His Hero (FWC)

"Zauvijek."

Nakon dugog razgovora sa Shaneom, što i kako sada postupiti odlučili smo im vjerovati.

"..ali pod uvjetom da nas slušate. Od sada ćemo mi biti vođe ovog reda. Prihvatite to ili se možemo rastati.", Shane je ravnodušno govorio pred okupljenim vojnicima.

Nitko nije imao više od dvadeset i pet. Clark je jedini možda bio malo stariji, ali i dalje je izgledao mladoliko. Možda zbog njegovog dobro isklesanog tijela i muževnog izgleda. Vjerujte mi, svi u vojsci izgledaju tako.

Pogled mi se ponovno zaustavio na muškarcu od jutros. Koliko god izgledao hladno i nezainteresirano za nas i cijelu ovu situaciju, činilo se da ga ipak nešto kopka.

Shane i ja smo odbacili misao da je OVZUO poslao nekoga od svojih ljudi ovdje kako bi špijunirali, tako da on zasigurno nije mogao skrivati tu tajnu. Ali kao da ipak nešto ima..

"Prihvaćamo.", automatski sam pogled preusmjerila na Clarka koji je sigurno odgovorio.

"Fino." Shane je kimnuo glavom i počeo hodati po sobi.

"Sada se spakirajte." nastavio je "Moramo krenuti prije mraka."

Na licima ostalih vojnika moglo se pročitati negodovanje, ali bez ijedne riječi krenuli su spremati svoje stvari.

"Shane.." okrenula sam kako bi nešto rekla.

"Znam što ćeš reći West.." prekinuo me. "Misliš da još uvijek nisam spreman voditi cijelu jedinicu, jelda?"

"Ne, nije to.." počela sam kako bi se izvukla, ali bezuspješno.

"Vidi, netko mora. Oni čak ni nemaju pojma o čemu se radi. Ali zato su spremni na bilo koju žrtvu samo da vrate svoje vojnike."

"Pa što, iskoristiti ćemo ih za vlastiti dobitak?" upitala sam pomalo živčano.

"Biti će to obostrani dobitak. Oni će dobiti svoje ljude, a mi Jonnasa i Lukea."

"I Bena također." odmah sam rekla.

"Da, i Bena." uzdahnuo je.

"Ali, Shane, trebao si ih upozoriti. Govorimo ovdje o Odredu za uništavanje ukratko." mahala sam rukama "Svoj dobitak ako i dobe, pod koju cijenu će to biti?"

"Pod cijenu krvi."

Zaledila sam se.

"Zar nije to što radimo u vojsci, Westline?" nije čekao odgovor, već je izašao iz sobe.

Bio je u pravu.

Shane je bio u pravu.

O Bože. Svi ćemo tako pomrijeti.

(..)

Hodamo već tri sata kroz šumu i livade. Zalazak sunca se u daljini već nadzirao, a mi smo molili Boga da konačno negdje stanemo i utaborimo se.

"Shane, možda bi trebali stati. Oni ne mo.."

"Naravno da mogu. Vojnici su." hladno je odbrusio i nastavio gledati preda se.

"Vojnici koji već tjedan dana ništa kako spada ne jedu i koji nisu imali od tada ni jednu obuku. Imaj bar malo razumijevanja. Još pola sata ili sat hoda neće nam biti puno od koristi. Ionako trebamo vremena da smislimo plan. Ne možemo sano tako banuti u OVZUO bazu i reći 'Hej mi stigli, dajte nam sada naše pa mi idemo.'"

Shane se počeo smijati "Oduvijek si imala smisla za humor."

Prošao je rukom kroz kosu i uzdahnuo "Dobro, utaboriti ćemo se tamo na livadi." pokazao je rukom na livadu nekih pedesetak metara udaljenu.