Osam

7 → | Stani iza mene. |

Od Selie ni traga ni glasa. Izgleda da je nismo dovoljno zaintrigirali kako bi reagovala, što nas iskreno razočara. Spencer udari nogom o stol, dovodeći time do potresa računara na njemu. "Nije ti oprema ništa skrivila." Nasmijem se, ali vidim da joj nije do smijeha. Znam koliko želi da ovo uspije i znam da moram još nešto uraditi. Ne mogu se predati. "Imam ideju mala." Privučem joj pažnju pa stane iznad mene, posmatrajući šta radim.

Palo mi je napamet kako smo Selia i ja, dok smo bili dosta mlađi i daleko van ovog, imali kod koji je značio da jedno od nas treba pomoć. Kakva god je situacija, obećali smo da ćemo doći. Pomislim da to i nije toliko loša ideja pa utipkam to čega se sjećam i pošaljem. "Jedini problem je što više nemate pet godina." Spencer sjedne kraj mene. "Nemamo, ali..." pođem reći, pa začujem zvuk uzvraćene poruke. "Selia je uvijek ispunjavala obećanja." Stvori mi se maleni smiješak.

"Lažeš da je odgovorila!" Zadovoljno uzvikne pa me zagrli. Dogovorim se oko mjesta gdje ćemo se naći, pa se naslonim svjestan da mi slijedi razgovor sa sestrom koju nisam vidio godinama. "Izvini još jednom... što ovo moraš raditi. Tek mi je sad nekako jasno da bi i meni bilo teško."

"Nije to... nije mi teško, samo... kad smo se rastajali izgledalo je kao da ni jedno ni drugo to ne želimo. Jeben je ovaj svijet i ne bih ga nikad ponovo izabrao." Kažem iskreno. Nisam prije ni bio svjestan u šta upadam. Bilo mi je bitno dokazivanje. Da roditelji vide da mogu sam, da mogu bez njih. Da mi društvo vidi da imam pare, u tim godinama je to bio najveći uspjeh. Tad sam smatrao da rečenica cilj opravdava sredstvo, važi i za takve stvari. Međutim, ne važi. Opravda samo ako je taj cilj normalan.

"Ne mogu reći da te razumijem. Mogu reći... da sam tu za tebe. Riješit ćeš se ovog svijeta. Zajedno ćemo." Nasmijala se i uhvatila me za ruku, što mi da malo snage. Sad već postavljam dobar cilj, a to je da napokon izvučem živu glavu i nestanem odavde. Otresem sve misli koje sam imao, ustajući da se spremim za susret sa Seliom. Dogovorili smo za nekih sat vremena, rekla je da će doći sama, koliko joj je vjerovat, vidjet ćemo. Znam da ja neću sam doći.

* * *

"Ne pravi nikakve pokrete zbog kojih ćeš zažaliti." Gurne me uz zid, pa se samo nasmijem dopuštajući joj da glumi nadmoćnu. Pokuša me pretražiti, ali naravno da sam promislio o tome pa nisam nosio oružje. Barem ne uz sebe. Nekih pola minute od ove hladne i mokre ulice se kriju Spenc i njeni momci, spremni da ulete, ako bude potrebe. Za sad je sve u redu. "Selia molim te preskoči ovo." Okrenem se naglo pa skloni ruke uz sebe. Pogledala me u oči, odajući hladnoću koju nije imala. Poprimila ju je vremenom.

"Za pet minuta će mi momci javiti jesi li nas zajebao. Moli se Bogu u međuvremenu." Mislila je na pošiljku o kojoj je Spencer pričala. Nismo je zajebali, nisam je mogao ubijediti da odustane i predala je dobro oružje neprijatelju, ali, mislim da će se isplatiti. "Selia nisam ovdje samo zato. Svjesna si da želim upasti u ekipu." Počnem da lažem.

"Ti?" Nasmije se grohotom. Nije mi bilo jasno čemu ovakva reakcija, ali je pustim da se naslađuje. "Šta mi fali? Znaš da smo oboje krenuli svojim putem i postali dovoljno dobri."

"Da si bio dovoljno dobar radio bi za nekog poput Maria. Ti si samo uhvaćen na kraju. Misliš da se nije pročulo da si bio na aukciji?" Prekrsti ruke. Pogodi me ovom izjavom, pa na tren ušutim, ali onda začujem Spencer na bubici u uhu. "Scott ona je tu potrčko, a ne ti. Neće te to srozati jebem mu." Nasmijem se rubom usana, zahvalan mojoj kraljici mafije što zna šta treba reći. "Nisam siguran da želim biti to što si ti. Samo hoću da upadnem, pa ćemo vidjeti dalje." Odvratim sada već izazivajući uvrijeđen izraz lica. Ušutila je i stavila slušalicu na uho, pričajući s nekim. Zadržala se minut dva tako, pa onda okrenula prema meni.

"Ideš sa mnom. Pazi šta radiš. Ne vjerujem ti sekunde."

Iznenadim se što je krenulo ovako lako, pa pođem za njom. Spencer se nešto počela nećkati, ali ugasim bubicu jer sam svjestan da će je kad tad otkriti, i bacim neprimjetno na pod. Zgazim je i nastavim hodati. Selia me vodila kroz neku prečicu, za koju nisam imao pojma kuda vodi. Malo je i mene pucala paranoja, ali nalazio sam se i u gorim situacijama pa nisam umro. Koračao sam za njom posmatrajući situaciju oko sebe. Malo se pokajem što sam uništio jedini način komunikacije sa osobama koje me mogu iščupati iz moguće zamke.

Nismo došli daleko, kad me u jednom odijeljenom dijelu povukla na stranu i gurnula uz zid. Prekrije mi usta rukom, kad sam krenuo progovoriti. "Da nisi zucnuo." Smrkne se nagnuvši glavu kako bi provirila iza zida.

"Ovamo." Promijenimo smjer, krenuvši sad prema ulici koju i sam poznajem. Nije mi bilo jasno koji joj je, pa samo nastavim šutke. Međutim, već sam previše ideja imao o čemu bi se moglo raditi tako da je uhvatim za rame i zaustavim. "Scott ako ne želiš da budemo napadnuti hodaj i dobit ćeš pojašnjenje." Izjavi brzo gledajući iza mene. Okrenem se pa uočim dva lika koja inače rade kao plaćenici. S tim da nas prate, jasno mi je na koga ciljaju. Uhvatim Seliu za ruku i skrenem u usku uličicu koja inače vodi nikuda, ali mislim da smo sposobni da se popnemo uz taj zid.

Gledala me u čudu, penjući se prva. Poguram je i krenem za njom. "Kako si znao za ovaj put?"

"Živio sam ja godinama na ovim ulicama sestro."

Pogled joj se promijenio i nije više izbijala gorčina. Kao da se malo zamislila na moje riječi, ali nismo dobili dovoljno 'brat-sestra' vremena, jer smo čuli jak hitac ispaljen u nebo. Trzne se vadeći svoj pištolj pa opsujem što sam potpuno nenaoružan. "Stani iza mene." Šapne usmjeravajući ga u jednog od njih. Svjestan sam da od tog nemam puno jer su u svakom slučaju brži od nas i spremniji. Odmahnem glavom prilazeći za par koraka jednom od njih.

"Ko je sad pa vas poslao?" Podignem obrvu. Nasmijali su se dajući mi komad papira. Razmotam i uočim poznat rukopis. "Jebem vam mater. Selia trči!" Uzviknem vidjevši bombu na drugom i krenem trčati koliko me noge nose. Eksplozija nas ipak sustigne i baci na zemlju. Osjetio sam zujanje u ušima i vidio ogroman oblak dima. Selia je ležala vidno povrijeđena, na što sam morao reagovati. Podignem je onako nesvjesnu, noseći je na jedino mjesto gdje joj mogu pomoći - u skrovište.

Spencer će me udavit.