na kom piše 'Za kritične situacije' i kojim se udara u glavu te pada u nesvijest.
„Pa ne znam Aurora! Ne znam! Samo hoću da pokušam! Hoću da te napokon zadobijem! Hoću da te imam uz sebe, ali naravno kod tebe to ne funkcioniše! Ne da komplikuješ nego mutiš toliko guste kaše da...zapravo, samo se*eš!" Završava govor, a zatim sjeda na krevet i počinje da se obuva, a ja se pitam kakvo je to ludilo da se ja oblačim ljuta na njega, a onda obrnuto.
„Pa...čekaj.." Ne znam šta da mu kažem i kako da mu pokažem svijet koji ja vidims vojim očima. Dovraga, pa dovraga njegovo useljenje ovdje je najluđa ideja koju sam čula ali ne želim da ide. „Nemoj ići."
„Hoću.", brecnu se i ustade. Brzo sam i ja sišla sa kreveta i krenula za njim u hodnjik.
„Pa čekaj, Harry...nisam mislila tako...mislim, znam da si me štitio na taj svoj neki čudni način, ali si mi isto tako mogao i lijepo reći o čemu se radi! Onda bismo nešto pokušali i bile bi izbjegnute sve te ludosti kojih se plašim i prisjetiti, a..." Otvara vrata, a ja shvatam da nemam mnogo vremena.
„Prestani misliti da mi je Itan važniji od tebe! On mi je prijatelj!"
„Bilo bi super kada bi i on mislio isto."
Stojim pored vrata dok hladni zrak ulazi u stan i blago me ježi...ili je to samo strah da sam ovoga puta ja zabrljala.
„Nije bitno šta on misli! Da sam zaista željela nešto više..."
„I jesi željela.", govori sa osjetnom ogorčenošću koja šukli kroz stisnute zube.
„Ljubila si ga pred mojim očima!"
„A ti Chloe zvao na sex!"
U tom trenutku prolazi stariji gospodin koji nas čudno posmatra, crveni, a zatim brže-bolje silazi niz stepenice.
„Želio sam da te isprovociram!"
„Ali si spavao sa njom, zar ne?"
Okej, nisam to željela pitati...ne želim znati odgovor...Nastaje muk koji prekida njegov promukli glas i uzdah. Pogled mu mekša, a to me u ovoj situaciji tjera na paniku.
„Jesam...ali samo tri puta od kojih sam jednom bio pijan."
Kiselina mi se penje iz stomaka ravno u grlo i nazad ostavljajući za sobom previše gorak ukus. Dovraga!!!
„Oh, jadan ti. Silovala te pijanog?"
Naslanja glavu na vrata i zazuruje mi se u oči dok sam ja ponovo na nekakvom prelomu. Okej, pretpostavljala sam da su spavali zajedno...sigurno nije jedna od onih koje ne vjeruju u sex prije braka, ali...a dobro, opet, samo su tri puta...mislila sam da to rade kad stignu jer im je veza djelovala strastveno.
„Aurora, bio sam očajan bez tebe."
„Vidim.", neuspjelo sarkastično mrmljam, a on mi se približava i stavlja ruku na moje rame,a ja je odgurujem. „Nemoj Harry...2 Ponovo mi nije ni do čega iako ne znam zašto...znala sam to i prije, ali...
„Aurora pobogu, rekla si mi da nosiš Itanovo dijete i da ste u srećnoj vezi! Pa to je značilo da ne samo da imate je*eni sex nego ste i toliko navalili da si odmah i zatrudnila! Bio sam bijesan i razočaran jer sam te izgubio u pokušaju da te zaštitim dok si ti bila uvjerena da te mrzim i mrzila si me u Itanovo zagrljaju!"
Teško je raspetljati pregusto nadovezane čvorove, zar ne?
„Rekla sam ti da te nikada nisam mrzila!"
Kao i uvijek kada mu to kažem djeluje nekako...razdraženije?
„Ja to tada nisam znao...", tiho priznaje nešto što sam već prije samo u drugom obliku imala prilike čuti. Uzdišem i oblizujem usne gledajući ga u slabo osvijetljene oči.
„Nisam ni ja znala da me voliš...svejedno se nikada nisam prepustila Itanu."
Naslanjam leđa na drugi zid i spuštam pogled na neki indirektni način mu dajući do znanja da smo ponovo prešli na polje gdje je on krivac....znam da su sve to bili spletovi okolnosti, ali opet...kako god, bio je red na njegov korak. Umjesto da mi priđe, zagrli me, poljubi...kaže da me voli, da to sada znam i da ništa drugo nije važno, on tek tako napušta stan i ja prolazim rukom kroz kosu s nevjericom gledajući u to što se upravo dogodilo. Zašao je.Tek tako.
Iznervirano se odmičem od zida i po sada već opasnom mraku se počinjem teturati kroz hodnjik. Ja mu dam do znanja da ga nikada niko nije uspio zamijeniti, a on samo ode. E pa lijepo Harry.
Ulazim u dnevni i počinjem prstima tapkati po zidu dok napokon nisam napipala prekidač i upalila svjetlo. Smeta mi očima pa se mrštim i pravim grimasu.
„Nosi se Harry...", gunđam dok se utapam u samoću kojom odiše moj tri u jedan. Dovraga, trebala sam tražiti neki stan sa cimericom, ovako je previše razno i otužno. Moraću 24h gledati serije kako bih zaboravila na vlastitu tugu. Trebam još nabaviti i mačketinu pa da podsjećam na pravu usidjelicu. Nije fer.
Odlazim u kuhinju i tek tada sagledam činjenicu o praznom frižideru. Dovraga, nisam još ništa kupila, a još gora od svega jeste injenica da je Harry upravu i da ja nemam blage o kuvanju. Pa šta sad? Biću osuđena na pasulj i makarone iz konzerve? Osjetim kako mi se želudac već i pri samoj pomisli prevrće, a još više zabrinjavajuća činjenica jeste da sam trudna i da beba ne može živjeti od tih gluposti baš kao ni ja. Mislim da je odluka o selidbi prebrzo došla na reportoar. Dovraga!
Čak je kasno da idem i na predavanja...mislim, nije, ali mi se više i ne ide...previše emcoija sam pretrpjela u samo sat vremena.
Uzimam mobilni i šaljem Itanu poruku da večeras neću doći kako bih se malo 'opustila' u svom novom stanu. Naglasila sam i to da se ne osjećam dobro te da ću ranije leći pa se prosto nadam da će to shvatiti kao 'Ne dolazi!' Ne treba mi još muških...
Misli mi ne dočekuju svoj kraj jer imam priliku čuti nekakvu buku u hodnjiku. O Bože...zašto nisam zaključala? Šta ako neko provaljuje?! Šta ako je neko od onih manijaka?! Hoće da me ponovo pokušaju ubiti? Šta ako je ono 'pokušaju' uljez u rečenici?
Vrata od dnevnog se otvaraju i jedina stvar koju imam pri ruci je mobilni pa ga brže bolje bacam u tom pravcu, a od strane mene precizne, kakva i jesam, on završava zafitljan u zid izazivajući iznenađene od strane...od strane kovrdžavog dečka.
„Harry?!", skviknuvši sam se sva izbezumljena zagledala u njega, njegovo lice, tijelo...to je on.
„Šta radiš?", zbunjeno me pita dok posmatra sada već razmontirani mobilni i spušta nekakve kofere.
„Mislila sam da...šta je to?"
Mislila sam da je otišao pobogu. I to ljut.
„Ja sam bio ozbiljan ako ti nisi."
„Useljavaš se? Harry, šta je s tobom?"
On je...pa već je morao imati ove stvari u autu.
„Samo si sišao po ovo, zar ne?"
Klima glavom,a meni se usne rastavljaju kao da ih je neko premazao jednakim stranama magneta. pPrije nego što uspijevam još nešto reći on unosi i kesu sa hranom. Pobogu, nije mogao ni naslutiti da ćemo se pomiriti.
„Ti si lud."
Ne obazirući se previše na mene odnosi onu kseu u kuhinju, a zatim se vraća i podiže onaj moj mobilni.
„Čemu ovo?"
„Pa mislila sam da neko provaljuje!" Sva narogušena mu prilazim i uzimam onaj mobilni, a on podiže obrvu i svijetlo – zeleni pogled ka meni.
„I onda kažeš da si spremna samostalno živjeti?"
„Ugh!"
Sjedam na kauč i pozdravljam se sa mobilnim. Ekran je razbijen.
„Nabaviću ti sutra novi."
Podižem namršteni pogled ka njemu sva smušena novonastalim preokretima. Pobogu, osjećam se kao u srži tornada.
„U šta si se ti tačno uživio?"
Ne želim da mi još kupuje stvari. Šta mu je?
Rukom se naslanja na naslon od kauča i naginje ka meni tako da vrhom nosa golica moj.
„U ulogu tvog dečka.", govori to gledajući me duboko u usplahirene oči prije nego što prislanja usne na moje i ostavlja nježan poljubac koji nikako nisam očekivala nakon što me je optužio da nisam razmišljala o njegovom spašavanju mene dok sam se bacala Itanu u zagrljaj. Dečka? Pa čak me nije ni pitao za vezu. Može li kod nas išta ići normalnim putem? S obzirom na to i moju trudnoću i sve gluposti, imam osjećaj da ćemo se razvesti i prije nego što se vjenčamo.
„Harry...", započinjem nakon što se odmiče od mene i počinje udomaćivati. „...sutra će doći Amanda i Raymond...doći će sigurno i Pri...mislim, moji prijtelji i poznanici. Niko od njih ne smije znati za nas."
„Zašto?", čujem ga kako me pita odnekud iza mene, a ja samo što ne razbijem glavu od sto. Dovraga, kako sad? Ne mogu mu reći za Patricka...a Raymond neće izdržati još jedan susret sa Harryem. Pogotovo ne njim kao čovjekom s kojim živim.
„Pa...ti si mi profesor."
„Kakve to veze ima?" Naslanja se rukama na naslon iznad mene i posmatra me sa nimalo obećavajućim pogledom. „Ako treba napustiću posao."
Jao, kako kod njega sve funkcioniše jednostavno...da li bih mu trebala otkriti istinu? Jao ne večeras, bilo bi zaista previše...
„Pa...ima još jedan problem..."
Igram se sa noktima koji mi služe kao način da odvratim pažnju sa prodornog smaragdnog pogleda koji mi je opasno blizu. Ne govori ništa, ali na svoj čudni i ujedno zavodljivi način vrši pritisak pod kojim pucam.
„Svi misle da je..." Jao kako ću to izgovoriti? „...da je dijete Itanovo." Zatvaram oči i priželjkujem da kao Doroti imam čarobne cipelice pa da se stvorim na nekom drugom mjestu. Udarila bih petama jednom o' drugu ali znam da će me glasić narednih godinu dana progoniti s tim.
Zlobno se ceri.
Ništa se ne dešava pa sam pod pritiskom radoznalosti koja je već neko vrijeme na štakama od neuspjelog skoka sa zgrade. Otvaram oči i shvatam da Harry nije gdje je bio. Okrećem se i zatičem ga kako sjedi na sudoperu i ispija vodu iz one moje čaše. Ako nam ovako napeto bude svaki dan onda ćemo se mi ponovo zajedno seliti samo ovoga puta u ludnicu.
„Morala sam."
„Zašto?", grubo me pita dok odlaže čašu, a ja ustajem i krećem ka njemu.
„A šta sam trebala?! Raymond je slabog srca, a ja se trebam pojaviti sa pričom kako sam se muvala sa profesorom koji me je na kraju nazvao iskorištenom i vjerio se sa profesoricom, a ja sam prekasno saznala i da mi je napravio dijete?! Nekim slučajem je zaboravio za postojanje kondoma! Možda mi nije pravi otac ali ga volim dovoljno da ga poštedim ubistva."
Samo gleda u ruke u kojima vrti ručni sat i ništa ne govori. Lice mu je i dalje previše namračeno, ja ga pokušavam rasvijetliti napadanjem? Ma ekspert sam, nema šta.
„Ja tada nisam mogla znati šta se dešava u prokletom Dark Angelu kao ni tvojoj glavi i zato me ne možeš osuđivati za preduzimanje određenih mjera! I na kraju se usuđuješ reći kako ćeš mi pomoći da se opustim, e pa izvini ali moram ti reći da ne uspijevaš!"
Prelazim prstima preko očiju koje nikako da mi se priviknu na svjetlost pa se pitam da li je do sijalice ili sam previše neispavana...biće da je ovo drugo, a kako je krenulo, neću baš poraditi na tome.
„Samo hoću da probijem led." Harryeve riječi oblažu unutrašnjost moje ušne školjke pa odmičem ruku i otkrivam sebi pogled na njega. On je još uvijek skoncentrisan na svoje šake dok oblizuje usne čiji me je oblik oduvijek na neki čudni način fascinirao.
„Kakav?"
„Kada je u pitanju moja prisutnost u tvom životu ja sam..." Pogled mu je toliko zamišljen da imam osjećaj da uopšte psihički nije prisutan tu. „...kao da je u pitanju zaleđeno jezero..." Rukama počinje da oblikuje u vazduhu...pretpostavljam jezero. Usne otvara tek toliko da iz njih može izlaziti glas, a ja kao hipnotisana osmatram njihov neobični način pomijeranja. „...ja sam pod vodom i kroz onaj gornji sloj leda vidim i tebe i tvoju porodicu i tvoj život, ali nikako da izađem...nikako da se pokažem. Nikako da probijem vražju rupu kroz koju bih se izvukao i napokon postao stvaran dio tvog života." Napokon podiže pogled ka meni i par trenutaka ćuti kao da probira riječi iz ogromne ladice pune svega što bi mi želio reći. „Ne želim da budem neko s kim si primorana biti zbog trudnoće. Želim da budem neko s kim želiš biti i od koga ne moraš bježati nego kome ćeš ići svaki put kada ti je teško i kada si usamljena...svaki put kada ti je potrebna ljubav jer ti je ja želim dati. Neželim da budem Itan s kim si od žalosti ili zbog neuspjelog prijateljstva...ne želim biti ni Ar koji te proganja zbog igara i od koga ne ideš zbog pravila. Želim biti Harry koga ćeš voljeti i zvati svako minut kada ga ne vidiš jer mu jednostavno želiš čuti glas. Ne želim biti neko iz tvog lošeg sjećanja nego iz srca...znam da sam zabrljao i još nijednom nisam napravio pravu stvar, ali..."
Prekidam ga sa na čudan način drhtavim glasom.
„Upravo jesi."
Oboje odjednom ćutimo, a ja samo u glavi premotavam njegove riječi priželjkujući da sam ih imala priliku negdje zapisati jer su nešto što sam cijelo prokleto vrijeme priželjkivala...nešto o čemu sam mislila da samo mogu sanjati. Nešto za šta se nadam da ne može biti laž. Ne, na ovako iskren način izgovorene riječi ne mogu biti ništa ni slično laži. Ovo ne ostavlja mjesta nijednoj jedinoj maski iz prodavnice koju je Danielle spominjala.
Harryeve noge klize niz sudoper i u sljedećem trenutku se nalazim obamotana njegovim rukama, a vrhvima prstiju sam oslonjena na njegova stopala. Mekani obraz mu klizi niz moj prije nego što mi ostavlja nekolika poljupca na tom području i uglu usana. Ruke su mi čvrsto obamotane oko čvrstog muškog vrata posutog kovrdžama čokoladne boje i uživam u blagom njihanju nastalom pri njegovom kretanju s obzirom da još uvijek stojim na njegovim stopalima. Miris mu je jak, ali mi prija jer se solidariše sa načinom na koji se moji prsti grče oko njegove majice. Okreće nas dok sam još uvijek tako prepuštena njegovim nogama i pri tom se osjećam lijepo jer nekako...podsjeamo na jedno. Ne samo nas dvoje nego...troje.
„Led nije iznad nego oko tebe i ja želim da napravim rupu upravo na njemu, Harry."
Naslanja čelo na moje i prodorno me posmatra dok sve više steže trenerku na području mojih leđa dok drugim dlanom prelazi preko mog vrata i obraza. Na kraju su mi usne pod njegovim prstima koji očito znaju način da me što više nadraže i u meni probude želju za poljupcem od strane upravo tog dečka.
„Već jesi...", govori gotovo nečujno, a ja zatvaram oči omamljena mirisom njegovih usana. Želim i ukus.
„Volim te Harry..." je priznanje koje izgovaram, po prvi put u životu bez kajanja, nakon čega prislanjam usne na njegove. ..