-Ne znam stari. Stvarno mi nije jasno kako to odjednom. Jesi joj dao povoda?
-Kolko ja znam nisam. Ko zna što joj se mota po glavi. Ali, Filipe, nije mi navela ni razlog.
-Stari ako je bilo sve onako kako si mi ispričao, onda nije ni čudno. Pa nisi joj uopće dao da govori.
-Ah, da. Tu si u pravu. Ma ne želim se više zamarati time. Samo ne mogu vjerovati da je naše zajedničke tri godine bacila u vjetar. Ona? Nikad se ne bi nadao od nje tomu.
-Da. I ja ne mogu vjerovati brate.
-Ali neću više trošiti riječi uzalud. Od sada sam slobodan muškarac. Spremi se idemo vani! Ne želim tratiti život više.
-Opaaaa brate napokon da i od tebe to čujem!
Počelo je spremanje za grad. Iako je htio sakriti svoju tugu, nije mogao. Filip je shvaćao kolko mu je sad teško pa nije htio ništa spominjati već je samo upalio liniju što je označilo početak samačkog života.
-Tooooooooo stari, stvarnoo znaš pogodit pjesmu.
-Tako je to kad ti je najboljji prijatelj Petar Mungos.
Obojica su se odvalila smijati i pjevati svoju najdražu pjesmu za depresivne trenutke. I baš kad se činilo da je sve super netko pokuca na vrata..
-Očekuješ nekoga?
-Ma kakvi. Možda je Tijana, rekla je da će svratit.
-Ha?
-Ma ne pitaj me ništa. Rekao sam joj da ne dolazi, ali znaš i sam kako je uporna. TKO JE??
Nitko nije odgovarao na Petrovo pitanje pa je otišao i otvorio vrata. Iako se ponadao da se Tijana vratila, šokirao se kad je ugledao njezinu prijateljicu.
-Što ćeš ti ovdje? Rekao sam ti da te ne želim više nikad vidjeti!!
-Daj se smiri! Da se ne radi o Tijani nikad ne bih došla.
-Molim? Što je s Tijanom?
-Smiri se!
-Ženska glavo govori što je bilo!!
-Hmm... Ne javlja mi se na mobitel pa sam došla vidjeti jel tu.
-Uhh.. uvijek pogodiš kad trebe doći, ha?
-Molim?
-Nije ovdje. A sad se gubi! I ne dolazi više nikadaaa!!
