U davnoj prošlosti, živjela je jedna lijepa i vrlo dobra djevojka po imenu Helena. Imala je sestru i oba roditelja, koji su jedne noći otišli obiteljskim prijateljima, a njena sestra kod dečka da tamo provede noć. Budući da Helena nije imala nikog da je čuva, a nije željela poći s roditeljima, ostala je sama kod kuće. Već je bilo jako kasno ( oko ponoći) kad se vani na ulici čuo zastrašujući zvuk.Helena se prepala pa je pokušala nazvati majku na mobitel, no nije se javljala. Isto je bilo i s tatinim mobitelom. Odlučila je nazvati kučni telefon tih ljudi kod kojih su otišli. Dok je u ladici tražila papirić s brojem njihovog telefona, učinilo joj se da netko vani zaziva njeno ime. Trnci su je proželi cijelu, a onda je osjetila naglu hladnoću. Ljudi inače kažu, da u trenutku kad te obuzme hladnoća, zapravo neki duh prolazi kroz tebe. Bila je šokirana i izvan sebe. Nakon 7 minuta jedva se nekako primirila i nastavila tražiti onaj broj. Kad ga je našla , pokušavala je zvati, ali opet se nitko nije javljao. Tad je odlučila otići u svoju sobu, no kad je pokušala otvoriti vrata svoje sobe, nisu se mogla otvoriti...A bila je uvjerena da ih je ostavila otključana. U tom je trenutku zapala u šok, totalno ju je ovladalo ludilo. Začula je škljocanje u bravi i otvorila vrata i cijela njezina soba je bila u neredu, a prozor otvoren. Mislila je da će se onesvijestiti. Tada je zazvonio telefon koji uopće nije radio. Podigla je slušalicu i čula jeziv glas koji je rekao: "Opet se susrećemo!" Helena je bila potpuno izvan sebe počela je vrištati, potpuno je poludjela. Tada se sjetila da joj je prije 4 godine umrla prabaka. I te noći je čula isti zvuk u ponoć na ulici. I tada je išla provjeriti što je to i našla je poruku na hladnjaku na kojoj je pisalo: "Prvi put se susrećemo...P.S. Susretat ćemo se i dalje!" Danas je Helena odrasla, već stara i živi u ludnici jer su je se roditelji odrekli kad im je ispričala što se te noći dogodilo u Connecticutu.
